Department of Social Sciences and Medical Humanities, University of Rijeka, School of Medicine
Abstract
U eseju Energy and Equity Ivan Illich razrađuje tezu da svaki sustav, proces ili ljudska aktivnost raste ili se odvija do određenog praga nakon kojeg daljnji rast ili daljnje aktivnosti postaju kontraproduktivne. Illich ilustrira svoju tezu na primjeru transporta. Razvoj tehnike omogućuje sve veće brzine transportnih sredstava, no ljudi u prosjeku provode više vremena u transportu nego nekad. Dakle, brzina ne mora nužno značiti uštedu na vremenu. Upravo je brzina, a s tim povezana i potrošnja energije, ključan čimbenik koji čini transport socijalno destruktivnim jer izaziva društveno raslojavanje na one koji je mogu i ne mogu priuštiti. Budući da je stalan rast potrošnje energije nemoguć iz fizičkih, ekoloških i socijalnih razloga, Ivan Illich vidi budućnost čovječanstva u postindustrijskom društvu tehnološke zrelosti, oslobođenom obilja i ovisnosti o potrošnji