Anđela Frančić

Croatian

Frančić, Anđela

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

IN MEMORIAMPETAR ŠIMUNOVIĆ  (Dračevica, 19. veljače 1933. – Split, 5. kolovoza 2014.)Iznenada, 5. kolovoza 2014., napustio nas je akademik Petar Šimunović, stup hrvatske onomastike, vrstan dijalektolog i leksikograf, pokretač i dugogodišnji glavni urednik časopisa Folia onomastica Croatica. Svojim grandioznim djelom ostavio je neizbrisiv trag u hrvatskoj lingvistici, a hrvatsku je onomastiku učinio prepoznatljivom u europskim i svjetskim razmjerima. Akademik Petar Šimunović rodio se u Dračevici na Braču 19. veljače 1933. U Splitu je završio klasičnu gimnaziju, na zagrebačkome je Filozofskom fakulte-tu 1958. diplomirao hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti te francuski jezik. Na istome je Fakultetu 1964. obranio magistarski rad Sumartinska onomastika, a 1970. stekao titulu doktora znanosti obranom doktorskoga rada naslovljenoga Toponimija otoka Brača.Zaposlivši se u Institutu za jezik JAZU 1961. (danas Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje), ostaje u njemu predano raditi, napredujući od asistenta do znan-stvenoga savjetnika u trajnome zvanju, do umirovljenja 2003. Godine 1983. izabran je za člana suradnika, 1988. za izvanrednoga člana, a 1991. za redovitoga člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, najviše hr-vatske znanstvene i umjetničke institucije. Šest je godina (2004.–2010.) bio tajni-kom Akademijina Razreda za filološke znanosti, a 2011. izabran je za člana Pred-sjedništva HAZU. U Akademijinu Razredu za filološke znanosti bio je predsjedni-kom Onomastičkoga odbora, članom Odbora za dijalektologiju, Odbora za leksi-kografiju te Odbora za etimologiju. Od 1972. do 1974. bio je stipendistom Zaklade Alexandera von Humboldta u Slavenskome institutu Sveučilišta u Kölnu, a dvadeset godina poslije (1994. – 1998.) lektorom i gostujućim profesorom u istome Institutu. Bio je voditeljem hr-vatskih i sudionikom međunarodnih znanstvenih projekata, predavačem na hr-vatskim i stranim sveučilištima, (su)organizatorom i sudionikom brojnih među-narodnih konferencija i znanstvenih skupova. Petar je Šimunović bio članom mnogih uglednih međunarodnih znanstvenih organizacija, tajnikom Međunarodnoga slavističkoga komiteta, članom Međuna-rodnoga povjerenstva za slavensku onomastiku, Međunarodnoga vijeća za ono-matičke znanosti, a povelik je popis hrvatskih strukovnih i drugih udruga koje su FOLIA ONOMASTICA CROATICA 23 (2014)295Nekrolozi i obljetniceFOC 23 (2014), 295–300 296se ponosile njegovim članstvom (uz ostale to su Matica hrvatska i Hrvatsko rodo-slovno društvo “Pavao Ritter Vitezović”). Svojim velikim prinosom hrvatskoj znanosti zaslužio je mnoge nagrade – 1983. dodijeljene su mu Nagrada Općinske skupštine Brač te Republička nagrada za istaknutu znanstvenu djelatnost, 1984. dobitnikom je Republičke nagrade „Bo-židar Adžija“, 1998. uručen mu je orden Red Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića, 2001. dobio je Nagradu Hrvatskoga sabora za životno djelo, 2003. sve bračke općine i grad Supetar nagrađuju ga za životno djelo, 2007. dobitnikom je Nagrade za životno djelo Splitsko-dalmatinske županije...Kolege znanstvenici s kojima je radio, razmjenjivao svoja znanstvena isku-stva, dijelio svoju strast za znanstvenom istinom odužuju mu se tako što mu o obljetnicama života i rada posvećuju brojeve znanstvenih časopisa i organiziraju znanstvene skupove: o 60. obljetnici života i 30. obljetnici znanstvenoga rada Za-vod za hrvatski jezik Hrvatskoga filološkog instituta posvećuje mu 19. broj svo-jih Rasprava (Zagreb, 1993.), o 65. obljetnici života njemu u čast Sveučilište u Köl-nu (1998.) priređuje međunarodni znanstveni skup iz slavenske onomastike, 12.–13. dvobroj časopisa Folia onomastica Croatica (Zagreb, 2003.