Kruno Kardov i Igor Tabak, ur. (2014) Kome propadaju bivše vojne nekretnine? Iskustva prenamjene u Hrvatskoj. Centar za mirovne studije – Zavod za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 214 str

Josip Pandžić

Pandžić, Josip

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

194Polemos 17 (2014.) 1-2: 185-213, ISSN 1331-5595PRENAMJENA VOJNIH NEKRETNINA U HRVATSKOJKruno Kardov i Igor Tabak, ur. (2014) Kome propadaju bivše vojne nekretnine? Iskustva prenamjene u Hrvatskoj. Centar za mirovne studije – Zavod za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 214 str.Knjiga Kome propadaju bivše vojne nekretni-ne? Iskustva prenamjene u Hrvatskoj sastoji se od uvoda (str. 7–15), sedam poglavlja,1 zaključka (str. 195–203), popisa literature (str. 203–214) i 21 intervjua s relevantnim akterima (intervjui su provedeni od studenog 2013. do srpnja 2014.).Pionirski značaj ove studije odraz je nepo-stojanja sustavnog istraživanja prenamjene vojnih nekretnina u Hrvatskoj. Međusobno po-vezani razlozi izostanka obrade ove tematike su „tajnost vojnih lokacija zbog sigurnosno-obrambenih razloga” te „neuređenost i ne-providnost cijelog sistema upravljanja vojnom i državnom imovinom” (str. 8–9). Nedostatak konkretnih saznanja o statusu vojnih nekretni-na onemogućio je daljnje znanstvene analize, a time i prolongirao dugogodišnje naslijeđe netransparentnih civilno-vojnih odnosa u Hr-vatskoj. Unatoč simplifikacijskim tendencija-ma svođenja problematike prenamjene vojnih prostora na ekonomsku dimenziju, odnosno na „prijenos ili razrješenje vlasništva” i „odre-đenja nove namjene u lokalnim prostornim planovima” (str. 10), autori ovom studijom žele istražiti višedimenzionalne posljedice voj-ne prisutnosti u lokalnoj zajednici uz pomoć 1 Kruno Kardov je autor poglavlja „Problematika vojne prisutnosti u lokalnoj zajednici” (str. 15–27), „Iskustva drugih zemalja u procesima prenamjene vojnih nekretnina” (str. 27–47), „Prenamjena vojnih nekretnina u hrvatskoj: uvod u studije slučaja” (str. 47–55), „Muzil: moja vizija, moji snovi” (str. 99–137) i „Samogor: neiskori-šteni potencijal civilnog društva” (str. 173–195). Lidija Knežević autorica je poglavlja „Vlaška 87: povijest zatočena u ‘štakornjaku’” (str. 55–99), a Nives Rogoznica autorica je poglavlja „Zadar: prenamjena na komad” (str. 137–173). kvalitativne empirijske građe sastavljene od četiriju studija slučaja. Nakon uvodnog dijela, slijedi poglavlje „Problematika vojne prisutnosti u lokalnoj zajednici”, odnosno komparativna analiza ekonomske, političke, ekološke te društvene i kulturne važnosti vojne prisutnosti u lokalnoj zajednici. Autor smatra da lokalne zajednice često nemaju utjecaja na odluke o dolasku i odlasku vojske te da se „nalaze pod političkim pritiskom da odluke koje su već donesene u drugim centrima prihvate uz veće ili manje kompenzacije” (str. 26).U poglavlju „Iskustva drugih zemalja u procesima prenamjene vojnih nekretnina” analiziraju se iskustva razvijenih europskih ze-malja i SAD-a u prenamjeni vojnih nekretnina, koju uglavnom obilježava „dvotračni proces donošenja odluka” na liniji nadležna državna tijela (poput Ministarstva obrane) – lokalne vlasti (gradovi i općine) i lokalno stanovništvo okupljeno oko određenih civilnih inicijativa. Postkomunistički kontekst prenamjene vojnih nekretnina u istočnoj Europi bitno je drugačiji zbog selektivnosti prenamjene prema kriteriju eksploatacijske podobnosti zemljišta. Sustav-nost komparativne procjene autor potvrđuje razlaganjem problema prenamjene bivših voj-nih prostora (str. 40–41), pristupa upravljanju prenamjenama u europskim zemljama (str. 41) te navođenjem preporuka i ocjena važnosti vezanih za procese prenamjene iz studije istraživačke mreže CONVERNET (str. 46). Hrvatski kontekst predmeta istraživanja obrađen je u poglavlju „Prenamjena vojnih nekretnina u Hrvatskoj: uvod u studije sluča-195Prikazi i recenzijeja”. Izostanak sustavnosti i transparentnosti upravljanja vojnim nekretninama posljedica je raznih problema s kojima se 1991. suočila Hrvatska nasljeđivanjem materijalnih pro-stornih resursa JNA i Saveznog sekretarijata za narodnu obranu. Politički klijentelizam i ad hoc pristup prenamjeni i prijenosu vojnih nekretnina na različita državna i lokalna tijela usko su vezani uz imperativ uštede dok su ostali faktori, poput ekoloških i kulturnih, zanemareni. Autor zaključuje da se nedosljed-nostima u sustavu prenamjene vojnih nekret-nina pokušalo doskočiti izmjenama zakonske regulative u korist MORH-a, ali je ostvarivanje suparničkih (političkih) partikularnih interesa ipak prevagnulo (str. 53). Prva studija slučaja predstavljena je u poglavlju „Vlaška 87: povijest zatočena u ‘štakornjaku’”. Bivša zagrebačka Vojna bolnica primjer je izrazito neuspješne prenamjene voj-ne nekretnine zbog dugogodišnje ignorancije državnih i lokalnih (gradskih) vlasti. Rekon-strukcijom povijesne geneze spomenutog objekta, autorica vješto propituje ispreplitanje vojnog i civilnog zdravstva, analizira raspored zgrada, broj zaposlenih i vrijednost komplek-sa bivše vojne bolnice (str. 64–74). Problemi vezani uz Vojnu bolnicu nastali su početkom Domovinskog rata preuzimanjem nekretnine, da bi se nastavili kroz krizu upravljanja, suko-bima nadležnosti, zbrinjavanjem izbjeglica te eventualnoj devastaciji, na temelju čega au-torica projicira pesimističnu viziju budućnosti te slavne građevine. Poglavlje „Muzil: moja vizija, moji snovi” tiče se studije slučaja prenamjene pulskih vojnih objekata. Pula je primjer vojnog grada, što podrazumijeva značajnu vojnu prisutnost u lokalnoj zajednici te neodvojivost civilnog i vojnog razvoja grada. Brojni sukobi nacional-nih, regionalnih i lokalnih vlasti te građanskih inicijativa od 1991. do danas obilježili su neuspješnu provedbu prenamjene. Privatiza-cijske afere vezane za projekt Brijuni Rivijera paralizirale su daljnji razvoj civilno-vojnih i društveno-političkih odnosa. Rekonstrukcijom događaja vezanih za „stvaranje, planiranje, operacionalizaciju i provedbu prenamjene” vojnih prostora u pulskom zaljevu i Muzilu, autor smatra da „možemo pratiti kontinuitet nasilnog djelovanja u različitim oblicima” čime se ovaj slučaj može smatrati „budućim receptom za neuspjeh” (str. 134–135). Studija slučaja o prenamjeni objekata bivše vojarne u Ulici Stjepana Radića u Zadru nosi naziv „Zadar: prenamjena na komad”. Auto-rica navodi dva modela prenamjene: „jedan, u kojem se prostori dodjeljuju na korištenje za potrebe institucija koje su sastavnice državne administracije ili su predmetom zajedničke skrbi državne i regionalne administracije (…) – a koji teče glatko i može se pratiti kroz slijed odluka tijela nadležnog za davanje zgrada na korištenje; i drugi, u kojem je riječ o dodjeli zgrada na korištenje temeljem inicijativa koje nisu izvorno osmišljene unutar ni jedne od razina administracije, (…) a koji je obilježen dugotrajnošću procesa” (str. 170). Gradska administracija favorizira projekte „kojima se trajno oblikuje prostor i dugoročno osmišljava razvoj grada” (ibid.) dok su inicijative manjih razmjera relativno zanemarene. Prijedlogom javne rasprave o budućem statusu vojnih nekretnina, autorica zaključuje studiju slučaja. Posljednja studija slučaja nosi naziv „Samogor: neiskorišteni potencijal civilnog društva”. Riječ je o prenamjeni bivše vojarne Samogor na otoku Visu, čiju genezu autor navodi sa svrhom kontekstualizacije civilno-vojnih odnosa. Strateško-obrambena važnost i turistička privlačnost Visa često su predstavlja-li kontradiktorna obilježja daljnjeg razvoja. Vi-šestruke nadležnosti, relativna neprovidnost i nerazvijenost sistema upravljanja te konfliktna lokalna politička dinamika (str. 192) urodili su traćenjem potencijala otoka. Autor zaključuje da „lokalna vlast nije prepoznala kapacitete civilnog društva u kulturi, niti potencijal su-196Polemos 17 (2014.) 1-2: 185-213, ISSN 1331-5595radnje s tim organizacijama koje su uspješno provodile kulturne i umjetničke programe u Samogoru” (str. 194).Zaključno poglavlje sadrži preciznu kri-tičku evaluaciju predstavljenih istraživačkih rezultata i preporuke za buduće prenamjene. Ponajprije, riječ je o izrazito lošim iskustvima zbog nesudjelovanja građana u procesu donošenja ključnih odluka te zatvorenosti i birokratskoj inerciji nadležnih državnih, ali i lokalnih tijela i institucija. Sustavna politizacija gotovo svakog aspekta procesa prenamjene, manjak koordinacije među različitim akterima i prečesto jednosmjerna komunikacija povezu-je sve analizirane slučajeve, pa se o pitanjima javnog dobra ovakvog tipa gotovo nikada nije povela kvalitetna javna rasprava. Takav odnos prema procesu prenamjene stvorio je proble-me koji nadilaze okvire vlasništva i upravljanja, te posljedično proizveo društvene, ekološke i kulturne troškove lokalnoj zajednici. Ana-lize i preporuke koje autor nudi, na temelju zaključaka izvedenih iz terenske empirije ali i relevantne literature, čine ovu knjigu nezaobilaznim štivom iz multidisciplinarnog područja civilno-vojnih odnosa. Doseg ovih studija poticaj je budućim istraživanjima te predstavlja vrijedan doprinos problematizaciji prenamjene vojnih nekretnina u Hrvatskoj.Josip Pandžić

PRENAMJENA VOJNIH NEKRETNINA U HRVATSKOJ

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia