Peter Cannon-Brookes

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Duboko sam poËaπÊen pozivom da pridonesem kon-ferenciji Muzejske publikacije i novi mediji. RazmiπljajuÊio temi ove konferencije opet sam poËeo razmiπljati oodnosu “poruke” i “medija” i kako oni meusobnodjeluju. Jasno je da postoje stvari koje moæemo postiÊikoriπtenjem televizije i videa, a πto ne bi bilo moguÊekoriπtenjem samo izgovorene ili napisane rijeËi, i obrat-no. Pa neka je tako, ovdje su uostalom, prisutni mnogikoji su u pogledu medija veÊi struËnjaci od mene, nosmiju li zahtjevi “medija” pretjerano utjecati na sadræaj“poruke”? Pitanje je u velikoj mjeri prijeporno. Svi smosvjedoci nonπalantnog prezira prema povijesnoj istini(toËnosti) koju pokazuje Hollywood dok stvara novemitove, iako me tek moraju uvjeriti da istinit æivotWolfganga Amadeusa Mozarta ne bi bio jednako dobarpredloæak za film poput Amadeusa. Naπi kolege kojirade u arheoloπkim, antropoloπkim i povijesnim muzeji-ma neprestano nas podsjeÊaju da u svim muzejima, pai u prirodoslovnim i tehniËkim - i mi sami stalnostvaramo nove mitove, bez obzira na to koliko seobjektivnim stavovima rukovodili pri kupnji novih pred-meta ili organiziranja novih postava, a kamoli tek u dje-latnostima vezanima uz izdavaπtvo i obrazovanje. Meneosobno s pravom optuæuju da u svoje prouËavanjepredmeta kulturne baπtine unosim vrijednosti zapad-noeuropske, bijele, anglosaksonske, protestantskesrednje klase, i zaπto bih trebao smatrati ispravnim dasvoj skup vrijednosti nameÊem bilo kom drugom? Sveviπe æivimo u vremenu multikulturalnog relativizma, a tonije lako pomiriti s vrijednostima koje su veÊ davno prijeprihvaÊene kao “tradicionalne” i s neprestano drukËijimteænjama danaπnje zajednice muzeja.UnatoË tome, ICOM-ova davna definicija muzeja inadalje, inter alia, tvrdi da je to institucija osnovana zaprikupljanje, oËuvanje i istraæivanje predmeta kojemora, zajedno sa znanjem skupljenim o njima, uËinitidostupnima javnosti na njezinu dobrobit. Doista, uvijeksmo imali obvezu “objavljivanja” u najπirem smislu, iakoje to u proπlosti bilo preËesto ograniËeno na izlaganjenekog predmeta na uvid javnosti uz popratni natpis Ëijije sadræaj pruæao minimum informacije (premda je to idanas primjereno za veÊinu izloæaka iz podruËja prirod-nih znanosti koji Ëine dio nekog velikog, sustavnogprikaza). Meutim, nedavne izmjene ICOM-ove definici-je obvezuju na drukËije tumaËenje zbirki - koje sadavalja definirati u smislu njihove obrazovne uloge,dosega itd. Ovo nije niti mjesto niti vrijeme za ponovnerasprave o fundamentalnim pitanjima koja su u toukljuËena, ali tumaËenje pojma zbirke za dobrobitπiroke, raznolike publike za koju ne moæemo pret-postaviti da posjeduje prethodno znanje iz podruËjakoja zbirke pokrivaju, ili koju ta podruËja uopÊe ne zani-maju, predstavlja nemoguÊ problem za muzejske “pub-likacije” i njihovu percepciju u javnosti. ©toviπe, muzejkoji se temelji na predmetu obvezan je da osnuje forumu kojem Êe se razliËita tumaËenja materijalnih dokazane samo tolerirati nego i aktivno poticati. U praksi bi tomuzeju prijeËilo prihvaÊanje neke formalne, institucijskepozicije s obzirom na znaËenje pojedinaËnih predmetaiz zbirki, ako ne drugdje, a ono u njegovim sluæbenimpublikacijama i obrazovnim uslugama. Nema lakogodgovora na ovo teπko pitanje, a moje je osobnouvjerenje da bi se pri muzejima trebale osnivati obra-zovne sluæbe koje bi se koristile materijalima i intelektu-alnim resursima muzeja, ali im ne bi nikada pripadale.Javnost oËekuje da su muzeji “istiniti” i dostojni pov-jerenja koje im je zajednica poklonila, ali πto je “istina”kada prevlada multikulturalni relativizam? U svakomsluËaju, barem sudeÊi po njezinoj sklonosti zaholivudske filmove, javnost oËito pretpostavlja novemitove starima, i to je u toj stvari istina. Paæljivo odmjerene tvrdnje opreznih kustosa-znanstvenika su“dosadne” i neprimjerene paænji mojih unuka koja trajeosamdeset sekundi. U iskuπenju sam da zakljuËimkako je bitka - ako je do nje ikada i doπlo - veÊizgubljena, i da bi muzej trebao odustati od pretenzijeda kontrolira sadræaj svojih publikacija. Posebno jetuæno πto ovdje nema kolega iz Berlina, gdje suznanstveni standardi Preussischer Kulturbesitzaodreeni statutom, ili iz Pariza, gdje kustosi Louvreamoraju osobno odobriti svaku publikaciju koja je pred-loæena za prodaju u knjiæarama muzeja.Zbog uæe definiranih ciljeva ovog izlaganja, pojam“muzejska publikacija” po mom shvaÊanju pokriva πirokraspon sredstava pomoÊu kojih Êe se javnosti priopÊitiznanje koje posjedujemo o naπim zbirkama, te stogarazlikujem kratkoroËne publikacije kao πto su oznake iDUGORO»NA ODGOVORNOST MUZEJSKIH PUBLIKACIJAIM 32 (3-4) 2001.TEMA BROJATOPIC OF THIS VOLUMEPETER CANNON-BROOKES “Museum Management and Curatorship”, London, Velika Britanija7natpisi uz izloπke i materijal za marketing i propaganduπto ga muzej izdaje ili odobrava, i dugoroËne publikaci-je u koje ubrajam znanstvene radove ili priruËne materi-jale za buduÊu uporabu. Iako obje vrste publikacijapodlijeæu istim intelektualnim kriterijima, raspravu o prijespomenutom ostavljam buduÊim sudionicima. S drugestrane, na ovoj se raskrsnici mora priznati da, premdaje opÊa prevlast tiskane rijeËi oËito stvar proπlosti,glavni dugoroËni utjecaj muzejskih publikacija i daljeostaje kombinacija tiskane rijeËi i tiskanih slika, a takoÊe vjerojatno ostati u nekoj doglednoj buduÊnosti.©toviπe, dugoroËna odgovornost muzeja prema intelek-tualnom integritetu - ili istini - njegovih publikacijadaleko nadilazi okvire tiskanih tekstova njegovih katalo-ga, knjiga ili Ëasopisa.Treba neprestano imati na umu da slike pruæaju golemekoliËine informacija, te se moraju “objavljivati” s jednakovelikom paænjom. Retuπirane ili djelomiËne slike,preokrenute slike, reprodukcije krivih boja, samo suneki od problema koje sam prije nekoliko godinaprouËavao u uvodnom Ëlanku The Lying Camera(Laæljiva kamera), objavljenom u Museum Managementand Curatorship, nakon πto sam doπao u kontakt snizom fotografskih instalacija umjetniËke izloæbe uParizu, a koje su bile krivotvorine. Poseban problempredstavljaju fotografije unutraπnjosti muzeja koje sni-maju arhitekti koji su muzeje projektirali i povremeneizloæbe tih fotografija, pri Ëemu se koriste golemekoliËine svjetla kako bi se prikrile uoËljive pogreπke kojeproizlaze iz nespretnih rjeπenja prilikom projektiranja.Naravno, takve su fotografije umjetniËki vrednije odfotografija poπtenih amatera poput vas ili mene i umjet-niËki ih urednici Ëasopisa radije koriste. Pravimo se dane primjeÊujemo laæljive fotografije i to je pogubno.Meu znanstvenicima raste zabrinutost zbog vjerodos-tojnosti objavljenih izvora i zbog objektivnosti materijalakoji se objavljuje. Osobno, ja sam nereformiraniznanstvenik - kustos, odan i tradicionalnom modelumuzeja koji izvire iz struka (disciplina) renesansnogracionalizma i pun poπtovanja prema konvenciji meuznanstvenicima da se nikada ne objavljuju umjetniËkadjela u osobnom vlasniπtvu ili u kojima imate osobnifinancijski interes. To je, navodno, strahovito staromod-no i moæda nije sluËajnost da je IFAR - Thesl.1 Gospodin Peter Cannon-Brookes,urednik Ëasopisa “Museum Managementand Curatorship” u auli Muzeja Mimara,studeni 2002., Zagreb.8 International Foundation for Art Research (Meunarod-na fondacija za istraæivanje umjetnosti) - nedavnonajavila odræavanje dvodnevne konferencije u NewYorku - Katalozi sa svrhom i proces utvrivanja auten-tiËnosti: Tamo gdje se kula od bjelokosti susreÊe strænicom, od 14. do 15. prosinca 2001. Objaπnjenja inavodi u katalozima su kljuËna sredstva za istraæivanjekoja utjeËu na svijet znanosti, trgovine, institucija i sku-pljaËa umjetnina. (Citat je uzet iz najave.) Nadalje tvrde:MuËe ih, meutim, nedoumice oko toga tko bi ih tre-bao izraivati (objavljivati), tko financirati, koji bi se stan-dardi trebali primjenjivati kako bi se izbjeglo prihvaÊanjenasumce donesenih proizvoljnih odluka ili kako bi seizbjegli sukobi interesa; kakva se zaπtita moæe pruæitiznanstvenicima upletenima u sudske sporove zbogtoga πto su iznijeli vlastita miπljenja.Isto bi se moglo reÊi o podacima iz kataloga izloæaba,a niπta manje i o drugim predmetima koji nisu ukljuËeniu izloæbu, veÊ su, Ëesto nevidljivi, uvjerljivo odbaËenikao kopije, imitacije i sl. Doista, kako se to odgo-vornosti kustosa-znanstvenika razlikuju, ako uopÊe, odslobode djelovanja koju si prisvajaju sveuËiliπniznanstvenici i drugi koji nisu odgovorni za stalnezbirke? Postoji, pretpostavljam, iznad svega togamoralna, premda ne uvijek zakonska obveza da segovori ona istina koju spoznajemo u vrijeme pisanja ikoja je nuæna pretpostavka za moralni integritet svedok se ne dokaæe suprotno. Meutim, svi smo uvelikesvjesni Ëitavog niza “istina” koje s puno povjerenja prih-vaÊaju gotovo svi kao vjeËne u odreenom vremenu, akoje se kasnije pokaæu varavima. ReËeno je da ne pos-toji tako besmislena ideja koju filozof ne bi nikada bio ustanju izgovoriti. Nesumnjivo æivimo u intelektualno iza-zovnom svijetu u kojem se kritiËki pojmovi neprestancekreÊu i mijenjaju, no to nije isprika za danaπnjinedostatak intelektualne oπtrine. Bojim se da su pravineprijatelji puno prozaiËniji, a neki od najpodmuklijihkriju se u sve veÊoj komercijalizaciji muzejskih djelat-nosti i u potrebi da se “konkurira” na “træiπtu”.Te komercijalne aktivnosti, kao i preusmjeravanje mu-zejskih prioriteta s obzirom na kriterije zapoπljavanja iraspodjelu ljudskih resursa ne mogu a da ne utjeËu naizdavanje muzejskih publikacija i na njihovu intelektual-nu nezavisnost. Doπlo je upozorenje od utjecaja πto gakomercijalno sponzoriranje istraæivaËkih projekata imanad sveuËiliπnim odsjecima i znanstvenim istraæivaËkiminstitutima Ëiji su projekti u sve veÊoj mjeri financijskiovisni o granama industrije koje zahtijevaju rezultate smomentalnom komercijalnom koristi. Nepovjerenjejavnosti u “nezavisna znanstvena istraæivanja” koja teustanove, pod takvim uvjetima, obavljaju u podruËjuzagaivanja hrane i okoliπa izrazito se pojaËalo zadnjihgodina. Nasuprot tome, istraæivanja Ëiji se rezultatitrenutaËno objavljuju u sponzoriranim katalozima muze-jskih izloæaba, πira javnost, osim æalosno rijetkih iznimki,joπ uvijek smatra “neovisnima”. U tom smislu svi æivimood posuenog vremena, jer da se, kao primjer, katalognedavno odræane umjetniËke izloæbe u SjedinjenimAmeriËkim Dræavama mogao pohvaliti doprinosima 69autora Ëija su djela prikazana u sitnom tisku, u Ëetiristupca na preko 628 stranica. Niti jedan muzej, bezobzira na veliËinu, nije u stanju objavljivati publikacijetakvog opsega samo vlastitim sredstavima.Priprema znanstvenih kataloga jedna je od glavnihaktivnosti kustosa-znanstvenika, i to je jedino πtoopstaje dugoroËno, no to pretpostavlja da muzejzapoπljava dovoljan broj kustosa-znanstvenika i da immoæe dodijeliti odgovarajuÊa sredstva za obavljanje nji-hova posla, bez obzira na to odnosi li se on na kata-loge stalnih zbirki ili na povremene izloæbe. Katalogprivremene izloæbe postao je najvaænije pojedinaËnosredstvo za objavljivanje rezultata istraæivanja, barem ukontekstu muzeja umjetnosti, no u najveÊem brojumuzeja veÊ su gotovo nestali kustosi-znanstvenici koji-ma je dano na raspolaganje dovoljno vremena i sred-stava iskljuËivo za rad na katalozima. Danas seznanstveni rad ‘kupuje’ na drugom mjestu i rijetko senae vremena i znanja u samoj ustanovi za provjeruonoga πto Êe se objaviti u ime muzeja. Nije stogaËudno da su gotovo svi muzeji na Zapadu odustali odizdavanja kataloga svojih stalnih postava, a oËajnasituacija koja se moæe vidjeti u britanskim provincijskimmuzejima ponavlja se u ostalom dijelu Europe iSjeverne Amerike, iako je ono malo πto se objavljuje joπuvijek objektivno i bez materijalnog interesa.Kao u mnogim drugim oblicima razvoja muzeja, i ovdjesu presudnu ulogu imale ambicije muzeja suvremeneumjetnosti. UnatoË makinacijama Berensona i njegovegrupe u korist Duveena i ostalih, pomalo bljeπtavi ka-talozi koji su sami sebi svrhom, s napuhanim uvodnimtekstovima i prepuni kvaziznanosti ili gole, medijskeagresivne reklame, uvijek su bili karakteristika træiπtaumjetninama, naroËito nakon 1960-ih; za trgovinu jesigurno opravdano da svoju robu predstavi potencijal-nim kupcima u najpovoljnijem svjetlu. Za razliku odtoga, kada sam ja bio mladi kustos, jednostavna, tip-kana obavijest, priËvrπÊena na uglovima, bila je dovolj-na za vaænu izloæbu poput Blakeovih akvarela u BritishMuseumu, ili za velike gostujuÊe izloæbe kao Bavarskaumjetnost rokokoa u Victoria & Albert Museumu 1954.No vremena su se promijenila i sve masivniji katalozikoje izdaju natjecateljski Kunstvereinen i Réunion desMusées Français postavljaju nove zahtjeve kojima svemanje i manje muzeja moæe udovoljiti zbog nedostatkavlastitih sredstava.Problem nadzora nad sadræajem kataloga izloæbedodatno je pogorπan izmjenama u nadzoru nad materi-jalom koji se odabire za samu izloæbu i nad naËinomnjegova prikazivanja. U djelu Iskustvo interpretacije:Dilema muzeja moderne umjetnosti (Experience ofInterpretation: The Dilemma of Museums of ModernArt) objavljenom 1996., Sir Nicholas Serota je saæetokodificirao zamjenu neprijepornog autoriteta kustosa-znanstvenika triumviratom kustosa, umjetnika i9potroπaËa rekavπi: U novome muzeju svaki od nas,kustosa i posjetioca podjednako, morat Êe pokazativiπe æelje za samostalnim osmiπljavanjem vlastitog puta,drukËijim ucrtavanjem mape moderne umjetnosti,umjesto da slijedi jedan jedini put πto ga je zacrtao kus-tos. To je postala ËinjeniËna izjava, ali saga izloæbeSensation i publiciranje prepiske izmeu BrooklynMuseum of Art i Charlesa Saatchia i drugih nakon πtoje iznesena na sudu, dokumentirano je, neugodnomjasnoÊom, posvjedoËila o komercijalnim interesima(realnostima) koji (koje) suvereno vladaju iznad svega,naroËito kada su u to ukljuËene dolarske megasume.Prestiæni katalozi za takve ogromne zabave zahtijevajugoleme dotacije, koje obiËno osiguravaju komercijalnisponzori, vlasnici ili trgovci, za koje je to vrlo uËinkovitnaËin da se odredi vrijednost njihovih usluga/inventara.Za institucije-domaÊine velike opasnosti proizlaze kakoiz onoga πto je izostavljeno, tako i iz onoga πto jeuvrπteno u te istaknute kataloge povremenih izloæaba,Ëemu su svjedokom katalozi antikviteta u GeorgeOrtizovoj zbirci.S obzirom na danaπnji naglasak na originalnost, ako nenovinu, πto je relativno lako uoËljivo na povrπno objek-tivnim osnovama, teπko je odvojiti sve to od umjetniËkevrijednosti i radove koji bi trebali biti uvrπteni u izloæbupodvrgnuti rigoroznoj kvalitativnoj procjeni. Majstorskopoznavanje, struËnost, neprimjenjivi su na apstraktnukonceptualnu umjetnost Ëije je znaËenje oËito samozlatnom krugu posveÊenih koji njeguju ekskluzivnost.Kako bi muzej mogao provoditi bilo kakav nadzor nadtakvim materijalom koji se publicira u njegovo ime,kada, citirajmo opet Nicholasa Serotu, jedna temaonog πto je izloæeno ima za cilj izraziti kumulativnusnagu zbira radova pojedinog umjetnika, naroËito uprikazu πto ga je odredio sam stvaralac. Katalozi izloæa-ba moÊno su marketinπko sredstvo, za umjetnike itrgovce podjednako, a i jedni i drugi ne mogu se izdiÊiiznad mijenjanja Ëinjenica u pokuπaju da zadræe prven-stvo. Dignemo li jednostavno pred takvom manipu-lacijom nemoÊno ruke i priznamo li poraz u odnosu nasadræaj?Muzeji nisu nikada bili ideali vrline, a bez sumnje nikadani neÊe to biti, no poput propovjednika na propov-jedaonici, nema isprike da ne budu neprestano svjesnirigoroznih intelektualnih standarda kojima moramo teæitiæelimo li zadræati povjerenje naπih korisnika. Napokon,©to, dakle, koristi Ëovjeku ako dobije cijeli svijet, a izgu-bi svoj æivot? (Evanelje po Marku, 8.36)S engleskog jezika prevela: Darija JurčićTHE LONG-TERM RESPONSIBILITY OF MUSEUM PUBLICATIONSWith the growing dependence of museums on sponsorshipand the profits to be derived from commercial activities,questions have to be asked about their intellectual inde-pendence and the extent to which their publications areinfluenced by non-museum considerations. These pres-sures, often insidious, are also felt by university depart-ments and research institutes increasingly dependent onproject funding by outside organisations and, for example,in the field of food and agricultural production a growingproportion of the community deeply distrusts the “inde-pendent” scientific advice offerd to reassure consumers.Museums are currently perceived still to be independentand it is desperately important that they do not indulge ininformation management wich might rupture the confi-dence they currently enjoy. A wide range of museum publi-cations address significant issues within the wider commu-nity and will be consulted as independent sources for manyyears to come. Museums are privileged to discharge thisresponsibility faithfully.

Dugoročna odgovornost muzejskih publikacija

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia