Myths of and obstacles in teaching entrepreneurship in Bosnia-Herzegovina and beyond

Abstract

Podučavanje poduzetništva je postala popularna politička alternativa koja daje nadu za poboljšanja u ekonomiji, uključujući I smanjenu nezaposlenost. Nažalost ne postoji dovoljno dokaza sa lokalnog I regionalnog nivoa da je to stvarno tako, posebno imajući u vidu neadekvatne kapacitete za kreiranje politika, monitoring I evaluaciju ishoda te primijenjena istraživanja. Također postoje indikacije da se poduzetništvo koristi I kao mjera socijalne politike. Podučavanje u širem smislu, kao I podučavanje poduzetništva je sistemski zanemareno, uključujući koji sadrža jtreba imože da se podučava I kako, od koga, komu, te koji su realni ishodi. Sve ovo, plus vrlo nisko učešće odraslih u procesima stjecanja znanja ostavlja dosta nerazjašsnjenih pitanja I problema. Sistemski problem kao što je obrazovanje nastavnog kadra se ne mogu zanemarivati, kao niti mnoge relevantne istrazivačke teme sa lokalnim I regionalnim kontekstom.Teaching entrepreneurship has become a popular policy intervention that raises hopes for improved economic performance, including lower unemployment. Unfortunately there is no sufficient local and regional evidence that supports these expectations, in part because of substandard policy-making, monitoring and evaluation, and applied research capabilities. Furthermore, there are indications entrepreneurship is also being used as a social policy intervention, thereby generating different outcomes. Teaching in broader sense, as well as entrepreneurially-focused teaching has been neglected, including which content is to be taught and how, by whom, to whom, and what are likely long-term outcomes. All of this, combined with low adult learning participation rates, leaves many educational challenges unrecognized and unresolved. Without addressing systemic issues such as teacher training, any initiatives are likely to have only temporary, if any positive effects

    Similar works