'Lviv Regional Institute for Public Administration - LRIPA NAPA'
Abstract
More than two decades ago in the European Union law,
competition has started entering economic activities, organised
traditionally under the concept of services of general
economic interest. Special and exclusive rights have
gradually been abolished in important industries like telecommunications,
postal services, energy or railways.
European Union policy has opted to prioritize efficiency
over social issues in those industries by adopting liberalisation
agendas. Previous monopolies have undertaken
long restructuring processes to meet upcoming competition.
However, entering and positioning in the market has
not proven to be a short process for new-comers either.
Although network industries display differences among
themselves, there are common trans-sector issues which
allow a horizontal approach. This brings into focus the actual
role of different national regulatory and competition
authorities in different stages of market regulation and the
ways of coordinating their function in multisector patternsin the future. In this respect and as a way to move ahead,
we propose an integrated institutional pathway, allowing
more expertise sharing (shared services) among national regulators
and their better positioning in the Croatian society
and economy.Prije više od dva desetljeća u pravu Europske unije konkurencija se počela uvoditi u niz gospodarskih aktivnosti koje se nazivaju službama od općeg gospodarskog interesa. Posebna i isključiva prava države su postupno ukinuta u važnim industrijama kao što su telekomunikacije, pošta, energija ili željeznice. Politika liberalizacije Europske unije je dala prioritet učinkovitosti nad socijalnim pitanjima. Prijašnji državni monopoli su morali proći dugačke procese restrukturiranja kako bi bili sposobni odgovoriti zahtjevima nadolazeće konkurencije. Ulazak i pozicioniranje na tržištu se nije pokazalo kao brz postupak niti za novopridošle aktere. Iako između raznih mrežnih industrija postoje razlike, ipak postoje zajedničke transektorske karakteristike koje omogućuju horizontalni pristup. On dovodi do skretanja pažnje na ulogu nacionalnih regulacijskih tijela u raznim fazama regulacije tržišta i načina koordinacije njihovih funkcija u ovom multisektorskom području. Kao način način unaprijeđenja stanja u radu se predlaže jedan integrirani institucionalni put koji bi omogućio širu razmjenu znanja (kroz zajedničke službe) među nacionalnim regulatorima, a time i njihovo bolje pozicioniranje u hrvatskom društvu i gospodarstvu