Catholic Faculty of Theology, J. J. Strossmayer University of Osijek
Abstract
Peirceova semiotika obuhvaća međuljudske poruke u najširem smislu riječi: govor tijela, pokrete, geste, znakove, jezik, itd., ukratko sve što u bogoslužju ima temeljno značenje za pristup u »svetište bogoslužja« ili razumijevanje liturgije. Peirce je pokušao sve fenomene obuhvatiti s trima fenomenološkim kategorijama: Prvost, Drugost i Trećost, što i na području liturgije omogućuje dublje razumijevanje obrednih dijelova. Stoga je autor svoju raspravu podijelio na dva dijela: u prvom dijelu ukratko predstavlja teoriju Charlesa Sandersa Peircea s primjerima koji samo naznačuju način primjene te teorije na razumijevanje liturgije; u drugom dijelu polazi od same liturgije i pokušava protumačiti neke dijelove mise uz pomoć Peirceove trijadne podjele znaka pod vidom triju temeljnih kategorija zaključivanja koje Peirce koristi kako bi definirao čovjekovu percepciju značenja kao takvoga.Peirce\u27s semiotics includes interpersonal messages in the broadest sense of the word: body language, movements, gestures, signs, language, etc., in short, everything in the liturgy that has a fundamental significance for accessing the "sanctuary of liturgy" or understanding the liturgy. Peirce tried to encompass all the phenomena with three phenomenological categories: Firstness, Secondness and Thirdness, which also in the area of liturgy provides a deeper understanding of ceremonial parts. That is why the author divided his discussion into two parts: the first part outlines the theory of Charles Sanders Peirce with examples that only indicate the way of applying the theory to the understanding of the liturgy; in the second part, he starts from the liturgy and tries to interpret some parts of the Mass with the help of Peirce\u27s triadic division of sign in view of three basic categories of conclusion that Peirce uses to define a person\u27s perception of meaning as such
