Marko Jelenić

Croatian

Jelenić, Marko

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

659Anali Dubrovnik 52/2 (2014)Treća cjelina sastoji se od dva poglavlja. Po-glavlje “Drugi morejski rat 1714. - 1718.” (str. 227-238) posvećeno je posljednjem mletačko-osmanskom sukobu. Glavnina tadašnjih ratnih sukoba nije bila vezana uz dalmatinsku bojišnicu, na kojoj valja iz-dvojiti mletačke pobjede kod Sinja (1715) i zauzi-manje Imotskog (1717), kojima je Republika ko-načno zaokružila dalmatinske posjede. Nakon završetka ovog rata i mira u Požarev-cu (1718) u Dalmaciji započinje mirnodopsko razdoblje koje je potrajalo sve do utrnuća Mle-tačke Republike (str. 239-260). U tom razdoblju u izvještajima nuncijature izmjenjuju se vijesti o premještaju dalmatinskih jedinica, kužnim epi-demijama, gospodarskim problemima, trgovačkoj aktivnosti na Jadranu. Venecija se tada suočava i s novim izazovima, protonacionalnim, vjerskim i prosvjetiteljskim, a autor posebice izdvaja po-javu lažnog cara Stjepana Malog u Mainama i skadarskog paše Mahmuda Bušatlije.Na kraju knjige nalaze se sažeci na hrvatskom i engleskom jeziku (str. 261-266), popis izvora i literature (str. 267-273), kazalo osobnih imena (str. 275-285) te kazalo zemljopisnih naziva (str. 286-295).Spisi mletačke nuncijature obiluju brojnim zanimljivim podacima o ratovima, sukobima, na-oružanju, fortifi kacijama, ratnim taktikama, ali i podacima o demografskim promjenama, gospo-darskim problemima, bolestima, epidemijama, životu u gradu i na selu. Oni djelom potvrđuju i dosad u historiografi ji stvorenu sliku dalmatinske prošlosti u 17. i 18. stoljeću, a dijelom prikazuju nove slike, stvaraju nove zaključke i otvaraju nova istraživačka pitanja. Stoga je Dalmacija prikaza-na očima papinskih veleposlanika u 17. i 18. sto-ljeću zanimljivo i neizostavno djelo za sve istra-živače dalmatinske povjesnice ranog novog vijeka.Maja Katušić Slaven Bertoša, Osebujno mjesto austrijske Istre: lupoglavski kraj u srednjem i novom vijeku. Za-greb: Srednja Europa, 2011, 257 str.U izdanju izdavačke kuće “Srednja Europa”, 2011. svjetlo dana ugledala je knjiga istaknutog povjesničara prof. dr. sc. Slavena Bertoše. Knjiga donosi nove poglede na područje sjeveroistočne Istre, koje je u povijesnoj znanosti još nedovolj-no istraženo. Slaven Bertoša, redoviti profesor na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli, već je čitav niz godina jedno od vodećih imena istarske i hrvatske historiografi je. Bogato ukrašena slikama u boji, knjiga broji ukupno 257 stranica, a podijeljena je na predgovor i trinaest poglavlja. U predgovoru (str. 7-9) autor navodi kako hi-storiografska istraživanja Lupoglava i njegove oko-lice oživljavaju 1994. kao posljedica organizacije znanstvenih skupova i izdavanja Zbornika općine Lupoglav. Autor jednako tako naglašava slabiju istraženost ovog kraja u domaćoj historiografi ji.U prvom poglavlju, pod naslovom “Kronolo-ški pregled historiografi je” (str. 10-24) pisac do-nosi iscrpan pregled historiografskih istraživanja o temi kojom se knjiga bavi. Naglašavajući slabi-ju zainteresiranost istraživača, daje iscrpan pregled povjesničara i djela koji su se makar i djelomično bavili lupoglavskim krajem. Autore dijeli u tri sku-pine. Prvu skupinu čini starija historiografi ja do 1945, drugu novija historiografi ja od 1945. do 1991, a treću skupinu suvremena historiografi ja nakon 1991. Masnim slovima označavajući autore, Ber-toša je svojim izvrsnim poznavanjem povijesti istarske historiografi je stvorio iznimno koristan alat svim budućim istraživačima ove teme. “Teme iz srednjovjekovne i novovjekovne prošlosti” (str. 25-43) naslov je drugog poglavlja, u kojem Bertoša donosi podatke o općini Lupoglav prema njenoj administrativnoj pripadnosti, broju stanovnika, geografskom položaju, stalnim suko-bima s mletačkim područjem ili crkvenoj jurisdik-ciji. Važan dio poglavlja čini pregled obitelji koje su posjedovale lupoglavski kaštel, uz dodatak nji-hovih genealogija i prikaze njihovih grbova. “Lupoglavska buna 1847. godine” (str. 44-46) naziv je trećeg, ujedno i najkraćeg poglavlja knjige. 660 Anali Dubrovnik 52/2 (2014)U njemu autor donosi podatke o buni koja je iz-bila 1847. zbog nezadovoljstva kmetova prema obitelji Brigido iz Trsta. Četvrto poglavlje naslovljeno “Camillo De Franceschi i njegov opis područja Lupoglava“ (str. 47-67) temelji se na raspravi Camilla De Franceschija I castelli della Val d’Arsa, koja pred-stavlja prvorazredni izvor za ovaj kraj. Preko djelovanja spomenutog istarskog talijanskog po-vjesničara, dr. Bertoša donosi iscrpne podatke o lupoglavskom kaštelu i njegovoj povijesti. Peto poglavlje, pod naslovom “Camillo De Franceschi i njegov opis područja Boljuna i Vra-nje”, donosi pregled povijesti mjesta Boljuna i Vranje, a svojom temom nadovezuje se na De Franceschijev članak o tom kraju.“Migracijski kontakti Lupoglava, Boljuna, Vranje i Učke s Pulom (XVII.-XIX. stoljeće)” (str. 80-104) naziv je šestog poglavlja, koje donosi po-datke o migracijskim kretanjima između Lupo-glavštine i Puljštine. Autor je na bazi istraživanja matičnih knjiga umrlih, vjenčanih i krštenih rekon-struirao migracijska kretanja koja su vidljiva u razdoblju od 1613. do 1817. Značajan je i cjelovi-ti popis doseljenika iz Boljuna, Vranje i s Učke, u kojemu se nalazi 36 osoba pronađenih u matičnim knjigama Pule, a potjecale su iz ovoga kraja.“Mletačka pljačka kaštela Lupoglava (1782.)” (str. 105-132) naslov je poglavlja koje obrađuje za-nimljivu temu o pljački lupoglavskog kaštela koja se dogodila 1782. i procesu koji se vodio u idućim godinama s ciljem obeštećenja opljačkanih podani-ka Austrije. Pljačka koju je izvela nekolicina mle-tačkih podanika imala je dalekosežne posljedice, a spor se vodio pune četiri godine, sve do 1786. Re-konstrukcija ovog slučaja bila je moguća uz pomoć opsežnog spisa koji se čuva u Državnom arhivu u Veneciji. Na koncu poglavlja autor donosi hvalevri-jedan prilog u kojem je objavio prijepis sedamnaest izvornih dokumenata, čime je arhivsko gradivo uči-nio dostupnijim širem krugu istraživača.“Prodaja lupoglavskog kaštela (1895.)” (str. 133-143) poglavlje je u kojem je Slaven Bertoša, koristeći spise iz fonda Zemaljskog sabora Mark-grofovije Istre koji su pohranjeni u Državnom arhivu u Rijeci, prezentirao dokumente o prodaji kaštela. Prodaju kaštela pokrenuo je tadašnji vlasnik Tommaso Sottocorona iz Vodnjana. Uz bogate sli-kovne priloge na kraju ovog poglavlja, važno je spomenuti i faksimile dokumenata o prodaji. Deveto poglavlje nosi naslov “Prometne pri-like na Lupoglavštini i Boljunštini u XIX. stolje-ću” (str. 144-149). Predmet analize ovog poglav-lja čine tri prvorazredna arhivska dokumenta: topografska skica okruga Buzet iz 1868, topograf-ska skica ceste Buzet - Roč - Lupoglav - Vranja iz 1868. te nacrt ceste preko Učke. Učka, mjesto posebnog značenja i percepcije za sve stanovnike Istre, a osobito ljude koji joj žive u podnožju, tema je poglavlja naslovljena “Crtice iz prošlosti Učke” (str. 150-156).“Prošlost Bresta pod Učkom” (str. 157-178) poglavlje je u kojem je autor svoj istraživački napor usmjerio na minuciozno rasvjetljavanje prošlosti mjesta Bresta u jugoistočnome dijelu Ćićarije. Ti-jekom prošlosti naselje je pripadalo Lupoglavskoj gospoštiji. Područje je bilo pod upravom Pazinske knežije koja je spadala pod austrijski posjed. Stoga se u izvorima često nalazi i naziv Kraljevski Brest. Autor prati razvoj naselja od prapovijesnih tragova i lokaliteta, spominjući gradine i pećine sve do sred-njeg i ranog novog vijeka. Spominju se i urbari, od kojih najstariji datira iz 1498. godine. U ovom se poglavlju donose i zanimljivi podaci o ratovima i pustošenjima, kao i diferencijama, odnosno nepo-dijeljenim posjedima. Slično kao prethodno poglavlje strukturirano je i ono naslovljeno “Selo Semić u srednjem i novom vijeku” (str. 179-193). U srednjem vijeku ovo selo, smješteno između Lupoglava i Lanišća, bilo je kuratija i crkveno je pripadalo jurisdikciji tršćanskog biskupa. Mjesto je bilo uređeno urba-rima iz 1523, 1571, 1573. i 1623, a slično kao i u Brestu bilo je nepodijeljenih parcela i pobuna nezadovoljnog stanovništva. Zadnje poglavlje, naslovljeno “Iz prošlosti Le-sišćine” (str. 194-205) donosi podatke o 19 zase-laka tijekom srednjeg vijeka. Lokalitet se u arhiv-skim vrelima prvi put spominje 1373, a trajno je pripojen Lupoglavskoj gospoštiji 1409. Vrlo važan podatak za sve buduće istraživače sastoji se u popisu izvora i literature (str. 206-214). 661Anali Dubrovnik 52/2 (2014)Kao dodatno obogaćenje teksta, na kraju knjige nalaze se sažeci na talijanskom, engleskom i nje-mačkome jeziku (str. 215-234) te kazalo zemljo-pisnih naziva (str. 235-242), kazalo osobnih ime-na (str. 243-252) i bilješka o piscu (str. 254-257). Osebujno mjesto austrijske Istre: lupoglavski kraj u srednjem i novom vijeku autora Slavena Bertoše predstavlja izniman doprinos povijesnim istraživanjima područja Lupoglava i njegove oko-lice i prva je cjelovita znanstvena monografi ja o tom kraju. Svojim arhivskim i terenskim istraži-vanjima pisac je ovom knjigom obogatio istarsku historiografi ju pružajući stručnoj, ali i široj pu-blici iznimno zanimljivo štivo.Marko JelenićEsad Kurtović, Vlasi Bobani. Sarajevo: Društvo za proučavanje srednjovjekovne bosanske histo-rije, 2012, 162 str.Nastavljajući proučavanje vlaških skupina sred-njovjekovne Bosne, nakon dužih ili kraćih radova o Vlasima Mirilovićima, Predojevićima, Nenkovi-ćima, Dubravčićima, Pliščićima i drugima, dr. Esad Kurtović, profesor na Odsjeku za historiju Filozof-skog fakulteta u Sarajevu, ovog puta odlučio se na objavljivanje cijele monografi je posvećene jednoj jako zanimljivoj skupini - Vlasima Bobanima. Ova monografi ja ujedno je i prvo izdanje Društva za proučavanje srednjovjekovne bosanske historije “Stanak”, mladog ali ujedno i jedinog udruženja u Bosni i Hercegovini koje se stručno bavi proučava-njem srednjovjekovne prošlosti. Monografi ja je podijeljena na sedam sastavnih i međusobno povezanih cjelina. Nakon uvodnog izlaganja, autor se najprije osvrće na izvore u kojima se mogu pronaći informacije o ovoj vlaškoj skupini, kao i na njihovu zastupljenost u dosadašnjim histo-riografskim radovima (9-10). Kao i većina radova profesora Kurtovića, i ova monografi ja gotovo je u potpunosti napisana na temelju neobjavljenih poda-taka razbacanih po raznim serijama Državnog arhi-va u Dubrovniku. Karakter tih podataka je različit. Vlasi Bobani najčešće se spominju u raznim tužba-ma podignutima protiv njih, ali ne mogu se zaobići ni raznovrsni tipovi ugovora, zaduživanja i drugih oblika gotovo svakodnevne komunikacije s Dubrov-nikom, glavnim središtem prema kojem su graviti-rale sve njihove aktivnosti. Fokusiranje na veliki broj dosad neiskorištenih izvornih podataka, kao i podatak da se na osnovu informacija starije litera-ture o Vlasima Bobanima vrlo teško mogla napisa-ti i enciklopedijska natuknica, daju poseban uvid u vrijednost ovog izdanja.Drugo poglavlje posvećeno je porijeklu i smje-štaju Vlaha Bobana (str. 11-22). Kurtović najprije ističe da porijeklo imena ove vlaške skupine još nije rasvijetljeno, te da vjerovatno potječe od na-dimka njihovog rodonačelnika, izvjesnog Bobana, čije su fi zičke karakteristike, točnije mali rast, posta-le identifi kacija čitavog plemena. Jedna od najčešćih zamki u koju upadaju i brojni iskusni istraživači 

Slaven Bertoša, Osebujno mjesto austrijske Istre: lupoglavski kraj u srednjem i novom vijeku. Zagreb: Srednja Europa, 2011

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia