Mirko Sardelić

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

294Ocjene i prikaziZb. Odsjeka povĳ. znan. Zavoda povĳ. druš. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 32 (2014), str. 293-345kralju Teodebertu I. te je tek dva stoljeća kasnije preveden na latinski, čini se uz pomoć misio-nara koji su djelovali na granici sa Saskom.Način na koji je Kronika sastavljena čini se da je svrstava u red aleksandrijskih kršćanskih svjetskih kronika (xxiii), a ostale slične sačuvane su samo fragmentarno. Ti fragmenti pak ot-krivaju ono što je bio vrlo značajan dio kronika, a to su iluminacije koje prikazuju ljude, doga-đaje i različita mjesta diljem svijeta. Latinski je rukopis bio pripremljen tako da se naknadno načine ilustracije, vjerojatno prema izvorniku, a mjesta nekih bi se mogla rekonstruirati. Ori-ginalna aleksandrijska kompozicija sadrži kronologiju i listu kraljeva te je služila kao kostur cijeloj kronologiji, a cijela je dvodijelna struktura načinjena prema uzoru slavne Kronike Eu-zebija iz Cezareje. Kao i Otkrivenje, dakle, Kronika slojevito povezuje Bliski Istok s europskim Zapadom (i sjeverom) u cijelom vremenskom nizu od Adama i Aleksandra Velikog (iz krono-logije), preko helenističkih kroničara, bizantskoga dvora, sve do Merovinga i pokrštavanja Sa-sa u 8. stoljeću, u misiji kojoj je (spekulira prevoditelj) ova Kronika davala autoritet.Nakon Uvoda, sadržaj knjige je kako slijedi: počinje grčki tekst Otkrivenja, s usporednim engleskim prijevodom (1-71). Latinski tekst (73-139), također s usporednim prijevodom, za-počinje kratkim uvodom monaha Petra, prevoditelja s grčkog na latinski. Aleksandrijska kro-nika (141-311) završava s godinom 387. i trećom vladavinom Valentinijana Augusta, i “pre-svijetlog” Eutropija. Nakon bilježaka (313-387), izdanje završava bibliografijom (389-395) i in-deksima (397-420).Mirko SardelićVassilika Tapkova-Zaimova – Anissava Miltenova, Historical and apocalyptic lite-rature in Byzantium and medieval Bulgaria, Iztok-Zapad, Sofija 2011., 605 str.Knjiga Historical and apocalyptic literature in Byzantium and medieval Bulgaria kruna je rada dvije ugledne bugarske bizantologinje svjetskoga glasa, Vassilike Tapkove-Zaimove i Anissa-ve Miltenove, koje su temi eshatološke literature posvetile nekoliko desetljeća znanstvenoga rada. Na početku valja spomenuti da su neki dijelovi ovoga djela već objavljeni u izdanju pod naslovom Историко-апокалптичната книжнина във Византия и в средновековна България (Sofija 1996.), a ovo je novo, revidirano i prošireno, međunarodnoj publici dostupnije, engle-sko izdanje.Uvodni dio (17-57) potpisuju obje autorice. U njoj najprije obrazlažu koncept eshatološke literature te pristupe kojim ga se istražuje, da bi se ukratko osvrnule na podrijetlo i razvoj pro-fetičke literature u Bizantu, potom i apokalipse u srednjovjekovnoj Bugarskoj. Još su tu po-glavlja o periodizaciji i pristupu kompilaciji apokaliptičkih djela. Temelji ovome žanru u Bu-garskoj postavljeni su u vrijeme cara Simeona (893.-927.), kada su načinjeni prijevodi Pseudo-Metodijeva Otkrivenja i Danielove vizije. Kasnije, od 11. stoljeća, nakon uspostave bizantske do-minacije nad Bugarskom, profetička djela postaju okosnicom cijele književnosti, i tada nastaje cijeli ciklus prijevoda i kompilacija koje se oslanjaju i na pisane izvore i na usmenu predaju. To bi svakako bilo sasvim na tragu dodatku definiciji apokalipse što ju je predložio David Hell-holm, naime, da je “namijenjena grupi u nevolji, s ciljem ohrabrivanja i(li) tješenja božanskim autoritetom”. Drugi je, pak, ciklus vezan uz 13. stoljeće i dinastiju Asenovića te njihov pokret za oslobođenjem Bugarske od Bizanta, a treći uz osmanlijsku prijetnju i, kasnije, uz borbu za oslobođenje – od 14./15. stoljeća nadalje.Tapkova-Zaimova sastavila je trodijelnu studiju Mythology and real history (59-138), koja služi razumijevanju konteksta prije negoli se izlože izvori. Ovdje govori o sukcesiji zemalj-skih kraljevstava (kao u: Danijel, 2 i 7), s Bizantskim kao kršćanskim, nasljednikom Rima. Uz kraljevstvo ide i figura kralja-spasitelja. Jedan je, Aleksandar Veliki, velikim željeznim vrati-295Ocjene i prikaziZb. Odsjeka povĳ. znan. Zavoda povĳ. druš. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 32 (2014), str. 293-345ma zatvorio “bezbožne narode”, među kojima su i Gog i Magog (iz Otkrivenja 20:8), dok je onaj bezimeni, kojega Pseudo-Metodije spominje kao “kralja Grka”, nesumnjivo bizantski car. U Bugarskoj tradiciji taj kralj dobiva ime Mihael, što se može odnositi na različite vladare, ka-ko se vidi i iz literature onih koji su to proučavali. Ovdje treba spomenuti i da se identifikacije svakako mijenjaju s vremenom, kao što je i identifikacija Goga i Magoga bila uvijek s onim na-rodima (s Istoka) koji su u tom trenutku bili najvećom prijetnjom. U bugarskim se proročan-stvima 12. stoljeća među narodima češće spominju Kumani, koji su bili plaćenici i u bizantskoj i u bugarskoj vojsci, a od 13. stoljeća i Tatari.U središnjem dijelu knjige Miltenova je prikupila izvore, Sources (139-564). Ovdje se nalazi kritičko izdanje šesnaest staroslavenskih izvora, s prijevodima na bugarski i engleski jezik. Po-dijeljeni su u tri ciklusa: prvi je vezan uz kraj 11. stoljeća, drugi pripada 13.-14. stoljeću, a treći osmanlijskome razdoblju. U prvom (141-300) se nalaze Vizija i Interpretacija Daniela, Kazivanje Izaijino (pronađeno tek osamdesetih godina 20. st.), Otkrivenje Metodijevo, Komentari Hipolita iz Rima i Hipatija iz Efeza te Bugarska apokrifna kronika. Danielova vizija važna je iz nekoliko razloga, među ostalima i zbog toga što čuva kronologiju događaja iz vremena arapskih osvaja-nja 8./9. stoljeća. Prijevod na starobugarski načinjen je prema grčkom tekstu koji je sastavljen na Siciliji 827./828., ali nije sačuvan. Drugi ciklus (301-548) također sadrži Danielove vizije – mnogo je različitih tekstova cirkuliralo regijom nakon osvajanja Konstantinopola 1204. godine. Slijede Izajijina vizija i Pandehovo proročanstvo te niz manje poznatih djela poput Legende o antikri-stu, Proročanstava Leona Mudrog ili Priče o Sibili. Izvori završavaju (549-564) dvama djelima iz osmanlijskih vremena: prvo je o Išmaelitima, za koje je kao predložak korišten dio Pseudo-Me-todijeva Otkrivenja, dok je drugo o provali Osmanlija, nastalo u 16. ili 17. stoljeću. Cijela knjiga završava indeksima mjesta i imena (565-572) te iscrpnom bibliografijom (573-605).Ovo je zaista važno i korisno izdanje, ne samo zbog toga što je plod dugogodišnjeg istraži-vanja, nego i zbog toga što je nezaobilazna literatura svima onima koji se bave poviješću jugo-istočne Europe, odnosima slavenskih država s Bizantom i Osmanskim Carstvom. Nema sum-nje da će poslužiti istraživačima povijesti religije, ideja, kultura, a dakako i jednoga dijela sta-roslavenske književnosti.Mirko SardelićDiplomatarium comitum terrestrium Crisiensium (1274–1439). A Körösi comi-tes terrestres okmánytára (1274-1439). Isprave križevačkih zemaljskih župana (1274.-1439.), prir. Éva B. Halász i Suzana Miljan, Subsidia ad historiam medii aevi Hungariae inquirendam, sv. 6, Magyar Tudományos Akadémia – Hadtörténeti Inté-zet és Múzeum – Szegedi Tudományegyetem – Magyar Nemzeti Levéltár Országos Levéltára Magyar Medievisztikai Kutatócsoportja, Budapest – Zagreb 2014., 261 str.Diplomatarij isprava križevačkih zemaljskih župana, koje su priredile Éva B. Halász i Su-zana Miljan, nastao je u sklopu šire suradnje Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povi-jesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu te Istraživač-ke skupine za proučavanje srednjovjekovne ugarske povijesti Mađarske akademije znano-sti, Mađarskog vojno-povijesnog instituta i muzeja, Sveučilišta u Segedinu i Mađarskog dr-žavnog arhiva (MTA-HIM-SZTE-MOL Magyar Medievisztikai Kutatócsoport). Diplomatarij je izašao kao dio serije Subsidia ad historiam medii aevi Hungariae inquirendam i to kao njen še-sti svezak (do sada su npr. u prvom svesku objavljeni itinerari kraljeva i kraljica u razdoblju od smrti kralja Ludvika do smrti kralja Žigmuda, plod rada Pála Engela i Norberta C. Tótha, te arhontologija prepošta katedralnih i zbornih kaptola za vladavine kralja Žigmunda, koju je kao četvrti svezak serije priredio Norbert C. Tóth). 

Vassilika Tapkova-Zaimova – Anissava Miltenova, Historical and apocalyptic literature in Byzantium and medieval Bulgaria, Iztok-Zapad, Sofija 2011., 605 str.

Vassilika Tapkova-Zaimova – Anissava Miltenova, Historical and apocalyptic literature in Byzantium and medieval Bulgaria, Iztok-Zapad, Sofija 2011., 605 str.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals