Hrvatska dijalektologija pokazala je kako je velik utjecaj migracija na hrvat-ske organske idiome, tj. kakav je razvoj naših dijalekata u stvarnim uvjetima kakvi su postojali. O samim migracijama mnogo doznajemo upravo iz organskih idioma. Pokazalo se je da je u hrvatskim govorima ipak znatan kontinuitet, veći no što se obično misli, ali da se seobena kretanja nikako ne mogu zanemariti. Kao najizrazitiji primjeri migracija u hrvatskom jeziku obrađuju se jugozapadni istarski dijalekt čakavskoga narječja, zapadni dijalekt štokavskoga narječja i donjosutlanski dijalekt kajkavskoga narječja.By tracing the development of Croatian dialects in their immediate
contexts, Croatian dialectology has demonstrated that the influence of
migrations on Croatian varieties has been considerable. These varieties, in turn, provide a lot of information on the migrations themselves. It has become evident that we are faced with significant linguistic continuity – much larger than commonly imagined – but that migrations should by no means be ignored. This paper studies three Croatian dialects as the most representative examples of migrations in the Croatian language: the southwest Istrian dialect from the Čakavian group, the west Štokavian dialect, and the lower Sutla dialect from the Kajkavian group
