Iako sadržajno označivanje pripada konceptualnoj jezgri informacijskih znanosti i knjižničarstva, ono je obilježeno dvojbama u teorijskim raspravama i praktičnim rješenjima. One proizlaze iz činjenice da je riječ o postupku koji je po svojoj prirodi subjektivan i podliježe interpretaciji, dok su istovremeno neutralnost, objektivnost, nepristranost i ujednačenost/dosljednost ugrađene u temeljna načela označivanja. Prevladavajući pristup označivanju u knjižnicama i drugim informacijskim ustanovama po svojoj je prirodi nomološki, utemeljen na objektivnim načelima i s dokumentom kao polazištem sadržajne analize. Ovaj će rad pregledom i analizom radova preispitati neke uvriježene teorijske okvire i praktična načela sadržajnog označivanja, kritički se osvrnuti na standarde i smjernice na kojima je utemeljena praksa u knjižnicama te ih promotriti u svjetlu novih tzv. korisničkih pristupa u označivanju, koji upućuju na konceptualni zaokret prema subjektivnim, korisničkim i kontekstualno usmjerenim pristupima sadržajnom označivanju.Although subject indexing is part of the conceptual core of library and information sciences, it is characterized by theoretical and practical ambiguities. These are a result of the fact that subject indexing is inherently a subjective and interpretative process, while at the same time, neutrality, objectivity and consistency are core principles of subject indexing. Libraries and other information institutions base their subject indexing on objective, nomological and document-centered principles. This paper, based on desk research and literature analysis, will re-examine common theoretical frameworks and practical principles in subject indexing, critically assess standards and guidelines used in libraries and analyse them in the light of user tagging, which implies a conceptual turn towards a subjective, user-oriented and contextual approach to subject indexing
