Razgovorom s djecom o pitanjima održivog razvoja, zemlje članice OMEP-a željele su pitanje održivog razvoja staviti na agendu obrazovnih politika. Djeca su imala priliku slobodno govoriti o tome što vide na slici, a njihove su interpretacije, riječi i koncepti koje su pri tome koristila, postali dobra baza za razumijevanje dječjeg iskustva o održivom razvoju, no ujedno i perspektiva kako se ovim sadržajem baviti u okviru predškolskog odgoja i obrazovanja

Ingrid Engdahl

Milada Rabušicová

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

pripremili smo za vas  dijete vrtić obitelj  6  broj 67 proljeće 2012.prof. dr. Milada Rabušicovádr. Ingrid Engdahlprevela: Adrijana Višnjić Jevtić, prof.Obrazovanje za održiv razvojpripremili smo za vaspripremili smo za vas  dijete vrtić obitelj  7  broj 67 proljeće 2012.Razgovorom s djecom o pitanjima održivog razvoja, zemlje članice OMEP-a željele su pitanje održivog razvoja staviti na agendu obrazovnih politika. Djeca su imala priliku slobodno govoriti o tome što vide na slici, a njihove su interpretacije, riječi i koncepti koje su pri tome koristila, postali dobra baza za razumijevanje dječjeg iskustva o održivom razvoju, no ujedno i perspektiva kako se ovim sadržajem baviti u okviru predškolskog odgoja i obrazovanja.OMEP je pokrenuo projekt odgoja i obrazovanja za održiv razvoj kao jed-no od bitnih područja djelovanja u narednih nekoliko godina. Svrha od-goja i obrazovanja za održiv razvoj je usmjeravanje odgoja i obrazovanja u pravcu kojim se pridonosi održivoj budućnosti današnjih i budućih ge-neracija. Ideja projekta bila je pozvati djecu i profesionalce koji će u među-sobnom dijalogu raspravljati o odgoju i obrazovanju za održiv razvoj i uistinu slušati ono što djeca imaju za reći. Cilj projekta bio je zabilježiti promišljanja i komentare djece, te način na koji ona razumiju logotip OMEP-a, kako bi se podigla svijest o važnosti odgoja i obrazovanja za održiv razvoj među članovima OMEP-a. Pogled na djecuDjeca današnjice daleko su od ro-mantičnog poimanja djetinjstva kao doba bezbrižne igre koja djecu stav-lja u kontekst sigurnosti i sretnog života, netaknutu događajima oko njih.  Budući da se vrijednosti, stavo-vi, obrasci ponašanja i vještine stječu već tijekom ranog djetinjstva, ovo je razdoblje kad odgoj i obrazovanje za održiv razvoj mora početi (Pramling-Samuelsson i Kaga, 2008.).Djeca današnjice suočavaju se s pro-mjenama u društvu, s novim izazo-vima i mogućnostima.  Problematika okoliša posljednja je četiri desetljeća dio odgojno-obrazovnih programa, u početku pod nazivom obrazovanje za okoliš.  Održiv razvoj kao pojam shvaćen je šire – kao oblik razvoja koji zadovoljava potrebe današnjice bez ugrožavanja budućnosti gene-racija (Brundtland, 1987.).  Tijekom posljednjih desetljeća koncept od-goja i obrazovanja za održiv razvoj utjecao je na obrazovne politike na svim razinama – međunarodnim, dr-žavnim i lokalnim. U namjeri da odgoj i obrazovanje za održiv razvoj pre-tvore u obrazovne ciljeve, Hägglund i Pramling – Samuelsson, (2009.) nagla-sili su ispreplitanje okolišne, socijalne i ekonomske dimenzije, ali su dodali i vrijednosnu dimenziju. Istaknuli su sličnosti odgoja i obrazovanja za odr-živ razvoj s obrazovanjem za mir, de-mokraciju i građanstvo. Izazovan konceptOdgoj i obrazovanje za održiv razvoj je izazovan koncept. Moderni odgoj-no-obrazovni sustavi tijesno su po-vezani s globalnom ekonomijom i ta ekonomska kretanja određuju smjer obrazovanja kao proizvoda hranjenog ideologijom globalnog tržišta. Postoje razlozi zbog kojih je potrebno redefinirati ovakav jednodimenzio-nalni model (Hägglund i Pramling – Samuelsson, 2009.). Globalna ekono-mija ne priznaje nacionalne i kulturne granice. Umjesto da bude put za pro-nalaženje posla, školovanje u nekim državama postalo je mehanizam za nezaposlenost, siromaštvo i isključe-nje. Razlog tome je neupotrebljivost školskog znanja u okvirima lokalnih potreba. Postoji potreba za ujedna-čavanjem domaćih i stranih sustava znanja, temeljenih na tradicionalnim životnim vještinama, poduzetništvu, prilagodljivosti i preuzimanju rizika, s mladim ljudima kao najvrjednijim resursom (Mbebeb, 2009.). Treći mi-lenij trebao bi obrazovati djecu u nji-hovoj kulturi, uvodeći istovremeno kompetencije potrebne na globalnoj razini – fenomen nazvan glokalizacija – pronalazak lokalnog u globalnom kontekstu.Formalno obrazovanje trebalo bi ima-ti značajnu ulogu u stjecanju prakse koja će promicati održivije pristupe. Obrazovanje za održiv razvoj treba osnažiti djecu i društvo, dajući im vri-jednosti i osnovne vještine koje su u osnovi održivosti. Ako želimo da obrazovanje za održiv razvoj bude uspješno, potrebno ga je provoditi u stvarnom okruženju djece. Promjene i održivost mogu ići zajedno ukoliko se prihvate i u lokalnom i u globalnom društvu. Inovacije moraju biti smisle-ne djeci, odgajateljima i cijelim obite-ljima – tek tada će biti utjecajne.Rad na važnim područjimaProteklih godina postoji je tendencija da se projekti iz područja obrazovanja za okoliš vežu uz područje ‘zelenih pi-tanja’. Kako bi se vratili originalnoj ide-ji o održivosti iz sredine prošlog sto-ljeća, australski odgajatelji i istraživači preuzeli su koncept o održivosti koji nije kompromitiran negativnostima razvoja. Takvo obrazovanje za održi-vost pažnju usmjerava na pedagogiju ljudi kao pokretača promjena (Elliot i Davis, 2009.). Spoznaja da je dijete gra-đanin svijeta, i spoznaja razlike između djeteta i odraslog, vodi do moralnih i etičkih pitanja, te ravnoteže među vrijednostima – na primjer solidarno-sti nasuprot individualnosti. I djeca i odgajatelji trebaju kompetencije kao što su hrabrost, integritet, kritičko mi-šljenje i odgovornost. Slušajući i uva-žavajući djecu, stvaramo prave susrete gdje se mogu graditi odnosi i učenje (Johansson, 2009.). Unatoč tome, istra-živanja pokazuju da su sa stajališta odgajatelja najpoželjnije vrijednosti disciplina i poslušnost. Potiču li onda ustanove ranog i predškolskog odgoja kritičko mišljenje?Održiv razvoj možemo uključiti u pla-nove pedagoških aktivnosti ukoliko pripremili smo za vas  dijete vrtić obitelj  8  broj 67 proljeće 2012.ga oblikujemo kao viziju ili perspek-tivu, a ne kao točno određen sadržaj. (Hägglund i Pramling Samuelsson, 2009.). UN dekada odgoja i obrazova-nja za održivi razvojUNESCO je razdoblje od 2005. do 2014. proglasio UN-ovom dekadom odgoja i obrazovanja za održiv razvoj. Ključni obrazovni principi doneseni su na Svjetskom summitu UN-a 2005., a uključuju: interdisciplinarnost i cjelovitost vrijednosnu orijentiranost kritičko mišljenje i rješavanje pro-blema multidisciplinarnost sudjelovanje u donošenju odluka primjenjivost relevantnost za lokalnu zajednicu.Sudjelovanje i uključenost nužne su komponente odgoja i obrazovanja za održiv razvoj, s naglaskom na osnaži-vanje aktivnog građanstva, ljudskih prava i socijalnih promjena. Promjene su nužne na svim stupnjevima i u svim fazama obrazovanja i obuhvaćaju so-cijalno učenje, što čini odgoj i obra-zovanje za održivi razvoj širim pro-cesom od svrhe samog obrazovanja (Gotenburške smjernice, 2008.).Rani odgoj za održiv razvojUnatoč  porastu interesa za pojam održivosti na  međunarodnoj,  nacio-nalnoj i  lokalnoj razini, istraživanja o obrazovanju za održiv razvoj još su uvijek vrlo  ograničena (Davis, 2010.). Relativno dobro  razvijeno  područ-je  su prikupljena mišljenja djece o ra zli čitim  pojavama  u okruženju. Longitudinalno istraživanje  iz Velike Britanije pokazuje da djeca već u do-bi od četiri  godine poznaju svoju okolinu i pokazuju razumijevanje uči-naka  promjene u okolišu  i njihov utje caj na  različita staništa  i osobe (Palmer i Suggate, 2004.). Svaka aktivnost u odgojno-obrazo-vnoj ustanovi treba se analizirati ima-jući u vidu ova pitanja: Na koji način  će  ova aktivnost prido-nijeti održivosti? Koje su mogućnosti učenja o glo ba-lnom građanstvu, solidar nosti i indi-vi dualnosti u predškolskim us ta nova -ma?Koje vrste vrijednosti razvijaju suko-bi? Koja pitanja moći i nemoći su aktualizirana?Kako se odražava sudjelovanje ili ne-dostatak sudjelovanja?Odgoj i obrazovanje za održiv ra zvoj u ranom djetinjstvu treba bi ti prepozna-to kao dinamičan, a ne statičan proces, kao sredstvo, a ne cilj,  i kao izazov za sta lne  kulturne i socijalne  promjene, a ne  jednom za stalno mjerljiv ishod (Hägglund i Pramling Samuelsson, 2009.). OMEP-ov svjetski projekt mo-že  se smatrati doprinosom ovom po-dručju istraživanja. Razgovor s djecomRazgovor s djecom se vodio prema točno određenim koracima koji su trebali biti zadovoljeni – način inte-rvjuiranja, priprema, osiguravanje pri mjerenog mjesta, uvod u intervju. Sam protokol intervjua obuhvaćao je slijedeća pitanja: Molim te, pogledaj sliku. Pričaj mi o njoj. Što se na njoj zbiva? Što vidiš na njoj? Zašto oni to rade? Želiš li mi još nešto ispričati o ovoj slici? Želiš li dodati još nešto o stvarima o kojim smo razgovarali?Kako je riječ o međunarodnom pro-jektu, u kojem je potrebno osi gu rati usporedbe bez obzira na ra zli čitosti među kulturama, bilo je potrebno točno slijediti pravila. Usporedbe su također pridonijele oblikovanju novih pitanja na kojima će se temeljiti daljnji OMEP-ov rad na odgoju i obrazovanju za održiv razvoj. Projekt je bio od ve-likog interesa  za mnoge Nacionalne odbore OMEP-a. 9142  djece  u dobi od  dvije do osam  godina sudjelo-valo  je u  razgovorima koje  je provo-dio  641 ispitivač, uglavnom  ženskog spola, u  385  predškolskih ustanova, škola i drugih ustanova za malu djecu, u 241 gradu i regiji diljem svijeta!Vrijednost dječjih glasovaVećina djece ima  početna znanja o planetu Zemlji  i načinu na koji ljudi mogu organizirati život u odnosu na nju.  Iako dio djece odgovara na neka od pitanja  projekta s ‘ne znam’, sa-mouvjereno su ponudila svoje  mi-sli,  komentare i pitanja pokazujući da  razumiju stvaran svijet. Rezultat pokazuje  da djeca  mogu protumači-ti sliku na mnogo različitih načina. Najčešći odgovor je da djeca čiste svi-jet  jer je  prljav.  Mnoga djeca  također misle da djeca  na  slici  slikaju  globus. Djeca su davala odgovore na ono što vide na slici:Vidim djecu. Oni peru Zemlju.Promatranjem logotipa, djeca su na-vodila asocijacije na koje ih je navelo prijašnje iskustvo.Vidio sam smeće u vodi na plaži. Vidio sam kako ga je čistač čistio i smeće me je rastužilo. Nisam želio biti tamo. (Australija)Ljudi ne mogu živjeti bez Zemlje. (Kina)Djeca su iz Švedske, Danske, Tajlanda, Japana i Bergena. Vidimo da su iz različitih zemalja jer imaju različitu kosu, cipele, ruke i izgledaju različito. (Norveška)Djeca svih dobi izražavala su svoja mi-šljenja o razlozima aktivnosti proizaš-lima iz slike.Čiste pa će globus biti lijep. (Bugarska)Vidim da pomažu jedni drugima, to znači da se jedni prema drugima op-hode prijateljski. Ljubazni su, svijet je kao obitelj. (Irska)Djeca su također izražavala svoja pro-mišljanja u vezi sa stanjem Zemlje.Ako bacaš smeće u more, ubit ćeš kito-ve. (Australija)Morski psi jedu ribe – ako je voda pr-ljava, tada će ribe umrijeti, onda mor-ski psi neće imati ribe i svi će umrijeti. (Australija)Postoje biljke i životinje i moramo ih zaštititi. (Kina)Ako si slijep i ne možeš vidjeti dim, mo-žeš ga namirisati. (Norveška)Djeca su navodila različite stvari koje mogu biti poduzimane za održiviji svijet. Njihovi navodi bili su povezani s njihovim konkretnim svakodnevnim iskustvom.pripremili smo za vas  dijete vrtić obitelj  9  broj 67 proljeće 2012.Mogli bi davati hranu koja nije u pla-stičnim vrećicama. (Australija)Stvari koje ne želiš više koristiti, možeš dati drugima. (USA)Znaš, to je zapravo jednostavno. Samo ugasiš svjetlo ili struju kad je ne kori-stiš. (Japan)Djeca su na različite načine izražavala međuovisnost između svih ljudi i iz-među ljudi i prirode.Treba učiniti više nego što je samo či-šćenje, znate! (Irska)Liječimo Zemlju jer je bolesna. Štetne UV zrake dolaze i rade rupe i čine biljke i životinje bolesnima. (Koreja)Ljudi nemaju manire i djeca moraju čistiti za njima. Ako Zemlja neće biti čista, svi ćemo se razboljeti. (Slovačka)Djeca su svjesna mnogih stvari veza-nih uz održiv razvoj.Djecu treba paziti. (Brazil)Zbog globalnog zagrijavanja koje je ozbiljan problem, dovest ćemo Zemlju do njenog zadnjeg dana. (Japan)Naš planet je imao zaštitni omotač, i sad ima rupe zbog ispušnih plinova od auti, dima iz dimnjaka, frižidera, sprejeva… sad kad je omotač oštećen sunce jače sije i šteti svemu. (Slovačka)Ideje o pojmu ‘održiv razvoj’Posljednje pitanje koje se dodatno postavljalo zainteresiranoj djeci bilo je - Jeste li čuli za održiv razvoj? Znate li što to znači?Većina  djece  nije prepoznala pojam, ali i ne postoji odgovarajući pojam za održiv razvoj u svim jezicima,  kojima se  govori u  zemljama sudionicama. Neki  ispitivači proširivali su pitanje spominjanjem okoliša.  Nekoliko dje-ce spominjalo je ‘održiv razvoj’ ili ‘oko-liš’ kad ih se pitalo da opišu što se do-gađa na slici i ona su pokazala znanja o pitanju okoliša. Temeljeno na rezultatima, moguće je složiti se da je odgoj i obrazovanje za održiv razvoj u ranom djetinjstvu još uvijek apstraktna tema. Zbog čega je tako? Elliot i Davis (2009.) i Siraj – Blatchford (2009.) složili su se da je dužnost vlasti i lokalne zajednice po-držati ovakve inicijative. Unatoč tome identificirali su se problemi unutar odga jateljske profesije: Pogreška u vjerovanju kako je sam boravak u okolišu dovoljan za odgoj i obrazovanje za održivost. Pretpostavka da su okolišni koncep-ti poput stakleničkog efekta i ozon-skih rupa ispod intelektualnih kapa-citeta djece, te se ne mogu uklopiti u kurikulum. Praktičari često misle kako je odgoj i obrazovanje za održiv razvoj pou-čavanje o prirodnim katastrofama, umjesto da potiču i osnažuju djecu da aktivno podržavaju održivost.Postoji potreba da odgajatelji svjesno odaberu pedagoške aktivnosti koje će pomoći dosegnuti ciljeve u skladu s odgojem i obrazovanjem za održiv ra-zvoj. Kako bismo ostvarili ove ambici-je, potrebni su nam dobro obrazovani odgajatelji, spremni svjesno donositi odluke o predškolskim programima. Naši rezultati ukazuju na potrebu re-forme unutar obrazovanja za odgaja-telje u područjima vezanim uz odgoj i obrazovanje za održiv razvoj i uz va-žnost dječjeg sudjelovanja.Reference1. Brundtland, G. H. (1987). UN Brundtland Commission Report. Our Common Future. Oxford University Press.2. Davis, J. (2009). Revealing the research ‘hole’ of early childhood education for sustain-ability: a preliminary survey of the literature. Environmental Education Research, 15 (2), 227-241.3. Davis, J. (2010). Young Children and the En-vironment. Early Education for Sustainability. Cambridge University Press.4. Elliott, S. & Davis, J. (2009). Exploring the resistance: An Australian perspective on educating for sustainability in early child-hood. International Journal of Early Childhood, 41(2), 65-78.5. Hägglund, S. & Pramling-Samuelsson, I. (2009). Early childhood education and learn-ing for sustainable development and citizen-ship. International Journal of Early Childhood, 41(2), 49-64.6. Johansson, E. (2009). The preschool child of today – the world-citizen of tomorrow? International Journal of Early Childhood, 41(2), 79-96.7. Mbebeb, F. E. (2009). Developing productive lifeskills in children: Priming entrepreneurial mindsets through socialisation in family occupations. International Journal of Early Childhood, 41(2), 23-34.8. Palmer, J & Suggate, J. (2004). The develop-ment of children’s understanding of distant places and environmental issues: Report of a UK longitudinal study of the development of ideas between the ages of 4 and 10 years. Research Papers in Education 19 (2), 205–237.9. Pramling-Samuelsson, I. & Kaga, Y. (Eds.) (2008). The contribution of early child-hood education to a sustainable society, Paris, UNESCO. http://unesdoc.unesco.org/images/0015/001593/159355e.pdf10. Siraj-Blatchford, J. (2009). Education for Sustainable Development in Early Childhood. International Journal of Early Childhood, 41(2), 9-22.11. The Gothenburg Recommendations on Education for Sustainable Development (2008) http://www.chalmers.se/gmvProblematika okoliša posljednja je četiri desetljeća dio odgojno-obrazovnih programa

Obrazovanje za održiv razvoj

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia