Mate Ćosić

Croatian

Ćosić, Mate

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

 179REVIJA ZA SOCIOLOGIJU  44 (2014), 2: 179–189  ISSN 0350-154XPRIKAZIDOI: 10.5613/rzs.44.2.4Silvia FedericiRevolution at Point Zero: Housework, Reproduction, and Feminist StruggleOakland, CA: PM Press; Brooklyn, NY: Common Notions, Autonomedia, 2012, 188 str.Knjigu Silvije Federici, povjesničarke i dugogodišnje aktivistice s prebivalištem u SAD-u, Revolution at Point Zero: Housework, Reproduction, and Femi-nist Struggle, čini zbirka eseja koje je autorica napisala između 1975. i 2010. godine. Iako sadržajno drukčiji, njezini su eseji ipak povezani s centralnom te-mom koja se kroz njih provlači – pro-blematiziranjem pitanja »društvene re-produkcije« shvaćene kao skup praksi i odnosa kroz koje pojedinci na svakidaš-njoj osnovi rekonstituiraju svoje živote i svoju radnu snagu (str. 1). U esejima autorica posebno raspravlja društvenu reprodukciju kroz njezin odnos spram kapitalističkog načina proizvodnje (ka-pitalizma), kroz ulogu koju društvena reprodukcija ima u takvom sustavu te kroz posljedice koje takva organizacija ekonomije ima po nejednak položaj že-na u društvu, ali i na jednakost nekog društva općenito. Knjiga je podijeljena u tri tematska dijela »Teoretiziranje i politiziranje kućanskog rada«, »Glo-balizacija i društvena reprodukcija« te »Reproduciranje zajedničkoga«, ali se može promatrati i kroz dva tipa anali-ze društvene reprodukcije koje autorica nudi. U ovom ću se prikazu ponajprije orijentirati na njih, zato on i ne treba biti shvaćen kao cjelovita obrada svih tema u knjizi.Prvi tip analize, koji se poklapa i s prvom cjelinom knjige napisanom između 1975. i 1984. godine, odnosi se na problematiziranje društvene re-produkcije kroz prizmu neplaćenoga kućanskog rada i njegove (nepriznate) uloge u organizaciji i reprodukciji ka-pitalističkog društva. Pozivajući se na prijašnje prakse kapitalizma, osobito one kolonijalne, autorica tvrdi da je produktivna aktivnost kapitalizma uvi-jek, osim formalnoga najamnog rada, uključivala i golemu količinu nepla-ćenog i nevidljivog rada, poput onoga robovskog ili ženskog, a koji izravno pridonose reprodukciji kapitalizma i stvaranju viška vrijednosti (str. 19). U taj kontekst autorica smješta i kućanski rad. Naime, aktivnosti koje su nužne za nesmetanu reprodukciju kapitalizma ne počinju i ne završavaju samo na rad-nom mjestu, odnosno direktnom iznaj-mljivanju radne snage. Da bi se kapi-tal mogao akumulirati, potrebna mu je »svježe« reproducirana radna snaga na svakodnevnoj razini. Tu reprodukciju radne snage osigurava upravo kućan-ski rad (str. 8). Pa ipak, kućanski je rad u kapitalističkom društvu gurnut u sferu reprodukcije, a sama reprodukci-Prikazi, Revija za sociologiju 44 (2014), 2: 179–189180ja u sferu privatnosti, pa je kao takav nevidljiv, nepriznat i neplaćen rad ko-jem se često negira ikakva ekonomska aktivnost i društveni doprinos. Izrečeno kroz rodnu perspektivu, to bi značilo da kapitalizam počiva na neplaćenom radu mase žena, na radu koji se obez-vređuje, a često i ne vidi kao rad nego kao ženina prirodna uloga i njezin izraz ljubavi (str. 16–18, 35). No taj je rad, što ga žene obavljaju besplatno, nužan za akumulaciju kapitala. Kako kapital priznaje samo najamni rad kao produk-tivan i samo njega isplaćuje, kućanski rad predstavlja onaj nevidljivi dio pro-cesa akumulacije kapitala koji međutim ne ostvaruje nikakvu nadoknadu. Žene tako ne primaju nadoknadu za rad koji već obavljaju za kapital. Problem s ti-me, tvrdi autorica, jest i u tome što u kapitalističkom društvu mnoga (socijal-na) prava proizlaze samo iz najamnog rada, što ima daljnje posljedice na mo-gućnost njihovih ostvarivanja u slučaju mnogih koji ne pripadaju u taj odnos, iako pridonose akumulaciji kapitala. Kapital tako eksploatira žene kroz isko-rištavanje patrijarhalne ideologije, ali i kroz njihov besplatan reproduktivni rad.Dalje u prvom dijelu knjige auto-rica podrobnije objašnjava taj središnji argument, upućuje na razlike između njezina pristupa analizi kapitalizma i onog Marxova, ali i na razliku njezine analize ženskog pitanja i one prisutne kod većine feministica njezina vre-mena. Autorica izražava skepsu (str. 31–32, 44) prema viđenju kapitalizma kao aktera ženske emancipacije, zato je skeptična i prema strategiji izlaska žena na tržište rada koju zagovaraju brojne feministice tvrdeći da to neće riješiti pitanje reproduktivnog rada, a može završiti »duplom radnom smjenom« za žene, osobito u kontekstu u kojem izlazak žena na tržište rada nije praćen slabljenjem uloge žena u kućanskom radu. Umjesto toga autorica je uvjerena da je strategija »plaće za kućanski rad«, koju su zagovarale feministice oko or-ganizacije Wages for Housework, istin-ska revolucionarna strategija koja ima potencijal vratiti društvenu vrijednost reproduktivnom radu (str. 18–20), uči-niti ga društveno priznatim i vrijednim nadoknade. Tako bi mnoge žene dobile nadoknadu za rad koji već obavljaju za kapital, izbjegle bi nužnost najamnog rada, a autorica je uvjerena kako bi ta strategija pridonijela i dekonstruiranju rodnog karaktera kućanskoga (repro-duktivnog) rada (str. 58).U druga dva dijela knjige, koji re-flektiraju eseje napisane između 1999. i 2010. godine, autorica uvodi svoj dru-gi tip analize društvene reprodukcije, gdje središnjim postaje problematizi-ranje društvene reprodukcije u odnosu na procese globalizacije, odnosno na promjene koje je globalizacija donijela u globalnoj podjeli rada (str. 66–77), što prema autorici zahtijeva i sagleda-vanje pitanja reprodukcije s planetarne perspektive. Neki od značajnih procesa koji su obilježili globalizaciju bili su izlazak žena na tržište rada, deindu-strijalizacija »naprednih« zemalja i in-dustrijalizacija »trećeg svijeta«, pojava neoliberalnih politika demontaže so-cijalne države, kao i financijska kriza  181 Prikazi, Revija za sociologiju 44 (2014), 2: 179–1892008. godine te politike štednje koje su joj uslijedile. U tom kontekstu autorica se pita što se događa s reprodukcijom radne snage i samog života u globalnoj ekonomiji.Tražeći odgovore na ta pitanja, autorica zaključuje kako globalizacija prije svega predstavlja povratak »pri-mitivne akumulacije« kapitala (str. 10). Globalizacija je, suprotno optimističnim obećanjima, obilježena transferom kapi-tala i radne snage iz »trećeg svijeta« u napredne zemlje (str. 69–71) jednako kao i u kolonijalističko doba. Iako to na prvi pogled zvuči radikalno, autorica argumentira. Naime, industrijalizacija »trećeg svijeta« obilježena je nasilnim oduzimanjem zemlje mnogima ili nje-zinom reorijentacijom u izvozne svrhe za globalnu ekonomiju, čime je ugro-žena društvena reprodukcija mnogih. Obilježena je industrijama u kojima je rad slabo plaćen, a radni uvjeti gotovo robovski, kao i masovnom neodgovor-nošću kapitala i vlada tih zemalja za re-produkciju radne snage, ili za sigurnost na radu (str. 101–109). U tom kontekstu autorica navodi kako je teško zamisliti da su žene radnice koje rade u slobod-nim trgovinskim zonama »pronašle svoj spas u radu«, a mnogima od njih još uvijek ozbiljno nedostaje sredstava za društvenu reprodukciju. Za mnoge žene Trećeg svijeta društvena je reprodukcija svakodnevno upitna.Globalizacija je prema autorici obilježena i komodifikacijom reproduk-tivnog rada koja se očituje na mnogim razinama. To se vidi u rastu tercijarnog sektora u naprednim zemljama što ga uglavnom čine elementi reproduktivnog rada, a u kojem su mnoge žene pro-našle zaposlenje kad su izišle na tržište rada. No, ta je vrsta rada često manje plaćena, tip zaposlenja nesigurniji, a mogućnost sindikalnog organiziranja nepostojana. Komodifikacija rada očitu-je se i u »globalizaciji brige« (str. 108), odnosno u rijekama žena migrantica iz »trećeg svijeta« i postsocijalističkih ze-malja koje napuštaju svoje zajednice i odlaze u »napredne« zemlje kako bi tamo obavljale reproduktivan rad, če-sto nelegalno. Autorica kao napad na društvenu reprodukciju vidi i politike štednje te procese privatizacije koji se sve više pojavljuju i u »naprednim« ze-mljama. Opadanje cijene rada, rastuća nezaposlenost, rezanje socijalnih da-vanja, kao i komodifikacija zdravstva, samo su neki od primjera ugrožavanja društvene reprodukcije koje autorica spominje. U zaključku autorica tvrdi kako, unatoč svim promjenama koje je društvena reprodukcija doživjela u globalnoj ekonomiji, neke su konstante još uvijek prisutne: reproduktivan rad i dalje uglavnom obavljaju žene; njegova uloga za akumulaciju kapitala i dalje je nužna ali obezvrijeđena, a velik dio tog rada još je uvijek neplaćen; u suvreme-nim društvima potreba za reproduktiv-nim radom ne opada pa je to još uvijek aktualno pitanje u današnjoj kapitali-stičkoj ekonomiji (str. 9, 100).U ostatku knjige (str. 115–148) autorica još raspravlja o novoj »politici zajedničkoga«, o pitanju »brige za sta-rije osobe« te o novim praksama »vr-tlarstva za osobne potrebe« (substance Prikazi, Revija za sociologiju 44 (2014), 2: 179–189182farming) kao novim područjima borbe i mjestima za stvaranje alternativa su-vremenoj organizaciji društvene repro-dukcije.Knjiga Silvije Federici Revolution at Point Zero: Housework, Reproduc-tion, and Feminist Struggle vrijedan je doprinos kako feminističkim tako i marksističkim teorijama društvene jednakosti, unatoč tomu što je analiza katkad površna, što bismo mogli pri-pisati esejističkom karakteru knjige, odnosno pisanju tijekom različitih pe-rioda. Unatoč tomu, nema sumnje da autorica nudi drukčiju i izvornu inter-pretaciju spomenutih pitanja, da poziva na razmišljanje te samim time zaslužuje mjesto u suvremenim raspravama o pi-tanjima emancipacije žena i društvene pravednosti općenito.Mate ĆosićKomit GmbH, BečDOI: 10.5613/rzs.44.2.5Mirjam Milharčič Hladnik, Jernej Mlekuž (eds)Going Places: Slovenian Women’s Stories on MigrationAkron, Ohio: The University of Akron Press, 2014, 128 str.U posljednjih desetak godina Institut za slovensko iseljeništvo i migracije u Ljubljani, sastavna jedinica Znan-stvenoistraživačkoga centra Slovenske akademije znanosti i umjetnosti (ZRC SAZU), objavio je niz zanimljivih pu-blikacija iz područja migracijske pro-blematike. U seriji monografija Mi-gracije, prije nekoliko godina otvorena je i podzbirka Migrantke, posvećena ženskoj migracijskoj povijesti. U njoj su se, između ostalih, našle knjige Kri-la migracij: po meri življenjskih zgodb (2009; ur. Mirjam Milharčić Hladnik i Jernej Mlekuž) i Go Girls! When Slovenian Women Left Home (2009; ur. Marina Lukšič-Hacin i Jernej Mle-kuž). Zbornik Going Places: Slovenian Women’s Stories on Migration, što su ga uredili Mirjam Milharčić Hladnik i Jernej Mlekuž, pridružuje se toj tema-tici u američkom sveučilišnom izda-nju, okupljajući djelomično prethodno objavljene radove na slovenskom (npr. u zborniku Krila migracij). Izdavač, The University of Akron Press prigod-no je mjesto za objavljivanje knjige o slovenskim ženskim praksama migra-cije. Naime, u istoimenom je gradu u američkoj državi Ohio, 1851. godine održana Konvencija o ženskim pravi-ma, na kojoj je afroamerička aktivistica za ženska prava, bivša ropkinja, So-journer Truth održala govor »Ain’t I a Woman?«. Danas se smatra jednim od najpoznatijih govora u SAD-u o ukida-nju ropstva i ženskim pravima. Premda tako nisu istupale, slovenske migran-tice, ponajprije aleksandrinke, dikle i slamnikarice, stoje u dugoj liniji borbe za žensku emancipaciju i jednakost ko-ja im je odricana i onda kad su svojim radom izvan domovine izdržavale obi-

Silvia Federici, Revolution at Point Zero: Housework, Reproduction, and Feminist Struggle

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Crossref