Ana Blažević Simić

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

237„Siromašni učenici? Postoji li ova kategorija u suvremenome hrvatskom obrazovnom diskursu uopće?“ ili „Ima li smisla u našemu kontekstu čitati ovakve naslove?“ samo su neka od pitanja koja se javljaju prilikom otvaranja knjige ovakve tematike. Poticaj na isto bilo je gostovanje ovoga uglednog američkog znanstvenika na nedavno održanoj konferenciji o in-terkulturalnome obrazovanju na Filozof-skome fakultetu u Zagrebu kojim je kra-jem prošle godine hrvatskoj znanstvenoj javnosti skrenuta pozornost na američki diskurs i problematiku niskoga uspjeha učenika nižega socioekonomskog statusa. O vrijednosti knjige puno govori već samo ime pisca predgovora, Jamesa A. Banksa, autoriteta američkoga multikultur-alnog obrazovanja, koji ovo izdanje naziva privlačnom, informativnom i suosjećajnom knjigom te originalnim i značajnim do-prinosom znanstvenoj literaturi o obra-zovanju učenika nižega socioekonomskog statusa. Sama je knjiga podijeljena na de-set poglavlja: „Uvod“, „Zamišljanje praved-nih učionica i škola za učenike nižega so-cioekonomskog statusa: pravedan pristup obrazovanju“, „Nepravedni nered u kojem se nalazimo: fitilj klase i siromaštva“, „Problem ‘kulture siromaštva’ i drugi ste-reotipi o siromašnima“, „Klasne nejedna-kosti izvan školskih zidova i zašto su važne za školu“, „Jaz nejednakih obrazovnih postignuća, točnije, mogućnosti“, „Što smo sve pokušali, a nije pomoglo: najpopu-larnije neučinkovite strategije poučavanja učenika nižega socioekonomskog statusa“, „Što djeluje: strategije poučavanja koje su učinkovite, pravedne i znanstveno doka-zane“, „Majka svih strategija: predanost radu s, a ne o siromašnim obiteljima“ te „Proširivanje vlastitih sfera utjecaja“.Budući da se od 60-ih godina prošloga stoljeća pa do danas većina knjiga ove tematike zadržavala na opisima kul-turnih deficita učenika te načina na koje su obitelji i šire zajednice uzrokovale nji-hov nizak akademski uspjeh, može se reći da je Gorskijeva knjiga suvremena i drugačija, jer se pored opisa fokusira i na ulogu nastavnika, identifikaciju i preispiti-vanje njihovih stavova i ponašanja prema učenicima nižega socioekonomskog sta-tusa te na ono što mogu činiti kako bi u školama stvorili pravednije okružje za učenje. Naime, brojna istraživanja koja au-tor navodi u knjizi pokazuju kako većina Paul C. Gorski: Reaching and Teaching Students in Poverty,Strategies for Erasing the Opportunity GapNew York: Teachers College, Columbia University, 2013., 202 str.PRIKAZI I OCJENE238A. Blažević Simić: Paul C. Gorski - Reaching and...                  Šk. vjesn. 63, 1-2 (2014.)  237-239Amerikanaca smatra da su siromašni ljudi siromašni zbog „vlastitih nedostataka“ te da su (s obzirom na parolu kako je „Amer-ika zemlja mogućnosti za sve“) problemi koje doživljavaju rezultat njihova vlastitog ponašanja. U nastavku teksta autor za-tim pojašnjava u kojoj su mjeri popularne „obrazovne liste“ opisa kulturnih karakter-istika tzv. „kulture siromaštva“ štetne, jer lucidno pretpostavljaju da, ako znamo da je netko nižega socioekonomskog statusa, automatski zaključujemo i o njegovome načinu učenja, komunikacije, stavovima o obrazovanju, sklonosti nasilju itd. Autor, nadalje, sa žaljenjem ustvrđuje kako škole nisu „sredstvo ujednačavanja“ kakvo bi trebale biti, što dokazuju i brojni primjeri nejednakosti: učenike nižega so-cioekonomskog statusa u disproporciona-lnoj se mjeri usmjerava prema nedovoljno financiranim školama s velikim razredima i niže plaćenim, nestručnim nastavnicima, onemogućuje im se pristup raznim vrsta-ma školskih resursa poput predškolskoga odgoja, kvalitetne prehrane, školske medicine ili dobro opremljenih knjižnica, nemaju pristup izvannastavnim aktivnos-tima, instrukcijama i pripremama za državne ispite te ih se ne poučava u skladu s kurikulima visokih očekivanja. Nijedan od primjera nema nikakvu poveznicu s učeničkim intelektualnim sposobnos-tima ili obrazovnim aspiracijama, već su isključivo posljedica neopredijeljenosti društva, tj. svakoga pojedinoga nastavnika za ispunjavanje obećanja jednakih obra-zovnih mogućnosti. Autor se na kraju osvrće i na oglednu situaciju suosjećanja zaposlenika škole koje je, međutim, bez iznimke direktno povezano s isprikom kako su takvi primjeri izvan mogućnosti pojed-inca. Upravo se zbog toga kroz cijeli tekst dosljedno ističe da itekako imamo znatnu količinu moći smanjivanja takvih nejedna-kosti, točnije, odgovornost za smanjivanje ili uklanjanje daljnje reprodukcije nejed-nakih mogućnosti u vlastitim učionicama i školama.Nakon detaljnih opisa izazova s kojima se susreću siromašni učenici, autor iz ana-lize gotovo 300 istraživanja provedenih u posljednjih 20 godina o učinkovitim i neučinkovitim strategijama izvodi niz preporuka kako bi dekonstruirao brojne mitove, krive predodžbe i popularne obra-zovne prakse koje, umjesto da potiču, onemogućuju uspjeh ovih učenika. Tako se osvrće i na primjer brojnih američkih škola s visokim postotkom učenika nižega socioekonomskoga statusa koje su imple-mentirale strategije navodno dizajnirane za poboljšanje akademskih postignuća učenika niskoga socioekonomskog statusa. Iste su (unatoč rezultatima istraživanja koji su već tada pokazivali suprotno, odnosno zahtijevali suprotne mjere) uključivale uki-danje nastave odgojnih predmeta, metodu direktnoga poučavanja suženu isključivo na potrebe ispitnoga gradiva te raširenu praksu poučavanja niže razine matema-tike i književnosti. Naknadne su evaluacije, naravno, pokazale kako je strategijama postignut upravo suprotan učinak, zbog čega i sam autor inzistira na umjetničkim programima, tj. uključivanju svih učenika u nastavu glazbenoga, likovnoga i dram-skoga odgoja,na izlaganju učenika visokim očekivanjima i „izazovnoj pedagogiji“ ori-jentiranoj na učenika, oblikovanju kurikula koji će uzimati u obzir životne okolnosti učenika nižega socioekonomskog statusa, poučavanju svih učenika o siromaštvu, klasnim i svim drugim predrasudama, kritičkoj analizi udžbenika o istima te ra-nom poticanju pismenosti. Suma svih navedenih preporuka sažeta je u poglavlju „Majka svih strategija“, gdje Gorski poseban naglasak stavlja na 239A. Blažević Simić: Paul C. Gorski - Reaching and...                  Šk. vjesn. 63, 1-2 (2014.)  237-239izgradnju odnosa koje smatra apsolutno najvažnijima. Odnos i rad s učenicima i nji-hovim roditeljima (a ne o učenicima i nji-hovim roditeljima) mora nadrasti u praksi najrašireniji, a često i jedini poznati kon-cept roditeljskih sastanaka na kojima ove roditelje najčešće ne vidimo ne pitajući se pritom o njihovim radnim vremenima, problemima s prijevozom ili porodiljnim dopustima. Treba se zapitati jesmo li zais-ta učinili sve da dođemo do roditelja koji imaju negativan ili samo nepovjerljiv stav o školi, jesmo li bili dovoljno kreativni u rješavanju problema komunikacije ili smo problem odavno gurnuli pod tepih zvan „roditelji su ionako krivi za sve“?To nas dovodi do posljednjega poglav-lja „Sfere utjecaja“ u kojemu nas autor suočava s pitanjem: što je moja sfera i što ja mogu napraviti te apelira na to da se, unatoč smanjivanju školskih sredstava i vlastitih plaća te svim drugim aktualnim negativnostima, nastavimo s još jačim senzibilitetom zalagati za predškolski odgoj, nastavu odgojnih predmeta, manje razrede, stručno usavršavanje nastavnika te kritički pristup kurikulima koji će biti osjetljivi na predrasude svake vrste. Autor zaključuje kako je svatko od nas bez sum-nje u mogućnosti raditi na barem jednome od navedenih područja te kako snažno vje-ruje da škole zaista mogu deficitarnu kuri-kulsku koncepciju zamijeniti prilagođenom te istinski poimati i poštivati uvjete života učenika nižega socioekonomskog statusa. Upravo zaključna poglavlja možda najsnažnije podsjećaju na naše prilike: aktualnu problematiku niske reputacije nastavničkoga zanimanja i loše uvjeta rada, ali i primjera najugroženije skupine našega obrazovnog sustava, učenike rom-ske manjine, kojima također treba pristu-pati specifičnim strategijama poučavanja te stvaranjem pravednoga i nepristrano-ga okruženja za učenje. Ako toj činjenici dodamo i posljednje službene podatke po kojima je Hrvatska rekorder po broju siromašnih u Europskoj uniji uz stopu riz-ika od siromaštva 21% (Eurostat, 2013.) te ako znamo da broj siromašnih najviše ovisi o obrazovanju, a zatim perspektivu dodatno proširimo i aktualnom problema-tikom brojnih izvanškolskih aktivnosti koje zahtijevaju financijski angažman roditelja, ali i cjelokupni zamah „pogona“ instrukci-ja i priprema za maturu, ostaje zaključiti kako će inspirativne knjige poput ove au-tora Paula C. Gorskoga pisane privlačnim, razgovornim jezikom u bližoj budućnosti hrvatskoga obrazovnog sustava itekako predstavljati nužnu literaturu prije svega stručnim suradnicima i nastavnicima, ali i široj javnosti.Ana Blažević Simić

Prikaz knjige: Reaching and Teaching Students in Poverty, Strategies for Erasing the Opportunity Gap

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia