Osamnaesto stoljeće u Dalmaciji je, prije svega obilježeno značajnim teritorijalnim proširenjem, sa svim njegovim konzekvencama te reformskim nastojanjima Mletačke Republike u svrhu unapređenja uprave na staroj stečevini i uvođenja uprave na novoj i najnovijoj stečevini. Paralelno s ta dva ključna procesa u 18. stoljeću došlo je do vidljiva iskoraka u pomorsko-trgovačkim kretanjima na relaciji između dalmatinskih luka i šireg jadranskog areala, što je bilo potpomognuto stabiliziranjem granice s Bosnom i dugotrajnim razdobljem mira. Takvi uvjeti omogućili su osnovne pretpostavke za pokušaj reformiranja uprave i prodor prosvjetiteljskih ideja u dalmatinsko društvo.In Dalmatia the eighteenth century was marked by great territorial expansions of the Venetian authority, with all the consequences of this geopolitical change, and by the reform projects of the Republic which tried to better the government in the old territory and organize a new authority in the hinterland. Along with these two processes, there arose a maritime-trade expansion between Dalmatian ports and the entire Adriatic area. This was the product of the border stabilisation between Dalmatia and Bosnia which came with a long-lasting peace. This economical and political situation allowed for the basic preconditions for reform initiatives and the penetration of Enlightenment ideas into Dalmatian society
