Hrvatski nadimci u Vulkaprodrštofu nisu se nigdje zapisali i upotrebljavaju se isključivo u razgovornom jeziku. Oni ne pripadaju ni kategoriji prezimena ni kategoriji imena. Obiteljski nadimci služe za orijentaciju i identifikaciju tako da se u većini slučajeva ne drže duže od dvije ili tri generacije, znači da navedeni nadimci u ovom članku nisu stariji od 100 godina. Oni su nastali u uskom seoskom društvu pošto prije ulice nisu imali nazive, nego samo kućne brojeve. Identifikacija preko nadimka dosta je dobro funkcionirala, jer ljudi su se do pojave televizije na selu puno više družili i radili skupa te su se stoga jako dobro poznavali. Obiteljski nadimci nam razjašnjavaju rodbinske veze i dobivaju se na pitanje “Čiji/Čija si?”. Glava obitelji je u najviše slučajeva onaj koji daje motiv za nadimak. U osnovi opisanih nadimaka nalazimo zanimanja, porijeklo, izgled, prezimena i drugo. Nomina vulgaria su fenomen u svakodnevnom životu gradišćanskohrvatske manjine u Austriji. Uz svaki “nadimak” nalazimo i pridjevski i imenički (muški i ženski) oblik koji se koristi ovisno o kontekstu. Budući da mlađa generacija međusobno više ne priča hrvatski u Vulkaprodrštofu, u narednim godinama će se cijeli sistem nomina vulgaria u gradišćanskome hrvatskom vjerojatno izgubiti.The Croatian nomina vulgaria in the village Wulkaprodersdorf are not documented in a written form and are used exclusively in spoken Croatian. They belong neither to the category of the surname nor to the category of the first name. Family nicknames help the inhabitants of Wulkaprodersdorf to orientate themselves and to identify others, which means that these names cannot be valid for longer than two or three generations, and that in turn means that the names recorded in this article are not older than 100 years. They developed within the close community of the village because the streets had no names; instead, only the houses had numbers. Identification via nicknames worked quite well since before the appearance of television people in villages used to spend more time together, helped each other a lot, and therefore knew each other much better than they do nowadays. Family nicknames clarify kinship relations, and are regularly prompted by the question “To whom do you belong?” It is normally the head of the family who provides the motive for the nickname. The nomina vulgaria described here are motivated by vocation, lineage, appearance, surnames, and so forth. Nicknames are an ordinary aspect of the daily life of the Burgenlandcroatian minority in Austria. For each nickname there are adjectival and nominal forms in both masculine and feminine genders, which are used accordingly. Since younger people in Wulkaprodersdorf no longer speak Croatian among themselves, it is likely that the entire nickname system will soon disappear