Post-moderna revolucija i stavovi o ljudskoj prirodi donose nova shvaćanja cjeloživotnog razvoja, stavljajući u žarište pozornosti ne samo kognitivne, nego i organske procese i emocije, kao i značenje konteksta i kulture.
Opći vidovi promjena ogledaju se u premošćivanju razvojne psihologije i sociologije (Settersten, Jr. 1999), i u jačanju integrativnog pristupa u istraživanjima, odnosno konsenzusa da razvoj valja proučavati s obzirom na ontogenetske, kontekstualne i
povijesne čimbenike. Integrativni pristup doveo je do rekonstrukcije ranijih shvaćanja razvoja (npr. propozicija razvoja, vrhunaca i krajnjih točaka razvoja, razvojne važnosti djetinjstva, stabilnosti u srednjoj dobi, zatim povlačenja u starosti, potpunog razvojnog
plasticiteta, te univerzalnosti razvoja). Ojačala je ideja o aktivnom i proaktivnom konstruiranju vlastita života. Oblikovani su novi modeli istraživanja kvalitativnih promjena i nove strategije analize istraživačkih podataka koje nude sinkronu i dijakronu
perspektivu razvoja. Paralelno s tim dolazi do dvovrsnih teorijskih novina. Jednu čine izmjene nekih postavki u ranijim velikim razvojnim teorijama, ne dovodeći u pitanje njihove osnovne koncepte, odnosno njihovu suštinu. Na primjer, radi se o dopunjavanju spoznaja o uvjetima i procesima koji participiraju u razvoju ili o vremenu njihova
javljanja. Druga vrsta novina formuliranje je teorija i/ili modela nastalih na osnovi integracije spoznaja iz nekoliko psihologijskih grana (psihologije ličnosti, motivacije i emocija, socijalne i kliničke psihologije), ali i iz biologije, sociologije i antropologije. Nove teorije koje naglašavaju aktivnu ulogu pojedinca u njegovu vlastitom razvoju
potiču široko područje istraživanja samoregulacije u osoba različite dobi, spola, obrazovanja, zdravstvenog statusa, crta ličnosti, kulture i drugih obilježja. Opisuju se tri takve teorije životnog vijeka: 1. dvoprocesni model asimilativnog i akomodativnog suočavanja (Brandtstädter i Rothermund, 2002), 2. meta-teorija razvojne regulacije, tzv. SOC model (Freund i Baltes, 2002; Freund, 2008), 3. motivacijska teorija cjeloživotnog razvoja (Heckhausen, Wrosch i Schulz, 2010). Najnoviji pokušaji sinteze tih teorija obećavaju reduciranje konfuzija u bogatoj empirijskoj građi, a imaju i poticajnu
ulogu u novim istraživanjima razvoja onih fenomena kojima se tradicionalno bave filozofija i beletristika.The post-modern revolution and the attitudes on human nature bring along a new conceptualization of life-span development, focusing not only on cognitive, but on organismic processes and emotions, and the importance of context and culture.
Changes may be seen in the bridging of psychology and sociology (Settersten, Jr. 1999), and in the strengthening of an integrative approach in investigations. This approach results in the reconstruction of an earlier concept of development (e.g. propositions
of development, peak and the end point of development, developmental importance of childhood, stability in middle age, complete developmental plasticity, retreatment in old age, etc.). Today, the idea of active and proactive construction of one’s life is completely accepted. It formed new models of investigations of qualitative changes and new strategies for the analysis of research data that give insight into synchronic and diachronic perspectives of development. Parallel to this, new, two-sided theories appear. One consists of the modification of some earlier big developmental
theories without changing their basic concepts. The other includes the formulation of new theories/models that integrate awareness from several areas (psychology of personality, motivation and emotion, social and clinical psychology), as well as biology, sociology and anthropology. Theories highlighting the active construction of one’s life stimulated numerous studies on self-regulation of people of different age, sex, educational level, health status, personality traits, culture, etc. Three prominent theories (1. dual-process model of assimilative and accommodative coping; 2. model of selection,
optimization and compensation; 3. the motivational theory of life-span development) are being discussed. The article presents an attempt to synthesize these theories and their impact on the investigation of relatively new constructs in psychology
