Plovidba morem, sa svim mogućim rizicima i izazovima koji se iza nje kriju, odavno
je uvjetovala nastanak jednog specifičnog pravnog instituta – spašavanja, kroz
koji se, po tko zna koji put, odražava ljudska solidarnost i spremnost na pomoć. Prve
tragove ovog instituta nalazimo još u zbirci pomorskopravnih propisa otoka Rodosa
″Nomos Rodion Nautikos″ iz VIII stoljeća. Institut spašavanja, kao jedan od najstarijih
instituta pomorskog prava, nije izgubio na svom značaju sve do današnjih
dana. Naprotiv, stalno se osuvremenjivao i nadograđivao, tako da se pored spašavanja
pomorske imovine ovaj institut proširio i na zaštitu i očuvanje morskog okoliša. U
ovom radu posebna pažnja se poklanja imovinskopravnom aspektu spašavanja kroz
ukazivanje na najznačajnija rješenja koja su dana u relevantnim međunarodnim konvencijama,
standardiziranim obrascima ugovora o spašavanju s posebnim osvrtom na
novi Lloydov obrazac ugovora o spašavanju iz 2011. (Lloyd\u27s Open Form of Salvage
Agreement – LOF 2011).Sailing the sea, with all the risks and challenges included, caused the creation of a specific legal
institute – marine salvage, which has, for the umpteenth time, reflected human solidarity and
the willingness to help. The first traces of this institute were found in the code of the maritime
laws of the island of Rhodes: ″Nomos Rodion Nautikos″ from the eighth century. Salvage,
as one of the oldest institutes of maritime law, has not lost its importance to the present day.
On the contrary, it has always been modernized and improved and therefore – in addition to
marine salvage of property – this institute has developed to the protection and preservation
of the marine environment. In this paper special attention is paid to the property-legal aspect
of salvage by pointing to crucial solutions given in the relevant international conventions,
standard forms of marine salvage agreements, with a special focus on new Lloyd\u27s Open
Form of Salvage Agreement (LOF 2011)