–2004.) posvećen je Šimunovićevoj 70. obljetnici života, za 75. rođendan njegovi mu Bračani posveću-ju 22. broj Bračkoga zbornika, a u povodu 80. obljetnice života posvećen mu je de-veti broj časopisa Croatica et Slavica Iadertina (Zadar, 2014.). Sve navedeno do-kazom je da je akademik Šimunović uživao veliki ugled među svojim kolegama u Hrvatskoj i u međunarodnoj znanstvenoj zajednici.Petar je Šimunović bio dionikom peteročlanoga Redakcijskog odbora časopi-sa Onomastica Jugoslavica – Glasila Međuakademijskog odbora za onomastiku pri Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti – čija su prva dva broja iziš-la u Ljubljani 1969. i 1970. Od dvobroja 3–4 tiskanoga u Zagrebu (1973.–1974.) na-lazimo ga u ulozi tajnika Uredništva, od broja 6 i članom je i tajnikom Uredniš-tva, a od broja 13 obnaša dužnost glavnoga i odgovornoga urednika. Nakon gaše-nja časopisa Onomastica Jugoslavica, od 1992. časopis Folia onomastica Croati-ca „izlazi kao nova edicija Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti“, a Šimuno-vić joj je glavnim urednikom do broja 16, kada tu dužnost preuzima Dunja Bro-zović Rončević, dok Šimunović ostaje članom Uredništva. Folia onomastica Cro-atica, jedini hrvatski onomastički časopis, Šimunovićevom je zaslugom pokrenut i do danas izlazi kao godišnjak pružajući prostor ponajprije onomastičarima, ali i drugim jezikoslovcima koji se u svojim radovima dotiču imenske problematike da na njegovim stranicama objavljuju rezultate svojih istraživanja vezanih uz ne-iscrpan svijet imena.Šimunović je autorom ili suautorom tridesetak knjiga te više od petsto radova objavljenih u brojnim časopisima i zbornicima sa znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu. Brački govori, povijest i kultura Brača trajna su tema njegova znan-Nekrolozi i obljetniceFOC 23 (2014), 295–300 297stvenog interesa. U svojemu se knjiškom prvijencu – Toponimija otoka Brača (Supetar, 1972.) – bavi bračkim zemljopisnim imenima, a godinama marno sku-pljano otočno leksičko blago uobličuje u Rječnik bračkih čakavskih govora (1Su-petar, 2006., 2Zagreb 2009.), jedan od najopsežnijih dijalektnih rječnika u slaven-skoj dijalektologiji (750 stranica dvostupačnoga teksta, enciklopedijski format, oko 30 000 riječi i izričaja). I mnogi drugi Šimunovićevi radovi tematiziraju Brač i rodnu mu Dračevicu, a naslovi spomenutih knjiga u kojima se bavi zavičajnim otokom otkrivaju dva glavna područja njegova znanstvenog interesa – onomasti-ku i dijalektologiju.Nakon razdoblja Petra Skoka, koji je hrvatsku onomastiku uzdigao u sam vrh europske onomastike, najvećim hrvatskim onomastičarem nesumnjivao je bio Pe-tar Šimunović. On je svojim istraživanjima pretočenim u stotine radova, svojim djelovanjem i neumornim isticanjem važnosti bavljenja imenima te vapajima za spašavanje imenske baštine, dao prepoznatljiv, šimunovićevski biljeg hrvatskoj onomastici uzdigavši ju na svjetsku razinu. Svoja istraživanja usmjerava na eti-ologiju imena i imensku strukturu, bavi se organiziranošću imena u određeno-me zemljopisnom prostoru, proučava zakonitosti imenskoga razvoja i funkcioni-ranja imena u jeziku i izvanjezičnoj zbilji. Šimunović se u svojim onomastičkim radovima bavi ponajprije hrvatskom toponimijom i antroponimijom. Svaki njegov toponomastički rad ogledni je primjer detaljnoga istraživanja, pomnoga bilježenja te sustavne obradbe prikupljene građe u kojoj pronalazi zako-nitosti imenovanja što proizlaze iz prirode imenskoga znaka. Svojim je istraživa-njima, pretkazivo, najdetaljnije obuhvatio zavičajni otok (Toponimija otoka Bra-ča, Supetar, 1972.; Bračka toponimija, drugo prerađeno i dopunjeno izdanje, Za-greb, 2004.), ali i čitavo istočnojadransko prodručje (Istočnojadranska toponimi-ja, Split, 1986.; Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora, Zagreb, 2005.) – od Istre do Konavala: pisao je o istarskoj toponimiji, krčkoj, rapskoj i paškoj toponi-miji, toponimiji zadarskoga i šibenskoga kraja, o poljičkoj i kaštelanskoj toponi-miji, istraživao je toponimiju Čiova, Šolte, Lastova, Mljeta, Elafitskih otoka... Ma-lobrojniji, ali jednako sveobuhvatni i uzorno strukturirani jesu radovi o toponimi-ji (uglavnom ojkonimiji) kopnene Hrvatske – općine Dvor na Uni, Zrinskoga Po-unja, Like, srednjovjekovne vukovske župe. Svojim radovima nudi metodologiju obradbe toponimijske građe, daje primjer njezina sustavnog prikaza te obilje po-uzdanih i provjerenih imenskih podataka. Da bi objasnio svu kompleksnost imen-skoga znaka, sve slojeve što su se nataložili tijekom višestoljetnoga života imena, zahvaća duboko u povijest, u obzir uzima dijakroniju i sinkroniju, obazire se na migracije i simbioze, historiografske i geografske podatke – iz svekolikosti jezič-nih i izvanjezičnih obavijesti tumači etiologiju zemljopisnih imena.Iako je znao isticati da je toponimija većim izazovom za onomastičara, česta tema njegovih radova jesu antroponimi. S nimalo manjim žarom nego što to čini Nekrolozi i obljetniceFOC 23 (2014), 295–300 298kad opisuje toponime piše o hrvatskoj antroponimiji. U svojim se radovima bavi osobnim imenima od najstarijih zapisa na latinskim jezikom pisanim spomenici-ma do suvremenih pomodnih imena koja narušavaju bogatu i prepoznatljivu hr-vatsku tradiciju. S mnogo emocija opisuje antroponimiju hrvatskih iseljenika – moliških, gradišćanskih i moravskih Hrvata – te piše o sudbini prezimena Hr-vata u SAD-u, Čileu i drugim južnoameričkim zemljama. Široj javnosti poznat je uglavnom po svojim knjigama o prezimenima – prva je od njih Naša prezime-na: porijeklo, značenje rasprostranjenost (Zagreb, 1985.), 1995. izlazi dopunjeno i prošireno izdanje naslovljeno Hrvatska prezimena: podrijetlo, značenje, raspro-stranjenost, a 2006. velebno (na gotovo 650 stranica), treće izmijenjeno i dopunje-no izdanje, nazvano je Hrvatska prezimena. Dok za Leksik prezimena Socijali-stičke Republike Hrvatske (Zagreb, 1976.), izrađenom u suuredništvu s Valenti-nom Putancem na osnovi popisa stanovništva 1948., znaju uglavnom onomastiča-ri, s troknjižjem Hrvatski prezimenik (koji u suradnji s Franjom Maletićem objav-ljuje 2008. oslanjajući se na podatke iz popisa stanovništva 2001.) mnogi su upo-znati. Popisu knjiga koje se bave prezimenima valja pribrojiti i Hrvatsku u pre-zimenima (Zagreb, 2008.) te u suautorstvu s Josipom Bratulićem objavljeno tro-knjižje Prezimena i naselja u Istri – narodnosna statistika u godini oslobođe-nja, I.–III. (1985.–1986.) – svjedočanstvo o hrvatskim naseljima u Istri i hrvatskim prezimenima toga kraja koja su nasilno rashrvaćena. U svojim knjigama, kao i u mnogim drugim radovima manjega opsega (ali ne i značenja), Šimunović osim prezimena tematizira i ostale dvije osnovne antroponimijske kategorije – osobna imena i nadimke. Mnoge svoje antroponomastičke radove piše znanstveno-popu-larnim stilom nastojeći i nestručnjacima približiti antroponime, progovoriti o obi-lju informacija koje oni u sebi kriju, poučiti ih o važnosti bavljenja imenima, o po-ruci koju imenovatelj šalje izborom imena. Za hrvatsku su onomastiku iznimno važni i Šimunovićevi radovi kojima za-hvaća onomastičku teoriju (autor je priloga o hrvatskoj onomastici u dvotomnoj enciklopediji Sławiańska onomastyka; Warszawa–Kraków, 2002.–2003.; napisao je Uvod u hrvatsko imenoslovlje, Zagreb, 2009.; u zasebnim se radovima bavi odnosom imena i standardnojezične norme, piše o pravopisnim problemima ve-zanim uz imena...) i terminologiju (s onomastičarima drugih slavenskih zemalja izrađuje sveslavenski onomastički priručnik Osnoven sistem i terminologija na slovenskata onomastika, Skopje, 1983., a nevelik Priručni rječnik hrvatskih ono-mastičkih termina uvrštava u svoju knjigu Uvod u hrvatsko imenoslovlje) te daje svoj prinos izradi onomastičke bibliografije (s Valentinom Putancem potpisuje suautorstvo Retrospektivne onomastičke bibliografije : hrvatsko-srpske do godi-ne 1975. Zagreb, 1987.; a za časopis Onoma godinama je sastavljao hrvatsku i juž-noslavensku onomastičku bibliografiju). Pomno je pratio knjige čiji autori zahva-ćaju onimijsku građu – prikazivao ih je i ocjenjivao, mnogim je preminulim kole-Nekrolozi i obljetniceFOC 23 (2014), 295–300 299gama onomastičarima i jezikoslovcima pisao nekrologe. Imena nastala u zavičajnome idiomu nerijetko su njime obilježena, pa je opis dijalektnih elemenata imenskih likova pretkaziva sastavnica onomastičkoga opi-sa. Osim što je bio dijalektologom u onomastici, Šimunović se pokazao i doka-zao vrsnim dijalektologom uopće. Najvažnija njegova djela iz toga područja hr-vatskoga jezikoslovlja jesu ona koja se tiču čakavštine, što se da iščitati i iz na-slova njegovih knjiga Čakavisch-deutsches Lexikon (Köln – Wien, 1979., 1981., 1983.) – troknjižje koje piše u suautorstvu s Matom Hrastom i Reinholdom Ole- schom (prva knjiga sadržava dijelektološku studiju o srednjodalmatinskim ča-kavskim govorima i dvojezični rječnik, druga njemačko kazalo, a treća čakavske tekstove te najvažnije njihove značajke i popis literature koja ih tematizira), Rječ-nik bračkih čakavskih govora (1Supetar, 2006., 2Zagreb, 2009., bogata dijalektna građa – više od 30 000 natuknica prikupljenih u 21 govoru – prikazana je primje-nom suvremene leksikografske metodologije), Čakavska čitanka (Zagreb, 2011.). Šimunović je bio istraživačem više desetaka čakavskih i štokavskih punktova za Hrvatski dijalektološki atlas te Općeslavenski dijalektološki atlas.U suautorstvu (uglavnom) s Božidarom Finkom te antropolozima Pavlom Ru-danom i Anitom Sujoldžić piše niz radova kojima pridonosi utvrđivanju lingvi-stičkih udaljenosti među govorima pojedinih dijalektoloških punktova na hrvat-skim otocima (Braču, Hvaru, Korčuli, Olibu, Pagu, Silbi), poluotoku Pelješcu, ali i utemeljenom detektiranju migracija na područjima izvan Hrvatske (u Gradišću i talijanskoj pokrajini Molise). Surađivao je s čakavskim pjesnicima – akcentirao im pjesme, komentirao knji-ge. I sam je volio kazivati pjesme – nadahnuto i doživljeno, s puno emocija. Svi njegovi dijalektološki radovi svjedoče o marnome, preciznome, točnome i pouzdanome istraživaču i zapisivaču dijalektne riječi. U njih su utkani veliko di-jalektološko znanje i iskustvo terenskoga istraživača te nepogrešiv sluh za važ-ne dijalektne značajke. Neizostavan je Šimunovićev spomen u povijesti hrvatske čakavologije. Svjestan činjenice da suvremeni globalizacijski i migracijski procesi zatiru mnoge stoljećima njegovane osobitosti hrvatskoga jezika, njegovih govora i ime-na, svojim radovima otima ih zaboravu, u globalizacijskoj rijeci pliva uzvodno. Pomno prati rad svojih kolega jezikoslovaca te njihove spoznaje utkiva u svoje ra-dove. I Šimunovićevi radovi bivaju rado čitani, o čemu, uz ostalo, svjedoče prikazi njegovih knjiga u mnogim publikacijama. Rado se odazivao pozivima da bude su-dionikom radijskih i televizijskih emisija, čime je, uz članke i intervjue u novina-ma, popularizirao hrvatsku onomastiku – približavao ju običnomu čovjeku, pou-čavao ga, savjetovao i senzibilizirao za imena.Nekrolozi i obljetniceFOC 23 (2014), 295–300 300Nebrojeno je puta ponovio da su imena važna spomenička baština svekolike (materijalne i duhovne) kulture. Istraživanjem tih spomenika sam je sebi, svojim vrsnim radovima na koje će se još generacije istraživača pozivati, podigao spome-nik u perivoju onomastičara svjetskoga glasa. Iza njega je ostao neizbrisiv trag u jezikoslovnoj kroatistici, zadužio je hrvatsku znanost i kulturu. Prazninu koja je ostala nakon njegova odlaska upotpunjavaju njegova djela uz koja smo stasali, iz kojih učimo, kojima se vraćamo tražeći odgovore na brojna pitanja. Ispratili smo ga u Dračevici 8. kolovoza 2014. prisjećajući se njegova života i rada. Rastali smo se od njega uz klapsku pjesmu i stihove uz koje se srce stezalo, a suza mutila pogled: »Ako rečen stina ti san reć smrt Ako rečen lokva ti san reć život Ako rečen svića od uja – misli san na son Ako rečen maslina ti san reć dobrota Ako rečen mendula ti san reć primaliće Ako rečen gomila jo san vidi jidro Ako rečen mužika onda san ču jutro Ako rečen Dračevica ti san reć oči moje Ako rečen konoba ti san reć tuga Ako rečen komin ti san reć nevoja Ako rečen Broč ti san reć jubov.« Anđela Frančić

In memoriam Petar Šimunović

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia