Davor Filipović

Filipović, Davor

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

153D. Filipovi?: Prikaz knjige: Iluzija strategije - razotkrivanje socijalno konstruirane zbilje poduze?aStru?ni radUDK: 005.21(075.8)(049.3)Dr. sc. Davor Filipovi?1PRIKAZ KNJIGENaslov: ILUZIJA STRATEGIJE – RAZOTKRIVANJE SOCIJALNO KONSTRUIRANE ZBILJE PODUZE?AAutor: prof. dr. sc. Darko Tipuri? Nakladnik: Sinergija d.o.o. ZagrebMjesto i godina izdanja: Zagreb, 2014.Broj stranica: 255ISBN: 978-953-6895-53-3Knjiga “Iluzija strategije” predstavlja jedinstveni odmak od uobi?ajenoga na?ina pro-mišljanja o strategiji u kojoj profesor Darko Tipuri?, kroz tri ogleda, razotkriva socijalno konstruiranu zbilju poduze?a. Onkraj ve?ine svjetskih knjiga i udžbenika iz podru?ja stra-tegije poduze?a koje idu zacrtanim putem, Tipuri? u svojoj knjizi radije kro?i onamo gdje puta nema, ostavljaju?i dubok trag. U prvome ogledu autor prezentira strategiju kao transnarativ prikazuju?i ju u kontek-stu vojne koncepcije te svakodnevnoga života ljudi i poduze?a tangiraju?i njene ontološke i epistemološke probleme. Strategija ima „ime“ (onoma), ali nema jednozna?no objašnjenje, tj. pojmovno odre?enje (logos). Ima jako puno razli?itih pojava, vidljivih slika, primjera i likova u stvarnosti (eidelon), pa postoji problem po ?emu je strategija spoznata. S obzirom na to da nije jednostavno odrediti odnos strategije prema drugim pojmovima i konceptima Tipuri? se oslanja na sinkronijski pristup lingvistici Ferdinanda de Saussurea te strategiju promatra kao znak sastavljen od neodvojive dijade „ozna?itelj-ozna?enik“, koji se deÞ nira distancom prema drugim znakovima i pojmovima u jezi?noj strukturi. Autor knjige isti?e kako je ozna?itelj materijalni aspekt znaka ili izgovorena rije? „strategija“, a ozna?enik (rabi se još izraz „ozna?eno“), mentalni pojam stvoren ozna?iteljem. Ozna?itelj je neodvojiv od ozna?enika – to su dvije stranice istoga lista papira. Tipuri? strategiju promatra još iz perspektive Derridinog koncepta differance, rije?i koju je nemogu?e prevesti na hrvatski jezik, a može se shvatiti kao posebni mehanizam kojime se proizvodi zna?enje. Differance objašnjava „tragove“, konotirana zna?enja strategije stvorena jednako u aktualnim zna?enji-ma drugih rije?i, kao i kroz odnos s prošlim zna?enjima iz nekih jezi?nih struktura iz dalje i bliže prošlosti. Tipuri? postulira kako identitet strategije nije odre?en samo kao razlika izme?u strategije i ostalih koncepata i elemenata u jezi?noj strukturi, nego i razlikom ne-kih prijašnjih zna?enja. Ozna?itelj „strategija“ ima mnogo mogu?ih ozna?enika; u nekima 1 Dr. sc. Davor Filipovi?, Ekonomski fakultet – Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 6, 10000 Zagreb.154 Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, godina 12, br. 1., 2014.od njih prepoznaje se „trag“ prošlih zna?enja istoga pojma, a u drugima je ozna?enik no-vostvoren i razli?it prema korištenju istoga znaka u nekomu drugom ambijentu. Differance upu?uje da strategija ne može nikada posti?i „samoidentitet“; nema odre?enja po sebi, nema preciznoga zna?enja niti je ono mogu?e. Odre?enje strategije razlikuje se od discipline do discipline; u razli?itim razdobljima ona nosi druga?ija, ?esto i suprotstavljena zna?enja.           U prvome ogledu Tipuri? tako?er isti?e kako je strategija fenomen usredoto?enja od-nosno spoznajni napor u selekciji bitnoga od nebitnoga u svekolikoj vremenitosti. Strategija jest fokusiranje na bitno u vremenu, nužno zahtijeva konstrukciju, a onda i interpretaci-ju budu?nosti iz razumijevanja sadašnjosti. U poslovnome kontekstu strategija predstavlja ono što je najbolje za poduze?e; bavi se pitanjima koja obuhva?aju poduze?e kao cjelinu, ome?ena je razumijevanjem okoline od strane vrhovnih menadžera ili preciznije re?eno – strategija je odgovor na okolinu koju su oni sami „stvorili“. Strategija je svojevrsno obliko-vanje budu?nosti i potraga za uspjehom; put prema opstanku i dugotrajnom preživljavanju poduze?a. Parafraziraju?i Portera, autor naglašava kako se osnovni sadržaj strategije ?esto ne svodi na pitanje izbora onoga što ?emo raditi, nego onoga što ne?emo raditi. Strategija je poduzetni?ka aktivnost par excellence. Kenichi Ohmae isti?e kako bez konkurencije nema potrebe za strategijom, dok Tipuri? zaklju?uje kako je najbolja ona strategija koja ne poznaje konkurenciju. Strategija se može promatrati i kao konzistentno ponašanje poduze?a kojom se integriraju glavni poslovni ciljevi, politike i aktivnosti u kohezijsku cjelinu. Nakon pregleda Mintzbergovog poimanja strategije, autor detaljno elaborira osmišljenu nasuprot izranjaju?oj te sugerira kako je ostvarena strategija, dakle aktualna strategija koju poduze-?e slijedi, samo djelomi?no vezana za unaprijed planiranu strategiju; što je ve?a nesigurnost i promjenjivost okoline, unaprijed osmišljeni akcijski planovi imaju manju uporabnost i teš-ko se pretvaraju u realiziranu strategiju. Izranjaju?a je strategija pak rezultat složenoga pro-cesa u kojemu menadžeri i drugi klju?ni ljudi na srednjim i nižim organizacijskim razina-ma interpretiraju osmišljenu strategiju i prilago?avaju je vanjskim okolnostima. Prvi ogled završava komparacijom logi?koga i kreativnoga promišljanja strategije. Strategija je tenzija izme?u logi?koga i kreativnoga promišljanja; stalna napetost izme?u analize i stvaranja, izme?u raš?lanjivanja i konstruiranja. Tipuri? postulira kako strategija treba biti diferentna, druga?ija i neponovljiva. Uspješna strategija je ponajprije imaginacija i otkrivala?ki pro-ces: vizionarsko stvaralaštvo kreativnih ljudi pretvoreno u organizacijsku akciju. Kreativno promišljanje je sastojak bez kojega se ne može govoriti o nadmo?noj strategiji poduze?a.Drugi ogled obilježava Þ lozofski pristup strategiji u kojoj se taj fenomen sagledava u kontekstu znanosti i pseudoznanosti. Klju?no pitanje koje autor postavlja odnosi se na adekvatni na?in razumijevanja strategije, posebice kako bi se izbjegla autoreferencijalnost i tautologija, izravno ili neizravno prisutna u svim tekstovima koji se doti?u strateških pitanja. Za razliku od drugih društvenih fenomena koji su procesima institucionalizacije i legitima-cije postali – barem iz realisti?ke perspektive – prepoznatljiva, ome?ena, objektivizirana „zbilja“ koju je mogu?e promatrati i istraživati, strategija ima zna?ajne ontološke probleme. Prvi problem je vezan uz njezinu neodredivost i transnarativni karakter. Strategija kao ka-tegorija popunjava mnoge pukotine i rascjepe u zna?enjima i nema jednozna?nog fenomena koji ona odre?uje. Drugi ontološki problem, kako to Tipuri? isti?e, nastao je u kategorijal-noj tranziciji od „poslovne politike“ do „strategije poduze?a“, što je obilježilo akademsku disciplinu strateškoga menadžmenta. Poslovna politika i strategija poduze?a nisu istozna?-nice: konstrukt „strategija poduze?a“ može, ali i ne mora, uklju?ivati konstrukt „poslovne 155D. Filipovi?: Prikaz knjige: Iluzija strategije - razotkrivanje socijalno konstruirane zbilje poduze?apolitike“. Neki duhovito smatraju da pravi razlog kategorijalne tranzicije nije proširivanje i poop?avanje zna?enja nego ?injenica kako ideja „poslovne politike“ zvu?i drugorazredno u odnosu na ideju „poslovne strategije“. Neovisno tomu, strategija je nadrasla takovrsnu in-tencionalnost i važan je ozna?itelj u poslovnome svijetu. Promatraju?i strategiju u kontekstu realizma i antirealizma strateškoga menadžmenta, kriti?koga realizma, konstruktivizma i socijalnoga konstruktivizma te postmodernizma, Tipuri? postulira kako znanje koje se stvara u disciplini, posebno ako se promatraju posljednja dva desetlje?a, nema veliki utjecaj na poslovnu praksu. Resursna teorija poduze?a i model dinami?nih sposobnosti, kao pre-vladavaju?e struje strateškoga menadžmenta, gotovo da i ne utje?u na stvarnost poduze?a. Analiziraju?i razloge zbog ?ega je disciplina strateškoga menadžmenta u krizi, autor knjige odgovore traži u vrstama znanja koje se stvaraju i prepoznavanju strateškoga menadžmenta de profundis: traženju njegove biti, i kao prakse i discipline. Vrhovni menadžment i njegova stru?na potpora koristi se narativnim znanjem u ve?oj ili manjoj mjeri, ali zasigurno u puno ve?em opsegu nego što se rabe informacije, modeli i konstruirani obrasci nastali u okvi-ru „normalne“ znanosti strateškoga menadžmenta. Koncepcija strategije je pod znatnim utjecajem narativnog znanja do?im se znanstveno znanje o strategiji ne može pohvaliti niti utjecajem na stvarnost poduze?a, niti širim društvenim utjecajem. Poliperspektivizam strateškoga menadžmenta analizira se u tre?emu ogledu knjige. Profesor Tipuri? osvr?e se na temeljna pitanja strateškoga menadžmenta te predo?ava deset škola strateškoga menadžmenta Mintzberga, Ahlstranda i Lampela koje razli?ito gledaju na formaciju strategije poduze?a, svaka sa svojom jedinstvenom perspektivom. Uz to, Tipuri? isti?e i važnost klasiÞ kacije „teorija strategije“ prema Whittingtonu koji identiÞ cira ?etiri perspektive strateškoga menadžmenta: (1) klasi?nu, (2) evolucionisti?ku, (3) procesnu, i (4) sistemsku perspektivu. Klasi?na perspektiva dominantna je u ve?ini udžbenika strateškoga menadžmenta i kombinira vojno odre?enje strategije s baštinom ekonomske znanosti. U toj je perspektivi proÞ tabilnost najvažniji cilj poduze?a, a racionalno planiranje klju?no sred-stvo njezina ostvarenja. Evolucionisti?ka perspektiva uklju?uje one istraživa?e koji smatraju kako je na poduze?e i populacije poduze?a mogu?e plauzibilno primijeniti principe evolu-cijske teorije. Tržišta se mogu promatrati kao mjesta na kojima „borba za opstanak“ konku-rentskih poduze?a podsje?a na darvinisti?ku konkurenciju. Ona poduze?a koja su najbolje prilago?ena okolini preživjet ?e, a ostala ?e vremenom propasti. Procesna perspektiva tre?a je perspektiva u Whittingtonovoj klasiÞ kaciji. Proponenti procesnoga pristupa strateškome menadžmentu dijele skepticizam evolucionista o sposobnosti vrhovnih menadžera da utje?u na stvaranje izvedivih strategija, ali imaju manje povjerenje u okolinu (tržište) kao instru-ment koji ?e osigurati „preživljavanje najboljih“, tj. pomo?i u ostvarivanju maksimalnih proÞ ta. Procesni pristup odnosi se na praksu, tj. pragmatiku strateškoga menadžmenta, u onim okolnostima u kojima linearni modeli strategije ne djeluju zadovoljavaju?e. Sistem-ska perspektiva strategije pretpostavlja kako su organizacije sposobne planirati unaprijed i kako mogu biti djelotvorne u interakciji sa svojom okolinom. Ta perspektiva upu?uje kako strateški ciljevi i procesi oslikavaju socijalne sisteme u kojima se strategija stvara. U tre-?emu ogledu Tipuri?, tako?er, na originalan na?in predstavlja teorijske okvire modernoga strateškog menadžmenta. Prema autoru knjige mogu?e je izdvojiti deset teorijskih okvira koji su relevantni i utjecajni u suvremenom strateškom menadžmentu i oko kojih postoje grupiranja istraživa?ke prakse. To su: (1) strukturalisti?ki pristup strategiji, (2) resursna teo-rija poduze?a, (3) model dinami?nih sposobnosti, (4) institucionalisti?ki pristup strategiji, 156 Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, godina 12, br. 1., 2014.(5) organizacijska ekologija, (6) konkurentska dinamika, (7) strateška kognicija, (8) teorija gornjih ešalona, (9) agencijska teorija, i (10) ekonomika transakcijskih troškova. Svi spome-nuti pristupi elaboriraju se detaljno u posljednjem dijelu knjige.Poseban znak hrabrosti u vrijeme kada se ve?ina znanstvenika pokorava odre?enim pravilima jest sposobnost autora da ustraje u vlastitom uvjerenju i hoda neutabanim staza-ma znanstvenih bespu?a. Nakon plovidbe kroz tri ogleda ove izvanredne knjige treba se ponovno vratiti na po?etak gdje Tipuri? citira Woodyja Allena koji kaže: „Imam odgovor. Tko ima pitanje?“ Knjiga “Iluzija strategije – razotkrivanje socijalno konstruirane zbilje poduze?a” još je jedna potvrda da je profesor Darko Tipuri? Woody Allen u podru?ju stra-tegije i korporativnoga upravljanja. 

Prikaz knjige: "Iluzija strategije - razotkrivanje socijalno konstruirane zbilje poduzeća"

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia