Milan Martuslović

Martuslović, Milan

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

412     'HRSQH@ | &QTO@@TSNQ@stručni skup, Rijeka, 11. 12. 2012.“ (111-112), Branka Kukurina „20. znan-stveni skup 'ROBNIÝèINATRAGOVIZNAKOVIISMJEROKAZI“ (112-114), Petra Strčića „Dvadeset godina Kluba Sušačana (i 78./79. sv. njegove 3UÝAéKEREVIJE)“ (114-117) te Hane Lencović „Sušačka revija, glasilo za kulturu i društvena zbiva-nja Hrvatskog primorja, kvarnerskih otoka i Gorskog kotara, br. 80, Rijeka, 2012.“ (117-121). I drugi svezak završava cjelinom „Izvještaj“ (123-127), u kojoj se nalazi rad Hrvoja Badurine „Ususret održavanju jubilarnog desetog županijskog natjecanja iz zavičajne povijesti íAJEéA“ (125-127).Hrvoje Badurinaƴ9KGHAKR9HGNAB=KL29H9<F= JN9LKC=,  RU5(H5((1HIDJ@ŔRSQNakon gotovo trogodišnje stanke, Odsjek za povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Rijeci izdao je 2012. novi dvobroj íASOPISAZAPOVIJEST:APADNEHrvatske. Za razliku od prethodnih svezaka, ovaj je uredio novi urednički kolegij na čelu s Giovannijem D’Alessijom, no zadržana je tradicija broj-nih recenzenata koji dolaze s međunarodno priznatih znanstvenih i znan-stveno-obrazovnih institucija iz Hrvatske, Slovenije, Italije, Njemačke, pa čak i Sjedinjenih Američkih Država. Uz to, nastavilo se s praksom objav-ljivanja tekstova ne samo na hrvatskom nego i na talijanskom i engleskom jeziku. Ovdje se radi o posebnom izdanju koje je naslovljeno „Sjevernoja-dranski povijesni panoptikum“ („Upper Adriatic Historical Panopticon“), što je bio i naziv međunarodnoga znanstvenog skupa koji je taj Odsjek organizirao 2010. u Rijeci i koji je bio glavni poticaj za oživljavanje časo-pisa. Strukturalno gledano, ovo se izdanje sastoji od tri osnovne cjeline – „Pogledi na sjevernojadranski prostor i njegovu historiografiju“ (13-96), „Nova istraživanja o sjevernom Jadranu“ (99-241) te „Prikazi i izvještaji“ (245-271), od kojih svaka broji po pet radova, dok je ukupno prisutno četr-naest autora.Pobliže ćemo se osvrnuti na prva dva, ujedno i najzanimljivija dijela, koja otvara pregledni rad Mile Orlić „Javni diskursi, nacionalne memorije i historiografija na sjevernojadranskom prostoru“ (13-22). U tekstu se anali-ziraju različiti pogledi na Drugi svjetski rat i neposredno poraće u području 267-535 | .BIDMDOQHJ@YHHYUIDĜÂ@     413 nekadašnje Julijske krajine, nastali naročito u razdoblju nakon 1989. i zavr-šetka Hladnoga rata. Govori se o stvaranju javnoga pamćenja o događajima poput „fojbi“ i „egzodusa“, kao temeljnoga aspekta procesa (re)konstrukcije nacionalnoga identiteta, u prvom redu u današnjoj Italiji, koja je prestan-kom hladnoratovske (ne)ravnoteže doživjela korjenite promjene političkoga sustava, ali i u Sloveniji i Hrvatskoj kao dvjema novim nacionalnim drža-vama, nastalima urušavanjem socijalističke Jugoslavije. Autorica u konačnici ukazuje na potrebu transnacionalne i komparativne historiografske razrade kao jedinoga ispravnog puta u rasvjetljavanju spornih pitanja i stvaranju realnoga odnosa između povijesti i nacionalnih memorija. Upravo se takav pristup historijskom istraživanju promiče i u ostalim radovima, poput članka „Alcuni problemi di storia comparata: l’alto Adria-tico dopo le due guerre mondiali“ („Neki problemi komparativne povijesti: sjeverni Jadran nakon dva svjetska rata“, 23-41), u kojem Raoul Pupo kompa-rativnu povijest vidi kao jednu od najučinkovitijih metoda za prevladavanje nerijetko stereotipiziranih i ideološki obojenih nacionalnih historiografija zainteresiranih za sjevernojadranski bazen. Isticanjem primjera dugogodiš-njih procesa razgraničenja, vojnih okupacija teritorija, mentaliteta i unu-trašnje logike politike odnarođivanja te uporabe represije, kao i pokušaja etničke preobrazbe prostora premještanjem stanovništva, autor upozorava na očite podudarnosti između dvaju poratnih perioda 20. stoljeća. One su u svega četrdesetak godina nekada multinacionalnu i multikulturalnu, ali jedinstvenu regiju razdijelile tako da su pojedine nacionalne komponente u novim državnim okvirima postale manjine s tendencijom pretvaranja u ostatke prošlosti. Prethodno priopćenje Giuda Franzinettija „The former Austrian Litto-ral and the rediscovery of ethnic cleansing“ („Bivše Austrijsko primorje i ponovno otkriće etničkoga čišćenja“, 43-54), nastoji iznaći objašnjenja za pojmove kao što su genocid, etničko čišćenje i podvojena područja. Ukazuje na pojavu različitih interpretativnih paradigmi u studijama nacionalizma tijekom 1980-ih i 1990-ih te konkretnu primjenu tih modela na primjeru sjevernojadranskoga područja, tj. bivšega Austrijskog primorja. Upozorava na normativni zaokret koji se dogodio 1990-ih, kada se od znanstvenika nisu tražila samo teorijska objašnjenja, već i osuda povijesnoga legitimi-teta određenih nacionalnih zahtjeva pa sukladno tome dolazi i do svojevrsne reminiscencije i reinterpretacije spornih povijesnih događaja u različitim 414     'HRSQH@ | &QTO@@TSNQ@kriznim područjima, poput onoga koje je danas podijeljeno talijansko-slo-venskom i slovensko-hrvatskom državnom granicom. Prvi dio časopisa zaključuju dva pregledna rada u kojima se autori kri-tički osvrću na aktivnost talijanske, odnosno hrvatske povijesne znanosti u vezi s problematikom Drugoga svjetskog rata i desetljeća koja su mu slije-dila. Giovanni D’Alessio u članku „Ponad egzodusa i fojbi. Nova talijanska literatura o ’Istočnoj granici‘“ (55-75) prvo nastoji ukazati na poteškoće u definiranju područja sjevernoga Jadrana, što je proizvelo čitav niz različitih termina kojima se označava taj prostor – Sjeverni Jadran (Upper Adriatic, Alto Adriatico), Austrijsko primorje, Julijska krajina (Venezia Giulia), Istočna granica (æONlNEORIENTALE) itd. Također upozorava na sve veću medijsku, a time i političku eksponiranost tih tema u Italiji, što nerijetko graniči s tri-vijalizacijom i pukom spekularizacijom. Ipak, ključ svega je u historiograf-skom razmatranju. Iako i dalje postoje povjesničari koji događaje gotovo isključivo promatraju iz jedne, talijanske perspektive, naslanjajući se nemi-novno na tradiciju talijanskih iredentističkih pisaca, postoji i ona druga, sve zastupljenija struja, koja inzistira na transnacionalnom pristupu i koja se pored tema atraktivnih za dnevnopolitičke svrhe (iznad svih „egzodus“ i „fojbe“) dotiče i iredentizma, fašizma, talijanske okupacije dijelova Kralje-vine Jugoslavije, pokreta otpora, „Tršćanskoga pitanja“ i dr.S druge strane, Franko Dota u radu „Od usuda povijesti do fatalne pogreške: hrvatska historiografija o stradavanju i iseljavanju Talijana Istre i Rijeke“ (77-96) daje pregled najvažnijih hrvatskih historiografskih djela koja tretiraju problematiku ratnoga i poratnoga stradanja i iseljavanja talijan-skoga stanovništva iz Istre i Rijeke. Njegov je osnovni cilj bio uočiti razlike u diskurzivnoj i narativnoj strukturi prilikom povijesne interpretacije nave-denih događaja. U tom smislu razlikuje tri razdoblja: od 1945. do 1980., kada se šutnjom i relativizacijom negiralo i zaboravljalo žrtve talijanske nacional-nosti i pitanje njihove masovne emigracije, od 1980. do 1992., kada se u kon-tekstu sve otvorenije rasprave o do tada tabu-temi komunističkih zločina i nasilja počelo potiho spominjati i tešku sudbinu brojnih istarsko-riječkih Talijana, ali gotovo isključivo u književno-publicističkim krugovima, te naj-zad razdoblje nakon 1991., kada su u potpuno izmijenjenim političko-ideo-loškim uvjetima prisutni i jednostrani pogledi po (hrvatskom) nacionalnom ključu skloni politizaciji, ali i hvalevrijedni pokušaji kontekstualizacije spor-nih momenata. Tako su sve dominantnije teze o, primjerice, „egzodusu“ kao 267-535 | .BIDMDOQHJ@YHHYUIDĜÂ@     415 proizvodu ratnoga kaosa ili fatalne pogreške kako jugoslavenskih, hrvat-skih, odnosno istarskih vojnih i političkih vlasti, tako i talijanske države, ali i samih Talijana koji su odlučili otići iz Jugoslavije. Posebnu važnost svakom znanstvenom časopisu daju novi istraživački pothvati. U ovom ih ima nekoliko, počevši od izvornoga znanstvenog rada Milana Radoševića „Higijenske i zdravstvene prilike u zapadnoj Hrvatskoj između dva svjetska rata s posebnim osvrtom na Istru“ (99-124). Istaknuvši visoku stopu smrtnosti dojenčadi i tuberkulozu kao dvije najveće pošasti Istarske (i Riječke) provincije, autor u prvom redu propituje uzroke takvoga stanja. Sažeto oslikava iznimno lošu gospodarsku, a time i socijalnu situ-aciju u kojoj lokalne vlasti nisu bile u mogućnosti pokrenuti nužne infra-strukturne zahvate (stambeno pitanje, vodoopskrba, kanalizacija, bolnice), dok većina stanovništva nije mogla platiti ni najosnovnije liječničke usluge, a kamoli hospitalizaciju. Iako je s godinama došlo do određenih poboljšanja, socio-ekonomska, a time i demografska slika nije se drastično izmijenila, što je bio još jedan dokaz zanemarujućega odnosa službenoga Rima prema svojim najistočnijim krajevima u međuratnom razdoblju. Slijedi prethodno priopćenje „Razmišljanje o nekim historiografskim problemima višenacionalne Riječke biskupije (1925. – 1969.)“ (125-148) Marka Medveda, u kojemu se donose osnovni podaci o stvaranju i djelo-vanju Riječke biskupije, od datuma i okolnosti u kojima je nastala, imena biskupa koji su njome upravljali, sve do konačnoga „stapanja“ u Riječko-senjsku, odnosno Riječku nadbiskupiju. Autorova namjera nije bila napisati njezinu kompletnu povijest, već samo ukazati na osnovna historiografska pitanja, probleme i metodologiju koju bi u budućnosti trebali primijeniti crkveni i/ili svjetovni povjesničari zainteresirani za ovu tematiku. Ponaj-prije se upozorava na nužnost sagledavanja konteksta u kojem je djelovala Riječka biskupija, dakle dva totalitarna režima različitih ideoloških stre-mljenja (talijanski fašizam, jugoslavenski komunizam). Dakako, tu je i opći odnos Katoličke crkve prema takvim politikama. S obzirom na višenaci-onalni karakter riječke Crkve toga doba, na kraju se kao posebno važna ističe i potreba analize i tumačenja ne samo hrvatskih, nego i talijanskih i slovenskih arhivskih vrela.Nevenka Troha autorica je izvornoga znanstvenog rada „The Slavic-Italian Brotherhood. Aspects of the Role the Italians had in the Slavic-Ita-lian Anti-Fascist Union“ („Slavensko-talijansko bratstvo. Pogled na ulogu 416     'HRSQH@ | &QTO@@TSNQ@Talijana u Slavensko-talijanskoj antifašističkoj uniji“, 149-161). U članku se raspravlja o stavovima i promjenama u političkoj orijentaciji talijanskih (i slovenskih) radnika s područja Zone A i B Slobodnoga teritorija Trsta u sklopu političkih mijena koje su se događale od kraja Drugoga svjetskog rata do objave Rezolucije Kominforma u lipnju 1948. godine. U fokusu je politika tzv. slavensko-talijanskoga bratstva te nadasve sudbina onih Talijana koji su zbog ideje izgradnje („pravednijega“) socijalističkoga društva podržavali priključenje čitave Julijske krajine Titovoj Jugoslaviji. Istovremeno su ti isti Talijani u svojoj matičnoj državi (Italiji) proglašavani nacionalnim izdaji-cama, čak i u trenutku kada su stali na stranu Staljina i Komunističke partije Italije u sukobu s jugoslavenskim komunistima. Ironija je tim veća, upozo-rava Troha, što talijanska država upravo tim ljudima može biti zahvalna za održavanje talijanstva u Istri. U prethodnom priopćenju „Uspostava i organizacija civilnih i vojnih vlasti u poslijeratnoj Rijeci“ (163-177) Andrea Roknić Bežanić opisuje raz-doblje od oslobođenja Rijeke 3. svibnja 1945. do službenoga pripojenja Fede-rativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji 1947. godine. Upozoravajući kako je za Rijeku kraj rata označio tek početak složenih političkih, ustavnopravnih, ali i međunarodnopravnih odnosa i borbi, autorica nas upoznaje s proble-mima u obnovi razrušenoga grada, uspostavi narodne vlasti, posebno osjet-ljivim pitanjima obračuna s „narodnim neprijateljima“ i velikim iseljavanjem (talijanskoga) stanovništva te, povrh svega, poteškoćama u prilagođavanju potpuno novoj društveno-ekonomskoj, ideološkoj, ali i nacionalnoj sredini. Sve su to pokazatelji iznimne slojevitosti procesa koji su se u tadašnjem gradu na zapadnoj obali Rječine događali u prvim poratnim godinama, zbog čega je neophodan potpuno objektivan pristup u njihovu sagledavanju. Na kraju drugoga dijela objavljen je izvorni znanstveni članak Glorije Nemec „Processi di formazione della minoranza italiana, memorie e inter-pretazioni sul tema delle »opzioni«“ („Procesi formiranja talijanske manjine, pamćenja i interpretacije problematike »optacija«“, 179-241). Riječ je o radu koji se bazira na usmenim svjedočanstvima pripadnika današnjih talijanskih zajednica u Rovinju, Balama, Vodnjanu, Puli, Nerezinama, Malom i Velom Lošinju, Cresu, Opatiji, Labinu-Podlabinu, Motovunu, Taru i Vižinadi. Autorica nudi još jedan prikaz dinamike optiranja istarsko-kvarnerskih Talijana. Pokušava, a prema pročitanom i uspijeva, ostvariti svoj temeljni cilj – istražiti njihove obiteljske povijesti, čimbenike koji su ih primorali/267-535 | .BIDMDOQHJ@YHHYUIDĜÂ@     417 prisilili da se između Italije i Jugoslavije odluče na ovu potonju te različite probleme koje je to sa sobom povlačilo. Poseban aspekt su i različite selek-tivne mjere, bolje rečeno metode zastrašivanja kojim je lokalna „narodna“, tj. komunistička vlast sprječavala njihov još masovniji odlazak. Kako se sve to odrazilo na položaj Talijana i općenitu sociološku sliku istarskoga polu-otoka, najbolje svjedoči jedan od autoričinih zaključaka da je rijetko koja obitelj uspjela održati jedinstvenu fizionomiju u nadolazećim desetljećima bez razmimoilaženja i gubitka privrženosti. I ovaj svezak završava uobičajenim prikazima knjiga te izvještajima sa znanstveno-stručnih skupova, a to su redom: „Piero PURINI, Metamorfosi etniche. I cambiamenti di popolazione a Trieste“ (Milan Martuslović), „Marino -!.).)STRANARASKRIäJU/POVIJESTIMIGRACIJAPUéANSTVA)STRE“ (Ivan Žagar), „Slaven BERTOŠA, Osebujno mjesto austrijske Istre: lupoglavski kraj u srednjem i novom vijeku“ (Matija Drandić), „The Royal Body Conference“ (Kosana Jova-nović) i „0AZINSKIMEMORIJALnZNANSTVENOSTRUéNISKUP“ (Ivan Žagar).Na koncu, vrijedi istaknuti da je i ovoga puta íASOPISZAPOVIJEST:APADNEHrvatske ponudio široku lepezu zanimljivih radova koji su s jedne strane sin-tetizirali aktualne trendove u znanstvenom i javnom sagledavanju prošlosti sjevernojadranskoga prostora, a s druge otvorili neke nove teme koje zaslu-žuju daljnja razmatranja. Ostaje nada da se na objavljivanje sljedećega broja neće čekati nove tri godine te da će se ostvariti želja urednika da se na stra-nicama ovoga časopisa događa konstantna konfrontacija među znanstveni-cima koji dolaze iz različitih zemalja i različitih su znanstvenih usmjerenja. Milan MartuslovićLLA=E=EGJA=<=DD9+G;A=LƐAKLJA9F9<A9J;@=GDG?A9=KLGJA9H9LJA9,  "7(+(7CDKK@MTNU@RDQHD$UFKHRORJLDHXUEDQLVWLFDQHOOHFLWW¡GHOOś,VWULDFRVWLHUD SSHCDKK@FHNQM@S@HMSDQM@YHNM@KDCHRSTCHN,TFFH@L@QYN@BTQ@CH MM@KHR@&HNU@MMHMH3QHDRSDRSQU najnovijem svesku časopisa Atti e memorie della Società istriana di arche-ologia e storia patria objavljeni su radovi izloženi na međunarodnom skupu Arheologija i urbanizam u istarskim obalnim gradovima održanom u Miljama 26. ožujka 2011. Na skupu su sudjelovali talijanski, slovenski i hrvatski 

Časopis za povijest Zapadne Hrvatske, sv. VI. i VII., Rijeka 2011. – 2012., 273 str.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia