Mljekarske konferencije u Zagrebu i Ljubljani upozorile su na dosta poteškoća kod unapređenja mljekarstva u našoj zemlji. Problemi, koji su razmotreni za teritorije NR Hrvatske i Slovenije uglavnom su jednaki gotovo u svim ostalim republikama

Anton Lašić

Lašić, Anton

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

MLJEKARSTVOM J E S E Č N I K  U D R U Ž E N J A  M L J E K A R S K I H  P D D U Z E Ć A  H R V A T S K EGod. II. ZAGREB, SIJEČANJ 1952. Broj 1.'/ PITANJE MLJEKARSKOG KADRAMljekarske konferencije u Zagrebu i Ljubljani upozorile su na dosta poteškoća kod unapređenja mljekarstva u našoj zemlji. Problemi, koji su raz­motreni za teritorije NR Hrvatske i Slovenije uglavnome su jednaki gotovo u svim ostalim republikama. Između ostalih važno je i pitanje mljekarskog kadra, o kojem već danas prilično zavisi rentabilitet poduzeća, a u novim ekonomskim mjerama bit će to pitanje još aktuelnije. Broj školovanog mlje­karskog kadra nedovoljan je u svim republikama osim u Sloveniji, gdje je i jedina mljekarska škola u državi.Uzdizanju mljekarskog kadra kod nas se dosad nije obraćalo dovoljno pažnje. Može se reći, da se pritom radilo nesistematski. Organi, koji su prire­đivali kraće tečajeve, htjeli su preko noći stvoriti sposobni kadar. Iskustva su pokazala, da taj kadar ne može vršiti potrebne radove, a poslije tečajeva nije ga mnogo ni ostalo u mljekarstvu. Poduzeća mogla su upotrebiti samo one apsolvente tečajeva, koji su zbilja zavoljeli struku i bil^ sposobni da u tečaju stečeno osnovno znanje prenesu na praktičan rad te da svoje znanje upotpu­njuju iskustvom, a neki čak i literaturom.Mljekarska škola u Kranju dala je od god. 1947. do 1951. preko 100 apsolvenata. Većina ih je zaposlena u mljekarstvu. Najviše njih bilo je iz NR Slovenije, zatim iz NR Hrvatske i Crne Gore, a manji broj iz NR Srbije, Ma­kedonije i B' i H. Izbor mnogih od tih apsolvenata nije bio najbolji.Kako bi se u mljekarama mogle privremeno podmiriti potrebe za struč­nim radnicima? Gotovo u svakoj većoj mljekari zaposlen je apsolvent mlje­karske škole, koji je sposoban, da stečenim znanjem i višegodišnjim isku­stvom u praksi vodi brigu o stručnom uzdizanju ostalih nekvalificiranih rad­nika u poduzeću. Među tim radnicima ima ih nekoliko, koji su bez teoretskog znanja postigli uspjehe u preradi mlijeka. Tim radnicima treba dati teoret­sko znanje, kako bi ga mogli povezati s praksom. Apsolventi mljekarske škole mogli bi ih pripremati za višemjesečni tečaj, koji bi organiziralo Udruženje mljekarskih poduzeća ili nadležni organ, koji se u pojedinim republikama brine za mljekarstvo. U tečaj bi se pozvali samo oni radnici, koji su višego­dišnjom praksom pokazali uspjeh u svom radu. Tražiti i slati u tečaj radni­ke, koji dosada nisu radili u mljekari, često je bezuspješan posao. U teoret­skom programu tečaja bili bi svi najvažniji stručni predmeti, kao: higijena mlijeka povezana s mikrobiologijom, tehnologija mlijeka, mljekarska i općamatematika, strojarstvo i najvažniji opći predmeti. Nastava mora biti usko povezana s praksom. Na tečaju moraju predavati iskusni stručni predavači, a praktičan rad neka se povjeri najboljim majstorima. Na kraju tečaja polažu svi polaznici ispit iz teorije i prakse. Taj tečaj nipošto ne može dati polazni­cima kvalifikacije izučenog radnika. Za taj naziv moraju polagati apsolventi tečaja stručni ispit pred određenim komisijama.Tečajevi, koji bi trajali manje od pola godine, ne bi prema dosadašnjem iskustvu dali željene rezultate. Oni bi služili samo za nuždu. Privremeno mo­gli bi ipak biti od koristi, jer bi se na taj način mogao donekle osposobiti je­dan dio radnika, da vrši stručne radove u preradi mlijeka.Stručni mljekarski kadar ne smije se stvarati samo tečajevima. I u mlje­karstvu, ako ga želimo poboljšati, treba sistematski odgajati kadrove preko mljekarskih škola. Da bi one mogle u roku od 2 godine dati apsolventima stručnu naobrazbu, važno je osim dobrih stručnjak* nastavnika i instruktora, osim opremljene radione (školske mljekare) i drugih uvjeta da imaju i pravi­lan izbor učenika. U tome se dosad mnogo griješilo.Vjerojatno je, da će i ubuduće biti poteškoća kod odabiranja kandidata za školu. Mljekarstvo je kod nas još u razvoju, tehnička oprema mljekara re­dovno je primitivna, pa ćemo teže naći omladince, koji bi se iz ljubavi prema mljekarstvu odlučili za školu. Oni radije traže drugu tehničku struku ili za­nat, jer ih privlači bolja tehnička oprema tih struka. Neka zato poduzeća ne traže kandidata za školu pred sam početak školske godine, nego treba da ih imadu najmanje godinu dana na praksi u svojoj mljekari. Samo na taj način oni će se s voljom i ljubavlju odlučiti za školu, lakše će moći pratiti nastavu i više će se zainteresirati za praktičan rad. Možda nastaje danas pitanje, kako da se plaćaju ti praktikanti ili učenici u privredi — možemo ih i tako nazvati — jer oni će povećati%troškove poduzeća. Ti minimalni izdaci ne bi smjeli biti smetnja kod dizanja stručnih kadrova, jer će poduzeća imati kasnije koristi od njihova praktičnog rada. Treba razumjeti, da se školovanje mljekarskog kadra razlikuje od školovanja kadra u drugim granama naše privrede, i to iz razloga, koje smo već spomenuli.Kod odabiranja kandidata za tu školu treba gledati i na školsku naobra­zbu. Drži se, da će se u školskoj god. 1952.-53. primati učenici s najmanje 3 razreda gimnazije ili čak sa 4 razreda. Opet nastaje pitanje, hoće li se đak sa 3—4 razreda gimnazije odlučiti za mljekarstvo? Gotovo svaki đak s položenom malom maturom, koji se odlučio za bilo koju tehničku struku, želi produžiti školovanje u srednjoj stručnoj školi. Mljekarska škola je niža stručna škola. Hoće li se naći dovoljan broj kandidata za nižu stručnu školu, koja je izvan republike? O poduzeću zavisi, da pronađe takve đake i da ih do početka škol­ske godine zaposli u mljekari na praksi. To je preduvjet, da se podigne dobar stručni kadar, inače će se dogoditi, da gdjekoji đaci za koji mje­sec napuste školu, jer im se struka ne sviđa, a poduzeća će ostati bez potreb­nog stručnog radnika. To je šteta za mljekarstvo, jer ako đak napusti školu nakon 2 mjeseca, njegovo mjesto ne može se više popuniti drugim đakom. Baš iz tih razloga je potrebno, da dođu u školu đaci, koji žele dobiti najpotrebniju teoretsku i praktičnu naobrazbu, a tu ljubav i želju imat će, ako. već prije upoznaju struku, dakle ako budu na praktičnom radu prije negoli stupe u&školu. Pritom je važno, da radni kolektiv mljekare pomaže praktikanta za vrijeme prakse.Iskustva o dosadašnjem školovanju poslije Drugog svjetskog rata poka­zala su, da se u školu prijavljivao veći broj ženskih nego muških đaka, i to zbog nepoznavanja struke. Poduzeća glteđaju s nepovjerenjem na ženske apsolvente škole. Kažu, ne isplati im se da ih zaposle, jer nisu za fizički rad u mljekari, nisu dovoljno odlučne, skoro ća se udati i t. d. Svi ti razlozi otpa­daju ako imamo na umu, da će svaki ženski apsolvent mljekarske škole više koristiti poduzeću nego nekvalificirani radnik. To mogu potvrditi poduzeća, koja su dosada zaposljivala ženske apsolvente. Znamo čak i za dvije apsol- ventice, koje danas uspješno vrše dužnosti poslovođe.-iiSk»la i mljekara u KranjuDanas gotovo sve uprave poduzeća smatraju, da je apsolvent mljekarske škole već gotov majstor. To je mišljenje krivo. Gotovo svi apsolventi bilo koje stručne škole nemaju dovoljno praktičnog iskustva i ne može im se odmah povjeriti odgovoran i samostalan rad. Isto je tako i s apsolventima mljekar­ske škole. To trebaju poduzeća uzeti na um^ i apsolvente zaposliti kod radova, koje mogu vršiti. Njih stalno stručno nadzirati, upoznati ih sa svim proble­mima i organizacijom poduzeća, gledati u njima ljude, koji će mnogo koristiti poduzeću, a nikako ne valja u njima gledati ljude, koji su im na teret. Bu­dući da su oni bolje stručno spremljeni, preuzet će mjeto nekvalificiranih rad­nika, koji su dosad vršili poslove kvalificiranih radnika, a nisu imali za to uvjeta i spreme. Takvi su odnosi bili zaista u nekim poduzećima, pa i na to treba skrenuti pažnju.Uzdizanje stručnog kadra ne prestaje poslije završene škole. Pitajmo da­nas one apsolvente, koji su završili školu prije rata, ili čak one, koji su apsol­3virali u prvim godinama poslije rata, koliko im je ostalo teoretičkog znanja, ako ga u svom praktičnom radu nisu obnavljali? Potrebno je, da se za apsol­vente škole i za sve kvalificirane mljekarske radnike priređuju povremeno kraći tečajevi, na kojima bi obnovili teoretsko znanje te se upoznali s najno­vijim tekovinama u mljekarstvu. Najsposobnijim apsolventima treba nakon 2—3 godine praktičnog rada omogućiti, da se usavrše u inozemstvu.Za mljekarski kadar važno je i nagrađivati stručne i nestručne radnike, zaposlene u mljekarstvu. Gotovo svaki fizički rad u našim tehnički slabije opremljenim mljekarama povezan je s vlagom, a u zimsko doba i s hladno­ćom, pa radnici obolijevaju od reumatizma. Pravedno je, da se taj momenat kod plaćanja tih radnika uzme u obzir.Unapređenje našeg mljekarstva postavlja i pitanje, kako da podignemo stručni kadar s fakultetskom naobrazbom. Rijetki se agronomi i svršeni stu­denti više tehničke škole odlučuju za specijalizaciju u mljekarstvu. U našoj državi trebamo veći broj takvih stručnjaka, jer je unapređenje mljekarstva u uskoj vezi s mljekarskim zavodima, koje ćemo rrjorati osnivati, a ti zavodi trebat će veći broj tih mljekarskih stručnjaka.Udruženje mljekarskih poduzeća, poduzeća sama i odgovorne organe na­še državne uprave čekaju dakle važni zadaci s obzirom na rješenje stručnog mljekarskog kadra.Ing. Lašić Anton.SIR TRAPISTPrije gotovo 100 godina počeli su šutljivi fratri »trapisti« proizvoditi po­sebnu vrstu sira najprije u svom samostanu »Port du Salut« (»Luka Spasa«) u Mayenneu u Francuskoj, a kasnije austrijski trapisti na isti način u samo­stanu »Marija Zvijezda« kod Banjaluke. Zbog odlične i uvijek iste kvalitete sir je vrlo brzo postao poznat u trgovini. U Francuskoj je prodavan pod na­zivom »Port du Salut« (Port di sali), a kod nas pod nazivom »Trapi(st-Marija Zvijezda«.Za posljednjih dvadesetak godina u mljekarama na području NRH — pored nekih drugih vrsta sireva — gotovo redovito se izrađivao i trapist, koji je isprva oblikom bio nalik na. izvorni, ali mu po kvaliteti nije bio ravan. Kasnije su neke naše mljekare počele izrađivati t. zv. »trapist u bloku«, koji se od izvornoga razlikuje ne samo po kvaliteti, nego i po obliku.Posljednjih deset godina asortiment naših sireva je tako sužen, da mlje­kare proizvode uglavnom samo još jednu vrstu sira, koji nazivaju »trapist«. Na tržištu se pojavljuje u obliku niskog valjka i u bloku.Uvjeti i način proizvodnje ovog sira, koji po svojstvima, raširenosti i popularnosti ima gotovo karakter nacionalnog sira, jesu raznoliki, pa je sto­ga i kvaliteta na tržištu različita.Kemijski sastav i mikroflora ovog našeg sira nisu dovoljno ispitani, a oblik, ukus, veličina i slika prereza netipizirani, pa stoga mnogi sirar ne zna, što treba proizvesti kao ».trapist«, a potrošač također ne zna, što će kupiti pod tim nazivom.

Pitanje mljekarskog kadra

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia