Ante Birin

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

403Povijesni prilozi 46., 401-428 (2014.)Marija Karbić, Plemićki rod Borića bana, Slavonski Brod, Hrvatski institut za po-vijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2013., 222 straniceZbog svoga značenja koje je imalo u ži-votu srednjovjekovnoga društva plemstvo je kao ključan politički i gospodarski čimbenik svoga doba od samoga nastanka moderne historiografije u XIX. stoljeću bilo predme-tom njezina interesa. Iako isprva usredoto-čena na političku povijest plemstva, što je bilo karakteristično obilježje historiograf-skih istraživanja za razdoblje do sredine prošloga stoljeća, europska historiografija od tada se počela sve više okretati i drugim temama poput problema nastanka plemstva i njegove obiteljske strukture. Istovremeno, interes za istraživanje povijesti plemićkih rodova u hrvatskoj historiografiji gotovo je zamro, uz izuzetak problematike plemstva dvanaestoro plemena Kraljevine Hrvatske, na što je svakako presudan utjecaj imala onodobna politika koja je neposredno odre-đivala način i ciljeve rada profesionalnih povjesničara. Srećom, u hrvatskoj historio-grafiji odnedavno opet možemo svjedočiti probuđenome interesu za tu temu o čemu najbolje svjedoči nekolicina disertacija po-svećenih suvremenome, cjelovitom pregledu pojedinih hrvatskih velikaških rodova: Bri-bircima (2000.), rodu Borića bana (2005.), Nelipčićima (2006.), krbavskim knezovima (2011.) i Babonićima (2012.) od kojih je ona drugospomenuta prošle godine objavljena u nakladi Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskoga instituta za povijest. Knjiga „Plemićki rod Borića bana” djelo je autorice dr. sc. Marije Karbić, djelatnice rečene podružnice Hrvatskoga instituta za povijest i znanstvenice čiji je opus posve-ćen tematici povijesti plemstva i srednjo-vjekovnih gradova u međurječju Drave i Save kao i povijesti obitelji i rodnoj povi-jesti. U knjizi autorica prati povijest ple-mićkoga roda Borića od pojave njihova rodonačelnika u vrelima do pada baštin-skih posjeda roda u Požeškoj kotlini pod osmanlijsku vlast kada obitelji proistekle iz roda odlaze u druge dijelove Ugarsko- -Hrvatskoga Kraljevstva ili nestaju s povije-sne pozornice. Autorica pritom nije istražila samo djelovanje pojedinih pripadnika roda nego i njegovu strukturu i funkcioniranje, rekonstruirala je rodoslovlje, ubicirala posje-de koje su pripadali rodu, analizirala bračne strategije i položaj žene unutar roda, sustav nasljeđivanja, pitanje (ne)postojanja svijesti o pripadnosti rodu, njegove zajedničke sim-bole (grbove) kao i odnos s Crkvom.Sadržajno je knjiga podijeljena u šest po-glavlja od kojih prvo poglavlje predstavlja „Uvod” (str.1-34) u kojemu je autorica dala pregled vrela kojima se služila (pri čemu je osim narativnih izvora i objavljenih isprava znatan dio isprava, osobito onih iz XV. i XVI. stoljeća, dosada bio uglavnom neobjavljen) kao i pregled historiografske literature po-svećene pitanju plemstva - bilo da je riječ o djelima posvećenima općenito povijesti plemstva u srednjovjekovnoj Europi ili pak pojedinim srednjovjekovnim mađarskim i hrvatskim plemićkim rodovima, kao i oni-ma s područja današnje Slavonije.Drugo poglavlje „Povijest plemićkog roda Borića bana od pojave u izvorima do pada Slavonije pod osmanlijsku vlast” (str. 35-68) donosi cjelovit prikaz povijesti ovoga istaknutog plemićkog roda čijim je začetni-kom bio ban Borić. Maleni broj sačuvanih podataka o bosanskome banu Boriču ostavio je otvorena mnoga pitanja vezana uz njego-vo podrijetlo, odnos prema ugarskome kra-lju i njegovu konačnu sudbinu. U vezi s time autorica se priklonila mišljenju kako je ban 404 prikazipodrijetlom s područja Požeške županije i kako je na položaj bosanskoga bana došao kao vazal ugarsko-hrvatskoga kralja. Poput njegova života podjednako je slabo poznata i povijest njegovih nasljednika o kojima u razdoblju od sredine XIII. do druge polovi-ce XV. stoljeća imamo tek rijetke sačuvane podatke. Autorica pritom skreće pozornost na činjenicu da je - unatoč velikaškome sta-tusu bana Borića - njegov rod pripadao sloju srednjega plemstva na području Požeške žu-panije iako je unutar nje zauzimao poseban položaj o čemu svjedoči i činjenica da se u izvorima – za razliku od drugih plemićkih rodova – spominju plemićki kapetani roda Borića. Tek od druge polovice XV. stoljeća pojedini se pripadnici i grane roda Bori-ća počinju uzdizati na društvenoj ljestvici uspevši se među velikaše kraljevstva kao što je to bio slučaj s Berislavićma i Grabarskim, čija je povijest od 1470-ih do 1530-ih godina ovdje detaljno prikazana kao i Desewffyja Cerničkih, koji se uzdižu nakon pada Slavo-nije pod osmanlijsku vlast. Kada je riječ o strukturi plemićkoga roda, analiziranoga u poglavlju pod naslo-vom „Struktura plemićkog roda i njegovo funkcioniranje” (str. 69-116), autorica je de-taljno istražila sve segmente te problematike - od genealogije roda i terminologije korište-ne za označavanje srodstva, strukture roda i odnosa među pojedinim članovima i grana-ma roda do položaja žena i ženidbene strate-gije, kao i sustava davanja imena i zajednič-kih simbola. Unatoč nedostatnosti vrela, što onemogućava potpunu rekonstrukciju roda Borića bana, autorica je izradila detaljnu ge-nealogiju roda odnosno tri njegove glavne grane (Grabarskih, Podvrških i Cerničkih), koju je prezentirala na posebnoj tablici u prilogu knjige. S obzirom da je rod tijekom vremena prolazio kroz različite promjene svoje strukture, prema mišljenju M. Karbić, treba razlikovati dvije osnovne faze njego-va razvitka: prvu u kojoj su pripadnici roda uz svoje ime izrijekom navodili pripadnost rodu Borića bana (de genere Borych bani) i drugu koja počinje od sredine XIV. stoljeća kada su članovi roda pobliže označavati svo-ju pripadnost određenoj grani obitelji - bilo da je ona izražena imenom sjedišta pojedine grane roda (de Grabaria, de Chernuk) ili pak imenom začetnika pojedine loze ili službe koju je obnašao (Desewffyji te su tako nazva-ni po svome začetniku Deži, a Ispanffyji po županskoj tituli).Iako naša vrela donose neposredna svje-dočanstva o postojanju plemićkih rodova, u njima nema podataka temeljem kojih bi-smo mogli ustanoviti što je on zapravo bio i kako se mijenjao tijekom vremena zbog čega je u istraživanju strukture roda, odno-sa među članovima i položaju žene autorica morala poći od Tripartita, zbornika općega ugarskog prava s početka XVI. stoljeća, koji je pritom nadopunjavala različitim vrelima vezanim uz svakodnevni život, prvenstveno suvremenim privatno-pravnim ispravama. Kada je riječ o grbovima kao temeljnim za-jedničkim simbolima kojima se (uz nošenje zajedničkoga imena) očitovalo zajedništvo roda, sačuvana su samo dva kasna primjer-ka, oba iz prve polovice XVI. stoljeća, od kojih jedan, formom stariji, pripada Berisla-vićima Grabarskim (i u sebi vjerojatno čuva stari grb roda Borića bana), dok drugi, bez mnogo zajedničkih elemenata s prethod-nim, pripada Desewffyjima Cerničkim. Polazeći od činjenice da je vlasništvo nad zemljom bilo materijalna osnovica života i statusa obitelji i roda, autorica je posebnu pozornost posvetila i toj temi istraživši ju u četvrtome poglavlju naslovljenome „Posjedi i službenici” (str. 117-142). Smještaj posje-da Borića bana i njihovo širenje pritom su obrađeni u dvije faze: prva koja prati razvi-405Povijesni prilozi 46., 401-428 (2014.)tak posjeda roda do sredine XIV. stoljeća i druga, nakon toga razdoblja, koja prati za-seban razvitak posjeda sve tri grane roda (Grabarskih, Podvrških i Cerničkih). Osim njihove ubikacije i praćenja autorica je ana-lizirala i vrstu vlasništva nad nekretninama –ono se razlikovalo ovisno o tome jesu li nekretnine bile nasljedne, kupljene ili ste-čene darovanjem – kao i rođačka prava nad njima i s time povezane podjele odnosno diobe baštinskih posjeda unutar roda, koje su za svoju neposrednu posljedicu imale de-zintegraciju roda i međusobno udaljavanje njihovih članova, što je u konačnici urodilo i identificiranjem pojedinih članova roda s onim dijelom roda kojemu je pripadao. a ne cijelome rodu kao što je to ranije bio slučaj. Temeljem vijesti sačuvanih u postoje-ćim vrelima u petome poglavlju knjige „Od-nos s crkvom” (str. 143-154) analiziraju se veze članova roda s Crkvom i s pojedinim crkvenim redovima, osobito templarima, ivanovcima, benediktincima i franjevcima, o kojima ima i najviše podataka. Posebnu pozornost autorica je pritom posvetila pi-tanju mogućnosti postojanja zajedničkoga kultnog središta roda odnosno rodovskoga samostana, status kojega je možda mogao imati i samostan Sv. Mihaela na Rudini, na jugoistočnoj padini Psunja u blizini Požege, čiji prvi spomen potječe iz 1210. godine i za kojega je Nada Klaić smatrala da ga je ute-meljio upravo ban Borić. Tome se mišljenju priklanja i Marija Karbić oprezno ostavlja-jući otvorenom mogućnost - s obzirom na šutnju pisanih vrela i nedostatna arheološka istraživanja - kako je upravo ovaj samostan bio ukopnim mjestom pripadnika roda Bo-rića bana.Ova knjiga o plemićkome rodu Borića bana ne samo da može „poslužiti kao po-lazna točka budućih istraživanja srednjo-vjekovnog plemstva na području Slavonije”, kako je s nadom izrazila sama autorica u svojoj zaključnoj napomeni i ujedno po-sljednjemu poglavlju knjige (str. 155-156), nego je njome, bez ikakve dvojbe, ispunila i svoj osnovni naum da bar u određenoj mje-ri ispuni prazninu i pridonese spoznajama kada je riječ o plemstvu i plemićkim rodovi-ma na području današnje Slavonije.Ante BirinKrešimir Kužić, Hrvatska obala u putopisi-ma njemačkih hodočasnika 14.-17. st., Split: Književni krug, 2013., 623 stranicePočetkom 2014. godine u splitskoj palači Milesi predstavljena je nova knjiga Kreši-mira Kužića, Hrvatska obala u putopisima njemačkih hodočasnika 14.-17. st., koja je još koncem prošle godine objavljena u izdanju splitskoga Književnog kruga. Na predstav-ljanju knjige govorili su dr. sc. Josip Vran-dečić i dr. sc. fra Vicko Kapitanović te sâm autor koji je detaljnije predstavio sadržaj knjige. U cjelini ova knjiga predstavlja doj-move 59 njemačkih putnika koji su u kasno-me srednjem i ranome novom vijeku hodo-častili mahom u Svetu Zemlju te su na tom putu plovili uz istočnojadransku obalu i bi-lježili svoje dojmove o njezinim gradovima i ljudima. Knjiga je konceptualno podijeljena u dva veća dijela od kojih prvi predstavlja svojevr-snu uvodnu studiju od gotovo 250 stranica. Taj je uvodni dio podijeljen na devet manjih poglavlja u kojima autor analizira putopise spomenutih hodočasnika i njihova zapaža-nja o jadranskome priobalju. U Uvodu (str. 9.-10.) Kužić ukratko predstavlja podrijetlo hodočasnika i njihove razloge za putovanja, a naposljetku ističe i vrijednost njihovih pu-topisa za hrvatske zemlje. U drugome po-

Marija Karbić, Plemićki rod Borića bana, Slavonski Brod, Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2013., 222 stranice

Marija Karbić, Plemićki rod Borića bana, Slavonski Brod, Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2013., 222 stranice

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia