Sve više i više ljudi postaje dijelom “virtualne zajednice” kori-štenjem Interneta. Činjenica jest da velik broj vjernika ima profil ili
nekoliko profila na društvenim mrežama, koje svakodnevno koriste i
do nekoliko puta. Pred nas se postavlja izazov kako ovu priliku iskoristiti te korisnicima tih društvenih mreža ponuditi ne samo kvalitetan
sadržaj ili materijale već ujedno ostvariti i susret u stvarnom vremenu i prostoru. Za početak je potrebno izaći im u susret i odgovoriti na
njihova pitanja putem platforma na kojima provode svoje vrijeme, bilo
da se oni u tom trenutku nalaze u školama ili na fakultetima, zaokupljeni vlastitim poslovima, u udobnosti svojih domova ili na jutarnjoj
kavi u obližnjem kafiću. Nužno je da se Crkva kao institucija, posebno
u Hrvatskoj, nametne i “brendira” na društvenim mrežama kao nova
e-zajednica koja će pružiti ne samo kvalitetan sadržaj već će postati
i aktivni sugovornik sa svima onima koji plove modernim morem digitalnih podataka, informacija i društvenih mreža. Otvorena i iskrena
dvosmjerna komunikacija putem Interneta i društvenih mreža može
i treba u konačnici voditi prema susretu u stvarnom vremenu i prostoru. Nakon prikaza sveprisutnosti i važnosti društvenih mreža u
današnjem vremenu autor se osvrće na korištenje društvenih mreža
od strane pape Benedikta XVI. te pape Franje, kao i hrvatskih biskupa Vlade Košića i Mate Uzinića. U posljednjem poglavlju rada autor
analizira korištenje društvenih mreža u Hrvatskoj na biskupijskoj
razini dajući za primjer četiri (nad)biskupije.Using the Internet more and more people are becoming part of
a “virtual community”. The fact is that a large number of believers
have one or more profiles on social networks, using them daily and
even several times. Before us is a challenge and we have to seize
this opportunity and offer the users of social networks not only a
good quality content or material, but also try to realize encounter in
real space and time. To begin with, we need to be cooperative and
answer their questions through the platforms they use, no matter
where they are currently located, at school, at university, engaged
in their businesses, in the comfort of their home or having coffee
at a nearby cafe. It is necessary for the Church as an institution to
impose itself and to get its own brand on social networks as a new
e-community which is going to offer not only a good quality content,
but also become an active collocutor with all those who “sail the sea”
of digital data, information and social networks. An open and honest
two-way communication through the Internet and social networks
can and should ultimately lead to an encounter in real time and space. After showing the ubiquity and importance of social networks
in our time, the author refers to the use of social networks by Pope
Benedict XVI and Pope Francis, as well as by Croatian bishops Vlado Košić and Mato Uzinić. In the last chapter of the paper the author analyses the use of social networks in Croatia on the diocesan
level and gives the examples of four (arch)dioceses
