Božidar Finka

Croatian

Finka, Božidar

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Božidar Finka Zagreb čAKAVSKA JEZIČNA PROBLEMATIKA* Uvod U članku Umiranje ili rađanje čakavštine napisao je Vladimir Nazor i ove riječi: »Još je, nadajmo se, dalek čas da se čakavštini napiše nekrolog «.1 Nazor je naslovom svojega članka aktualizirao pitanje da li čakavština umire ili se rađa, da li nestaje ili nastaje, da li uzmiče ili se širi. Ako bi na ta pitanja trebalo odgovoriti samo »da« ili »ne«, pozitivno ili negativno, odgovor ne bi mogao· biti ni odlučan ni nepobitan jer nema odgovora na ta pitanja koji bi bez ostatka uključivao čitavu čakavsku stvarnost. Prije bismo mogli reći da čakavština istovremeno i nastaje i nestaje; kao jezični fenomen obnavlja se, traje i postepeno preoblikuje. Doživjela je i svoj naj-veći procvat i po teritorijskom opsegu i po svojoj funkciji književ-nog jezika, ali je zapažen i njezin teritorijski uzmak, a potisnuta je i s položaja književnog jezika. Njezina vitalnost i izražajnost nije zbog toga ni umanjena niti je beznačajna jer upravo u novije vrijeme nastaju na čakavštirni književnoumjetnički proizvodi po ko-jima čakavština doživljava renesansu. Prema tome: čakavština umire, ali se na nov način, kao književnoumjetnički fenomen, širi i prodire i tamo gdje nije nikad sezala. Nestaje kao statična kategorija, na-staje neprekidno se preoblikujući, uvijek ponovno sposobna da iz-razi sav pojmovni svijet novih generacija čakavskih govornika. U svojem trajanju čakavština, dakle, pokazuje sva tipična svoj-stva lingvističkoga sustava znakova koji služe kao komunikacijsko • Ovaj je prilog napisan u povodu održavanja četvrtog Sabora čakav­skoga pjesništva ·Od l. do 4. Hpnja 1972. u Zminju (Rovinju, Buzetu, Humu). 5 sredstvo, sa svojim teritorijem i svojim govornicima. Manje ili veće oscilacije u vremenu i prostoru nisu još ugrozile tu njezinu lingvis-tičku određenost i posebnost. Za ovo je razmatranje ipak najvažnije da čakavština danas živi, sada i ovdje, i to prvenstveno kao jezično sredstvo komunikacije čakavskih govornika na razini dijalekta i kao dijalekatska građa za umjetnost riječi. Te dvije odrednice čine čakavštinu važnim predmetom lingvističkoga proučavanja, a po pri-rodi stvari to se proučavanje grana na dvije usko povezane, ali ipak posebne znanstvene discipline: na istraživanje dijalektološka i na istraživanje pisanoga, umjetničkoga (pjesničkoga) izraza na ča­kavskom narječju. Problematika dijalektološkog istrazivanja čakavskog narječja l. Dijalektologija ima u Hrvatskoj dugu tradiciju, posebno to vrijedi za čakavsku dijalektologiju. Već su se naši stari leksikografi (Vrančie, Mikalja3, Belostenec4 i dr.) suočili s dijalektološkim šare-nilom te su ga nastojali prikazati u svojim rječnicima. U Belo-stenčevu kajkavskom rječniku neprekidno susrećemo oznake kojima autor upućuje da je koja riječ ili izreka slavonska (tj. štokavska) ili dalmatinska (tj. štokavska ili čakavska). Jezično su blago vredno-vali i poznati naši stariji jezikoslovci, među njima najuspješnije Bartol Kašić u svojoj poznatoj gramatici iz god. 1604.5 Oni su tako pridonijeli da se razvije svij est o jezičnom zajedništvu naše dija·· lekatske raznovrsnosti i pomogli da se međusobno približe »partes disiectae« našega narodnoga bića. Ilirci su također nužno bili dija-lektolozi jer ISU morali odabirati, a da bi se moglo odabirati (i odabrati), trebalo je jezičnu građu i poznavati i vrednovati. Jezične borbe u 19. st., osobito između » riječke škole« na čelu s Franom Kurelcem i » zagrebačke škole« s najizrazitijim predstavnikom Adolfom Veherom Tkalčevićem, nastavak su sličnih nastojanja, opet se radilo o odabiranju i vrednovanju jezične građe. Iako, dakle, naša dijalektol,ogija ima dugu tradiciju, sve joj do pot:klraj 19. st. nije prava svrha sustavno proučavanje dijalekata, nego se neizdi-ferencirano uklapa u opće pokušaje znanstvene ili praktične jezične djelatnosti koja se pretežito ticala izbora i oblika književnog jezika. 2. Naša moderna, suvremena dijalektologija počinje se potkraj 19. st. (V. Jagić, M. Rešetar, R. Strohal, M. Tentor i dr. 6), ali svoj pravi uspon doživljava prvih desetljeća 20. stoljeća. Najtješnje je povezana uz najveće ime hrvatske lingvistike - prof. Stjepana Ivšića. Ivšićevi su radovi o našim dijalektima (štokavskim, kajkav-skim i čakavskim7) čvrst temelj i sigurno polazište u svim našim današnjim dijalektološkim istraživanjima i obradbi dijalektološke građe. Ivšićevi nastavljači, za čakavsku dijalektologiju svakako najzaslužniji M. Hraste,8 nalaze u Ivšićevu djelu poticaje i putokaze (j za raznovrsne JOS neizvršene poslove u našoj dijalektologiji, od kojih neke treba u započetu duhu dovršiti, dok su neki u početnoj fazi ili ih tek treba pokrenuti. 3. Sav dijalektološki rad u Hrvatskoj (a tako, i u čitavoj Jugo-slaviji) ima danas dva osnovna smjera: a) izradba dijalektoloških atlasa; b) istraživanje i monografski opis pojedinačnih mjesnih go~ vora, odnosno davanje sinteza o većem ili manjem broju dijalekto-loških problema užega ili širega dijalekatskoga područja. 4. Oblik je rada na dijalektološkim atlasima unaprijed određen svojom svrhom. Teži se da se prikupe podaci za izradbu dijalekto-loških atlasa. Posao se obavlja u organizaciji Međuakademijskog odbora za izradbu dijalektoloških atlasa pri Srpskoj akademiji nauka i umetnosti u Beogradu, a članovi su tog odbora predstav-nici svih odgovarajućih republičkih institucija. Nakon mnogih pri-prema i dugogodišnjeg rada sastavljeni su upitnici za dijalektolo-ška istraživanja svakoga jugoslavenskoga jezika, među njima i Upitnik za hrvatsko-srpski dijalektološki atlas, a u zajednici s predstavnicima svih ostalih slavenskih zemalja izrađen je i Upitnik za Općeslavenski lingvistički atlas. Upitnik za naš jezik obuhvaća 1082 najraznovrsnija pitanja na koja treba dati odgovor na svakom predviđenom terenskom punktu. Samo je u Hrvatskoj za tu svrhu određeno 236 punktova, među njima 77 čakavskih. Upitnikom je obuhvaćeno više stotina jezičnih problema od kojih će gotovo svaki iziskivati posebnu kartu s komentarom u dijalektološkom atlasu. Upitnik za Općeslavenski lingvistički atlas još je opširniji jer oba-seže (u široj verziji) 3454 pitanja, ali je mreža punktova mnogo rjeđa. U Hrvatskoj je za taj atlas odabrano ukupno 26 punktova, od toga na čakavskom terenu 10. Podaci se za oba atlasa prikup-ljaju paralelno i do sada je obrađeno preko polovine svih terenskih punktova. Izneseni podaci govo,re sami za sebe. Iako se taj posao može povjeriti samo najiskusnijim dijalektolozima, potrebno je da je i Cakavski sabor upoznat s tom djelatnošću na svojemu terenu i poželjno da ga svojim utjecajem podupire i popularizira i da preko svojih članova, suradnika i prijatelja pomaže i olakšava rad istraživača na terenu. 5. Istraživanje s ciljem da se izradi monografski opis dijale-kata tradicionalan je oblik našega dijalektološkoga djelovanja i na njemu rade dijalektolozi prema svojim mogućnostima i sklonostima. Imamo na stotine većih ili manjih objavljenih dijalektoloških pri-loga.9 Nisu svi ti prilozi iste upotrebljive vrijednosti; neki su za·-starjeli i po dijalekatskim podacima i po načinu dijalektološke ob-radbe pa će trebati vršiti no,va istraživanja i s time u vezi revidi-rati neke njihove zaključke. Mnogi su mjesni govori pa i širi 7 dijalekatski tereni ostali izvan svakoga dijalektološkoga proučavanja pa se o njima donose tek sumarni i nerijetko paušalni zaključci. Treba naglasiti još i to da ni na onim terenima gdje su istraživanja vršena iscrpnije i kvalificirano nije time dijalektološki rad ni pri-bližno završen niti je za njih prestao dalji dijalektološki interes. Sve nas to potiče i obvezuje da se našem dijalekatskom terenu okrenemo sa svom ozbiljnošću i odgovornošću i da tom poslu pri-vedemo što širi krug zainteresiranih suradnika. Kako je broj pro-fesionalnih dijalektologa nužno ograničen, trebat će se za neke poslove obratiti dijalektološkoj kadrovskoj rezervi među nastavni-cima i drugim ljubiteljima domaće čakavske riječi na terenu. En-tuzijasti su korisni i potrebni u svakom poslu, a oni se prvenstveno nalaze u samoj dijalekatskoj bazi. Treba se nadati da će u toj bazi biti interesa i za djelomično osiguranje materijalnih izdataka za potrebe istraživanja i objavljivanje rezultata. Ne može se naime očekivati da bi se sva potrebna sredstva za pojačano, sustavno i kompleksno istraživanje mogla osigurati samo iz centralnih fon-dova. Zato bi bilo poželjno kad bi se Cakavski sabor založio na tome da okuplja suradnike, da im pruža stručnu pomoć i upute i da ih potiče u radu, a uz to bi trebalo da djeluje na mjerodavne faktore da :?;a dijalektološka istraživanja na svojem području i za objavljivanje rezultata izdvoje potrebna financijska sredstva. Go-tovo je sigurno da se ne bi našao ni jedan kulturni centar na ča­kavskom području koji ne bi želio da dobije opis svojega dijalekta, popis i opis svojega rječničkoga blaga, svoje dijalekatske tekstove, osvrt na odnose prema drugim dijalektima i prema književnom jeziku i koji prema tome ne bi bio voljan da sudjeluje i u finan-ciranju takva pothvata na svojem terenu. Uloga CakaV1skog sabora, osobito propagatorska i organizacijska uloga, može u tome biti z;natnija, raznolikija i uspješnija nego se u ovom času može i za-misliti. 6. Stalnost rada Cakavskog sabora na organizaciji dijalektološ-kih istraživanja osobito može biti plodonosna u okupljanju surad-nika na prikupljanju r j e č n i č k o g a fonda ,s opisom značenja svake specifične di j aleikatske rij e č i. To j e u j edno i naj defidtarmij e područje u dijalektološkim prilozima jer dijalektolog pretežito us-mjerava svoj interes na jezičnu strukturu; za opširniji popis rječ­ničke građe potrebno je dugotrajno bavljenje na terenu i pozna-vanje svih oblika narodnog života, a za to dijalektolog obično nema ni vremena ni sredstava. Prema stupnju svoje stručne spreme i poznavanju pojedinih govora suradnici bi na terenu, uz stručne upute i vodstvo profesionalnih dijalektologa, mogli preuzimati i odgovornije dijalektološke zadatke: akcentuiranje riječi i teksta, otkrivanje fonetskog i morfološkog sustava itd. sve do zapažanja o sintaksnim osobitostima i posebnostima dijalekatskoga stila. Bilo bi također korisno kad bi suradnici na terenu popisivali tipične 8 domaće izreke koje se upotrebljavaju u raznim prigodama jer :>e u njima sadrži originalan način izražavanja i kao takve služe kao nepatvorena izvorna jezična građa za raznovrsne zaključke u dija-lektologij i. Posao je dijalektoloških istraživanja olakšan time što danas već imamo bogatu dijalektološku literaturu, imamo i sintetski pri-kaz čakavskog narječja objavljen u časopisu » Čakavska rič «, 10 a uskoro će biti objavljen i »Naputak za ispitivanje i obrađivanJe čakavskih govora« 11 pa istraživač nije prepušten suvišnom i nepo-trebnom lutanju i pretjeranim domišljanjima odakle da krene i kako da usmjeri svoj rad. Čakavski bi se sabor mogao založiti i oko organiziranja prigodnoga dijalektološkog seminara sa suradni-cima na terenu čime bi se osigurao još plodonosniji rad i omc-gućili upotrebljiviji rezultati. Pitanje je za diskusiju hoće li se Čakavski sabor organizacijski drukčije postaviti, ali bez obzira na to predmet bi njegova zanimanja morali biti svi čakavski krajevi i svi čakavski govori i cjelokupna čakavska pisana riječ. Kad je u pitanju organiziranje prikupljanja dijalektološke građe na tere-nu, za taj se rad u pojedinim čakavskim krajevima mogu osim pojedinaca zainteresirati i prikladne terenske institucije: škole, fa-kulteti, narodna sveučilišta i slične organizacije. One bi istovre-meno mogle biti i veza između terenskih suradnika i Čakavskog sabora, odnosno profesionalnih dijalektologa u centrima. Ovakvo se ili slično rješenje nameće već i zbog toga što se ne može pret-postaviti da bi građa koju prikupljaju suradnici na terenu bila do te mjere pouzdana i tako dijalektološki obrađena da bi se mogla iskoristiti ili objaviti bez većih intervencija pozvanih stručnjaka. Prije se može očekivati da će to uglavnom biti sirova građa koju treba najprije provjeravati i tek onda iskoristiti u dijalektološkoj obradbi. U vezi s prikupljanjem i obradbom dijalekatske građe postavlja se i pitanje objavljivanja dijalektoloških rezultata. Dosad je glavni izdavač bila Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti u Za-grebu, ali je u njezinim publikacijama moguće objaviti tek manji dio onoga što se nudi. Ponešto se dijalektoloških radova objavljuje i u raznim drugim časopisima i prigodnim zbornicima, ali neplanski i nesustavno . Pojavljivanjem časopisa » Čakavska rič« (u izdanju Matice hrvatske u Splitu) dobilo je čakavsko narječje svoju stručnu publikaciju. Bilo bi uputno da se uspostavi prisna veza i suradnja između Čakavskog sabora i » Čakavske riči«, pogotovu na području zajedničkog interesa kao što je usmena i pisana čakavska riječ. Uz pojačani priliv čakav~kih priloga, osobito kad su u pitanju op-širnije monografije, rječnici pojedinih govora ili govornih područja, dijalektološki tekstovi i slično, trebalo bi misliti i na posebnu ča­kavsku biblioteku izvan časopisa. Takvu bi biblioteku mogao po-krenuti i sam Čakavski sabor, a možda bi se mogla sporazumno pokrenuti i kao biblioteka uz časopis » Čakavska rič «. 9 7. Spomenute su samo neke mogućnosti djelovanja Cakavskog sabora na dijalektološkoj problematici čakavskog narječja. Kako Čakavski sabor ima atribut »čakavski« već i u svojem imenu i kako je čakavština bitna oznaka koja određuje i područje i proble-matiku i vrstu djelovanja Cakavskog sabora, samo se po sebi ra-zumije da Cakavski sabor mora bitno pridonijeti i rješavanju ča­kavske jezične problematike. 8. Očekivanja su od dijalektoloških istraživanja i izradbe mo-nografija i dijalektoloških atlasa velika. Našoj su kulturi i našoj znanosti prijeko potrebna ta fundamentarna lingvistička djela. Ovo nije prigoda da se nabrajaju sve prednosti tih djela, ali nešto treba spomenuti jer ima šire značenje: »O mnogim spornim pita-njima u lingvistici danaiS ne bi trebalo ni diskutirati ni voditi pole-mike da su proučeni ti fundamentalni znanstveni problemi ... Kada nema znanstvene literature, ljudi govore paušalno, više po svom ličnom osjećaju, po nekoj slutnji nego po znanstvenoj doku-mentaciji «.12 Naš posao i posao Cakavskog sabora može znatno pri-donijeti da i o najsloženijim jezičnim problemima govorimo argu-mentirano. BI LJES KE 1 Obzor, 13. 3. 1935. g., Zagreb. 2 F. Vrančić, Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum, Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae et Ungaricae. Venetiis 1595. 3 J. Mikalja, Blago jezika slovins~oga ili slovnik u komu izgovaraju se riječi slovinske latinski i djački. Lavreti 1649. 4 I. Belostenec, Gazophylac:um seu latino-illyricorum onomatum aera-rium. Zagrabiae 1740. 5 B. Kašić, Institutiones linguae illyricae. Romae 1604. 6 Bibliografiju o čakavskom narječju do 1956. godine ~uz bibliografiju o štokavslmm i kajkavskom narječju, skupa s bibliografijom o antroponlmiji, toponimiji i hidronimiji) izdao je Mate Hraste pod općilffi naslovom: Bibli-ograliija radova iz dijalektologije, antroponimije, toponimije i hidronimije na području hrvatskoga ili srpskoga jezika. Hrvatski dijalektološki zbornik, I, Zagreb, 1956, 337-479. 7 Glavna Ivšićeva dijalektološka djela skupljena su i objavljena u knjizi: Stjepan Ivšić, Izabrana djela iz slavenske akcentuacije. Mtinchen 1971. 6 Usp. V. Mužar i P. S'munović, Bibliografija radova Mate Hraste. Rasprave Instituta za jezik JAZU, knjiga l, Zagreb 1968, 485-494. 9 Usp. bibliografski podatak u bilj. br. 6. 10 B. Fir:ka, Cakavs ko narječje. »Cakavska rič « br. l, Split 1971. (izda-nje Matice hrvatske). 11 Isti, Hrvatski dijalektološki zbornik br. 3 (u tisku). 12 Lj. Jonke (intervju): Razgovor o planovima razvoja Instituta za jezik JAZU. Vjesnik u rubrici »Kultura utorkom« br. 92, Zagreb 1969. lO 

ČAKAVSKA JEZIČNA PROBLEMATIKA Prilog napisan u povodu održavanja četvrtog Sabora čakavskoga pjesništva od 1. do 4. lipnja 1972. u Žminju (Rovinju, Buzetu, Humu).

ČAKAVSKA JEZIČNA PROBLEMATIKA Prilog napisan u povodu održavanja četvrtog Sabora čakavskoga pjesništva od 1. do 4. lipnja 1972. u Žminju (Rovinju, Buzetu, Humu).

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia