Poduzete mjere ekonomske politike u analiziranom trinaestgodišnjem
razdoblju 2001.-2013., nisu bile dovoljno učinkovite glede unapređenja ekonomskoga
položaja hrvatskoga hotelijerstva. Mjere ekonomske politike bile
su odraz nedorečene politike razvoja turizma pa samim time i hotelijerstva.
Usporedba ekonomskoga položaja hrvatskoga hotelijerstva s hotelijerstvom
izabranih zemalja (Španjolska, Francuska, Italija, Mađarska, Grčka i
Turska) ukazuje na lošiji ekonomski položaj hrvatskoga, što je dobrim djelom
i odraz (ne)poduzetih mjera ekonomske politike.
Rad je dokazao da odabrane sastavnice ekonomske politike (PDV, tečaj
i kamatna stopa) bitno predodređuju ekonomski položaj hrvatskog hotelijerstva
na način da ograničavaju uspješnost poslovanja te ga čine manje
konkurentnim u odnosu na neposredno okruženje.
Model međuovisnosti ključnih sastavnica ekonomske politike i ekonomskoga
položaja hotelijerstva pokazuje da promjene odabranih sastavnica
mogu rezultirati pozitivnim bruto rezultatom hotelijerstva. U aplikativnom smislu model može poslužiti kao dobra polazna točka u defi niranju
novih mjera ekonomske politike kako za hrvatsko hotelijerstvo tako i za one
djelatnosti koje su s njim povezane po izvoznom potencijalu (poljoprivreda,
brodogradnja, prerađivačka industrija). Unatoč pozitivnim učincima primjene
proaktivnih mjera važno je prepoznati i stanovita ograničenja koja se
vežu uz stanje proračuna, zaduženosti i rizik zemlje.Undertaken measures of economic policy, in the analysed thirteen year period
from 2001 to 2013, were not effective in terms of improving the economic position of
Croatian hotel industry. Economic policy measures were a refl ection of incomplete tourism
development policy and thus the hotel industry itself. Economic position comparison
of Croatian hotel industry and that of selected countries (Spain, France, Italy, Hungary,
Greece and Turkey) indicates a worse economic position of Croatian hotel industry which
is in great part a refl ection of (not)taken economic policy measures.
This paper has proved that the selected components of economic policy (VAT,
exchange rate and interest rate) essentially predetermine the economic position of the
Croatian hotel industry in the way that they limit the business performance and make it
less competitive in relation to its immediate competition.
Interdependence model of key components of economic policy and economic position
of hotel industry show that changes of selected components can result in a positive
gross result. In terms of applicability, model can serve as a good starting point in defi ning
the new economic policy measures for Croatian hospitality but also for related, export potential,
activities (agriculture, shipbuilding industry, manufacturing, agriculture). Despite
the expected positive effects of proactive measures it is important to recognize certain
limitations associated with the state budget, debt and country risk
