Tireotropin i hormoni štitnjače u eutireoidnom Hashimotovu tireoiditisu

Abstract

Little is known about thyrotropin (TSH) and thyroid hormones in euthyroid Hashimoto’s thyroiditis (HT), thus the aim was to investigate TSH and thyroid hormone economy in euthyroid HT and its relation to thyroid function. Ninety-five patients with euthyroid HT with normal TSH and thyroid hormones on the last follow up between 2009 and 2011 were investigated. Previous observation period ranged from 1.5 to 4.8 (mean 2.8) years, and they had never been treated with levothyroxine. The results of TSH and thyroid hormones were compared with 210 healthy subjects and expressed as median (25%-75%). According to TSH value, the subjects were divided into quartiles: TSH 0.4-0.99 (1q), 1.0-1.99 (2q), 2.0-2.99 (3q) and 3.0-4.0 mIU /L (4q). Euthyroid HT patients had higher TSH (2.53 [1.79-3.14] vs.1.95 [1.24-2.72], p<0.001). T4 and T3 were not different. The distribution of TSH in HT patients was significantly shifted to the right; 71% of patients were in the 3q and 4q groups. When HT patients with higher TSH (3q and 4q) were compared with those with lower TSH (1q and 2q), significant differences emerged in TSH (3.01 [2.48-3.48] vs.1.45 [1.07-1.71] mIU /L), T4 (99.0 [88.2-112.0] vs.112.0 [105.0-122.0] nmol/L) and T3 (1.78 [1.48-2.05] vs. 2.10 [1.85-2.21] nmol/L; p<0.01). TPO values were similar in both groups. A gradually increasing proportion of euthyroid HT patients with at least one supranormal TSH during the observation period were found: 0% in 1q, 10% in 2q, 15% in 3q and 44% in 4q TSH group. Euthyroid HT patients maintain euthyroidism only under strenuous TSH stimulation. The patients with high normal TSH are identified as those with a major risk of hypothyroidism in the near future.Malo je poznato o vrijednostima tireoptropina (TSH) i hormona štitnjače u eutireoidnom Hashimotovu tireoiditisu (HT) te je cilj bio istražiti razinu TSH i hormona štitnjače u HT i njihov odnos prema funkciji štitnjače. Ispitano je 95 bolesnika s eutireoidnim HT s normalnim TSH i hormonima štitnjače na posljednjoj kontroli između 2009. i 2011. godine. Prethodno razdoblje promatranja variralo je od 1,5 do 4,8 (u prosjeku 2,8) godina, bolesnici nisu nikada liječeni levotiroksinom. Rezultati TSH i hormona štitnjače uspoređeni su s onima u 210 zdravih osoba i prikazani kao medijan (25%-75%). Prema vrijednosti TSH ispitanici su podijeljeni u kvartile: TSH 0,4-0,99 (1q), 1,0-1,99 (2q), 2,0-2,99 (3q) i 3,0-4,0 mIU /L (4q). Eutireoidni bolesnici s HT imali su viši TSH (2,53 [1,79-3,14] prema 1,95 [1,24-2,72], p<0,001). T4 i T3 se nisu razlikovali. Raspodjela TSH u HT izrazito je pomaknuta udesno. Ukupno je 71% bolesnika bilo u skupini 3q i 4q. Kada se usporede HT bolesnici s višim (3q i 4q) i nižim TSH (1q i 2q) nalaze se značajne razlike u TSH (3,01 [2,48-3,48] prema 1,45 [1,07-1,71] mIU /L), T4 (99,0 [88,2-112,0] prema 112,0 [105,0-122,0] nmol/L) i T3 (1,78 [1,48- 2,05] prema 2,10 [1,85-2,21] nmol/L; p<0,01). Vrijednosti TPO bile su slične u obje skupine HT bolesnika. Opažen je postupni porast postotka eutireoidnih HT bolesnika s najmanje jednom povišenom vrijednošću TSH tijekom razdoblja promatranja: 0% u skupini 1q, 10% u 2q, 15% in 3q i 44% u skupini 4q. Eutireoidni bolesnici s HT održavaju eutireozu jedino uz povećanu stimulaciju pomoću TSH. Bolesnici s visoko normalnim TSH imaju najveći rizik nastupa hipotireoze u bliskoj budućnosti

    Similar works