'Institut Za Migracije I Narodnosti (Institute for Migration and Ethnic Studies)'
Abstract
Autor prvo daje pregled glavnih poslijeratnih, eminentno političkih, migracijskih tokova iz Istočne u Zapadnu Europu. Pad "željezne zavjese" mnogim Istočnoeuropljanima osnažio je nadu da će konačno slobodno moći migrirati na Zapad, u potrazi za boljim životom. No istočnoeuropske granice otvorile su se u situaciji kad su razmjeri azilantskih i ilegalnih migracijskih tokova u zapadnoeuropskim imigracijskim zemljama postali zabrinjavajući, a u javnosti osnažila protumigrantska raspoloženja. Posljednje godine agonije "realnog socijalizma" obilježene su naglo rastućim vanjskim migracijama iz prostora Istočne Europe. Hoće li u neposrednoj budućnosti ovaj trend biti nastavljen ili čak ojačan? Masovni mediji prenose i često dramatiziraju različite prognoze političara i stručnjaka s brojnih skupova posvećenih ovom pitanju. Autor ide tragom, u međuvremenu započetih, temeljnih ekonomskih, socijalnih, demografskih i kulturoloških istraživanja i analiza, da bi se ustanovile pouzdanije pretpostavke o europskim migracijskim perspektivama. Utvrđuje osnovne karakteristike migracijske situacije u Zapadnoj Europi uoči društvenopolitičkih promjena na Istoku. Zatim sagledava, s različitih aspekata, istočnoeuropske migracijske potencijale u usporedbi sa zapadnoeuropskim imigracijskim potrebama. Na kraju iznosi neke prijedloge za reguliranje transeuropskih migracija Za raspravu o budućim migracijama Istok–Zapad svakako je ključno golemo područje bivšega Sovjetskog Saveza, kojemu je stoga u članku posvećena posebna pažnja. Osim toga, naznačeni su migracijski izgledi Poljske, kao tradicionalno izrazito emigracijske zemlje, te Mađarske, kao primjera prostora s malim mi-gracijskim potencijalima, no koji postaje imigracijski atraktivan, osobito kao tranzitna migracijska destinacija. U zaključku autor podržava stav većine stručnjaka da politika "zatvorenih granica" nije primjereno ni djelotvorno sredstvo, da bi se masovne migracije zaustavile, odnosno da nije realno graditi "Europsku tvrđavu". Umjesto toga predlažu se različite, parcijalne ili sustavne strategije smanjivanja ekonomsko-socijalne neravnoteže između Istoka i Zapada. Pri tome i stručnjaci i političari sve više dolaze do spoznaje da se migracijski tokovi ne mogu regulirati samo na odredištu, nego ponajprije na izvorištu. U slučaju postsocijalističke Istočne Europe to znači da se moraju naći integralne strategije razvitka i modernizacije, kojima bi se dugoročno smanjili generatori barem "nepotrebnih migracija".The author first presents an overview of the main post-war, eminently political, migration flows for East to West Europe. For the people in many East European countries the fall of the “iron curtain” meant hope that they shall finally be able to migrate to the West in search of a better life. Yet the East European borders opened at a time when the dimensions of asylum-seeking and clandestine migration flows became alarming in the West European countries, and when an anti-immigration attitude was becoming stronger in them. The last years of agony of “real socialism” were marked by sharply increasing external migrations from East Europe. Will this trend be continued in the near future or perhaps will it even increase? The mass media transmit the often dramatic diverse predictions of politicians and experts given during numerous meetings dedicated to this que¬stion. The author examines some fundamental economic, social, demographic and culturological studies and analyses which have begun in the meantime in order to determine the validity of assumptions on European migration perspectives. He confirms the basic characteristics of the migration situation in West Europe before the socio-economic changes in the East. The author then examines, from various aspects, the East European migration potentials in comparison with the immigration needs of West Europe. Finally he offers certain suggestions for the regulation of trans-European migration. In the discourse on future East-West migrations the enormous territory of the former Soviet Union shall certainly be crucial, and the paper treats this space with special attention. Furthermore, the migration potential of Poland, as a traditional high emigration country, are also indicated, and also those of Hungary, which is an area with a low migration potential, but which will become attractive for immigration, especially as a transitional migration destination. In his conclusion, the author upholds the opinion of most experts that a policy of “closed borders” is not suitable as an effective means to prevent mass migration, or in other words, that it is not realistic to build a “European fortress”. Instead, various, partial or systematic strategies aimed at reducing the economic-social disparity between the East and West are suggested. In this sense, experts and politicians are ever more coming to realise that migration flows cannot be regulated only at their destinations, but are to be regulated (primarily) at their origins. In the case of post-socialist East Europe this means that it is necessary to find integral strategies of development and modernisation, which could in the long run reduce the generators at least in regard to “unnecessary migration”
