Dubravka Sesar

Sesar, Dubravka

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

1Slavenska leksikografija od po~etaka do danas(Славянская лексикография, Азбуковник, Москва, 2013)Polovicom pro{le godine u Moskvi je objavljena obujmom i sadr`ajem im-pozantna i lijepo opremljena kolektivna monografija Славянская лексикография, koja izme|u 35 radova europskih slavista donosi i dva hrvatska priloga. Knjigu je izdao Me|unarodni slavisti~ki komitet, odnosno njegova Komisija za leksiko-logiju i leksikografiju, u suradnji s Nacionalnim slavisti~kim komitetom Ruske Federacije i Institutom za ruski jezik »V. V. Vinogradov« Ruske akademije znanosti. Uz odgovornu urednicu M. I. ^ erny{evu, redakcijski kolegij ~ine J. L. Vorotnikov i A. M. Moldovan (Ruska akademija znanosti) i A. A. Luka{anec (Bjeloruska akademija znanosti). Recenzenti izdanja su I. S. Uluhanov (Insti-tut za ruski jezik »V. V. Vinogradov« Ruske akademije znanosti) i E. A. Nefe-dova (Filolo{ki fakultet Dr`avnoga sveu~ili{ta »M. V. Lomonosov« u Moskvi).U predgovoru knjizi glavna urednica M. I. ^ erny{eva napominje da je dje-lo prire|eno za XV. me|unarodni slavisti~ki kongres, odr`an u Minsku 2013. godine, i da uz povijest leksikologije i leksikografije u pojedinim slavenskim zemljama prezentira i najsuvremenija slavisti~ka postignu}a u toj jezikoslovnoj disciplini. Rije~ je o prvome kolektivnom djelu te vrste, koje na 886 stranica nudi cjelovit uvid u slavisti~ka leksikolo{ka istra`ivanja i leksikografske re-zultate tih istra`ivanja. Ovaj veliki projekt potaknut je iznimnim interesom sudionika XIV. me|unarodnoga slavisti~koga kongresa, odr`anoga u Ohridu 2008. godine, za problematiku koju su ~lanovi Komisije za leksikologiju i lek-sikografiju Me|unarodnoga slavisti~koga komiteta za taj kongres obradili u knjizi Теория и история славянской лексикографии (Teorija i povijest slavenske leksikografije). Pokazalo se, naime, da je na tome znanstvenom podru~ju po-trebna sustavna i koordinirana suradnja svih slavista, koja se idu}ih godina i ostvarivala i rezultirala hvalevrijednim plodovima. Radna verzija ove knjige ve} je na{la svoje mjesto u sveu~ili{noj nastavi u Rusiji i u nekim drugim slaven-skim sredinama.Govore}i o pojedinim detaljima i problemima oko ure|ivanja knjige, glav-na urednica ve} u Predgovoru posebno apostrofira upravo hrvatski (i poljski) prilog, citiraju}i na{e dvije autorice: »Rje~nici predstavljaju puno vi{e od samih jezi~nih spomenika. Dvojezi~ni i vi{ejezi~ni rje~nici otkrivaju povezanost... [nacionalne – M. ^ .] kulture s drugim kulturama te pokazuju i stupanj razvitka vlastite kulture u odnosu na druge kulture u ovom ili nekom drugom razdoblju« (str. 10, istaknula M. ^ erny{eva).Vode}i se tom mi{lju, M. ^ erny{eva posebnu pozornost posve}uje povije-snom aspektu i osvr}e se na nekoliko klju~nih povijesnojezi~nih ~imbenika. Prvi je ~imbenik periodizacija leksikografskoga razvitka koji je uvijek »pove-zan s povijesnim, politi~kim i kulturnim razvitkom odre|ene zemlje« (str. 11). Tu citira poljskoga jezikoslovca T. Piotrowskoga, koji u svome prilogu ka`e: sl7799b.indd   1 19.05.2014   13:24:28Prikazi, ocjene – SL 77, 1–6 (2014)2»Periodizacija poljske leksikografije poklapa se s politi~kom povije{}u Poljske« i navodi ~etiri razdoblja poljske leksikografije. M. ^ erny{eva nadalje nagla{ava va`nost tradicije te navodi nekoliko primjera tipolo{ki razli~itih kulturnih i jezikoslovnih tradicija – ~e{ke (vezane uz latinsku i njema~ku leksikografiju), poljske (vezane uz latinsku tradiciju) i hrvatske (vezane uz latinsku i tali-jansku tradiciju) s jedne te bjeloruske (vezane prete`no uz isto~noslavensku i rusku leksikografsku tradiciju) s druge strane. Tre}i zna~ajan ~imbenik M. ^erny{eva vidi u ulozi velikih, povijesnih osoba u pojedinim nacionalnim leksikografijama, kao {to su Vuk Karad`i} kod Srba, Maks Pleter{nik kod Slo-venaca i dr., te va`nih leksikografskih {kola (poput bratislavske), koje se for-miraju oko sna`nih pojedinaca ili nastaju zahvaljuju}i aktivnosti odre|ene aka-demske sredine (str. 11–12). ^etvrtim povijesnim ~imbenikom M. ^erny{eva smatra »me|usobne utjecaje u sferi leksikografske djelatnosti i s time u vezi – zna~enje odre|enoga velikoga leksikografskoga djela«, kakvo je primjerice trosve{~ani Thesaurus Polono–Latino–Graecus iz 1621. – 1632. gla-sovitoga poljskoga leksikografa Grzegorza Knapskoga (str. 12). Urednica poseb-no nagla{ava »da u mnogim slavenskim zemljama upravo rje~nici (~ak i makar jedan iznimno va`an rje~nik) nisu samo participirali, nego su izravno djelova-li na formiranje i razvitak nacionalnoga knji`evnoga jezika. (...) Osim toga, rje~nici su slu`ili i kao sredstvo za o~uvanje nacionalne svijesti, ispunja-vaju}i pritom i svoju funkciju u podupiranju nacionalnoga jedinstva« (str. 12, sve istaknula M. ^erny{eva). Primjer takvih rje~nika nalazi u slovenskoj leksikografiji i u velikome ~e{ko–njema~kom rje~niku Josefa Jungmanna.Posebno i vrlo va`no poglavlje u svome opse`nom Predgovoru M. ^ erny{eva posve}uje suvremenoj leksikografiji. Budu}i da i leksikografija mora pratiti ubrzani razvitak znanosti i nove tehnologije u {irokim, svjetskim razmjerima, i autori priloga u ovoj knjizi »posebnu pozornost posve}uju velikim nacional-nim projektima, koji imaju veliko zna~enje za dana{nji razvitak jezika, kultu-re i zemlje uop}e« (str. 13). Dru{tvene promjene koje su ve} 80–ih i po~etkom 90–ih godina pro{loga stolje}a zahvatile upravo slavenske zemlje pokrenule su integracijske procese koji se odra`avaju i na leksikografiju te iziskuju revizi-ju leksikografskih postupaka i znatne izmjene u prvim svescima vi{esve{~anih rje~nika koji su po~eli izlaziti prije nekoliko desetlje}a; tu se ^ erny{eva poziva na bugarski prilog o vi{esve{~anom akademskom rje~niku bugarskoga jezika kojemu je 1. svezak izi{ao 1977. godine. Nadalje, urednica konstatira da su od 80–ih godina istra`iva~i ve}u pozornost po~eli posve}ivati razgovornom jeziku i supstandardu. Svi slavenski jezici u posljednje vrijeme pokazuju s jedne strane tendenciju neologizacije, a s druge je strane op}a pojava i o`ivljavanje arhaizama, historizama i tradicijskoga leksika, kao izraz brige za nacionalni kulturni identitet. Novi problemi vezani su uz prijelaz op}ega znanstveno-ga leksika u op}u uporabu. Dinami~an razvitak suvremene leksikografije rezultira pojavom koncepcijski novih na~ina obrade leksika i lek-sikografskom raznovrsno{}u, koju urednica ilustrira ruskim specijalnim rje~nicima o kojima detaljno govore ruski autori priloga (str. 13–14).Kao {to je to bivalo u povijesti, slavenska leksikografija i danas bilje`i jezi~ne kontakte i potvr|uje neizbje`ne me|usobne utjecaje i pojave me|usobnoga obo-sl7799b.indd   2 19.05.2014   13:24:52Prikazi, ocjene – SL 77, 1–6 (2014)3ga}ivanja leksika na {irem, slavenskom i europskom planu. Urednica navodi primjer asocijativnoga rje~nika srpskoga jezika P. Pipera i suradnika, koji je, kao i drugi sli~ni rje~nici, u o~itoj korelaciji s velikim asocijativnim teza-urusom suvremenoga ruskoga jezika Karaulova i suradnika. U vezi s time pokazuje se koliko je »u slavenskoj leksikografiji posljednjih desetlje}a va`no uklju~enje gra|e vi{e slavenskih jezika u izradu rje~nika«. Nova kom-parativna metoda donosi tako posve nove rezultate (str. 14). U radu na veli-kim leksikografskim projektima podjednako je va`na i suradnja slavenskih i neslavenskih stru~njaka, primjerice njema~kih i slavenskih leksikografa; urednica nagla{ava da je Njema~ka bila i ostala vode}a neslavenska zemlja u prou~avanju slavenske leksikografije (str. 14–15).Pozivaju}i se na priloge pojedinih autora u knjizi, M. ^ erny{eva upozorava i na pojedine »bijele mrlje« u nekim nacionalnim leksikografijama, npr. nepo-stojanje odre|enih tipova rje~nika, niza razli~itih specijalnih rje~nika i sl. Pro-blem su i rje~nici novih rije~i, objasnidbeni rje~nici i drugi jednojezi~ni rje~nici s najnovijom leksi~kom gra|om. Njema~ka i {vedska autorica upozoravaju da u tome kontekstu novi pristup zaslu`uje i dvojezi~na leksikografija, a R. Belentschikow se osvr}e i na sve ~e{}u pojavu razli~itih vi{ejezi~nih rje~nika, kakav je npr. oksfordski rje~nik anglizama u 16 europskih jezika iz 2001. go-dine (str. 16).Suvremena ra~unalna tehnologija stavila je pred leksikologiju mnoga nova pitanja, ali joj je istodobno otvorila mogu}nosti koje je te{ko ukratko opisati. U kontekstu kompjutorizacije i pojave internetske leksikografije M. ^erny{eva navodi niz blagodati koje dana{nja tehnika donosi upravo leksiko-grafiji, kao {to su stvaranje elektroni~kih kartoteka i arhiva, formiranje nacio-nalnih korpusa, sastavljanje kompjutorskih terminolo{kih i drugih specijalnih rje~nika, a svi ti veliki leksikografski projekti podrazumijevaju i mnogo vi{i stupanj stru~ne i znanstvene interakcije nego {to je to bilo nekad (str. 17). Knjiga Slavenska leksikografija objedinjuje sve teme nazna~ene u Predgovoru, o kojima detaljno govore autori pojedinih tekstova.Prilozi u knjizi razvrstani su u pet tematskih cjelina. Prva i najop{irnija cjelina – »Povijest i suvremena leksikografska situacija u slavenskim zemljama« (str. 21–369) – obuhva}a (azbu~nim redom) razvitak leksikologije i leksikogra-fije u Bjelorusiji, Bugarskoj, Makedoniji, Poljskoj, Srbiji, Slova~koj, Sloveniji, Ukrajini, Hrvatskoj i ~e{koj te donosi sve informacije o istra`ivanjima i aktu-alnostima na tome podru~ju u navedenim slavenskim filologijama. Rusija je u ovome nizu izostavljena, jer njoj su doma}ini posvetili cijeli 3. dio. Bjelorusku leksikografiju predstavlja Vja~eslav K. [~erbin, bugarsku Marija G. ^ oroleeva, makedonsku Elena V. Veri`nikova, poljsku Tadeusz Piotrowski, srpsku Vladi-mir P. Gudkov, Ekaterina I. Jaku{kina i Nenad Ivanovi}, slova~ku Alexandra Jaro{ová, slovensku Majda Mer{e, ukrajinsku Volodimir V. Dubi~inskij i ~e{ku Zdeňka Hladká i Olga Martincová, dok hrvatsku leksikologiju i leksikografi-ju iscrpno i cjelovito prezentira prilog Branke Tafre i @eljke Fink Arsovski. Taj je prilog posebno (dva puta) apostrofiran u Predgovoru M. ^erny{eve i svakako zaslu`uje poseban osvrt. Nagla{avaju}i da je povijest hrvatske leksi-kografije usko povezana s povije{}u hrvatskoga dru{tva, autorice u uvodnom sl7799b.indd   3 19.05.2014   13:24:52Prikazi, ocjene – SL 77, 1–6 (2014)4dijelu svoje studije »Hrvatska leksikografija« (str. 310–340) najprije postavljaju dva pitanja: kada po~inje povijest hrvatske leksikografije i po kojem su krite-riju leksikografski radovi uklju~eni u hrvatsku leksikografiju. S obzirom na geopoliti~ki slo`enu hrvatsku povijest, prilog na oba pitanja odgovara jasno i logi~no, obja{njavaju}i pojedina »distinktivna obilje`ja« hrvatskoga jezika u pojedinim razvojnim etapama. Razvitak hrvatske leksikografije – od prvih ru-kopisnih leksikografskih radova iz renesansnoga razdoblja (N. Roccabonella, 1449.), a najkasnije od Vran~i}eva petojezi~noga rje~nika (1595.) sve do 1918. i od 1918. do posljednjega desetlje}a 20. stolje}a – nosi sve biljege turbulentnih vremena u kojima se oblikovao suvremeni hrvatski knji`evni jezik. Sporna pri-padnost rje~nika s dvojnim nazivom jezika (hrvatski i srpski) argumentirano je razrije{ena na teritorijalnom na~elu, naime, rje~nici nastali i objavljeni u hrvatskoj sredini svrstani su u hrvatsku leksikografiju. Ni sam naziv jezika ni promjene naziva u tome razdoblju nisu nu`no zna~ili i promjene sadr`aja koji se stolje}ima, u brojnim kronolo{ki navedenim i akribi~no opisanim rje~nicima, nedvosmisleno potvr|uje kao hrvatski. Koliko je ~uvanje nacionalnoga iden-titeta va`no i u dana{njim uvjetima upozorava i M. ^ erny{eva kad na kraju svoga Predgovora ponovo citira na{e autorice: »Leksikografi–slavisti du`ni su u takvim okolnostima preuzeti ulogu ne samo ~uvara nego i branitelja svoga jezika. U prilogu B. Tafre i @. Fink Arsovski o tome se govori ovako: ’Leksi-kografija starijih razdoblja izgra|ivala je hrvatski jezik tra`e}i odgovaraju}e doma}e ekvivalente stranim rije~ima, dok je suvremena leksikografija u uvjeti-ma svjetske globalizacije du`na {tititi jezik od gubitka svojih rije~i i sve ja~ega prodora engleskoga leksika’« (str. 18). Suvremena rusistika, a sve vi{e i slavi-stika, o~ito respektira hrvatsko jezikoslovno iskustvo pa bi tako i kroatistika morala respektirati iskustva drugih slavenskih filologija. U kontekstu povijesti leksikografije jedanaest slavenskih knji`evnih jezika studija Branke Tafre i @eljke Fink Arsovski svakako zaslu`uje posebnu pozornost slavistike, ponajvi{e zbog svoje komparativne vrijednosti. Hrvatski je po mnogo~emu specifi~an, najprije po svojoj povijesnoj knji`evnoj (!) tronarje~nosti, ali usporedba s ostalim slavenskim jezicima i povijesti njihove leksikografije pokazuje da je sli~nih razvojnih procesa, »konvergentnih« i »divergentnih«, bilo i u drugim slavenskim jezicima, i to ne od 1918. nego i puno prije. Zbog {irokoga uvida u slavenski i slavisti~ki leksikografski kontekst za na{u bi kroatistiku bilo izni-mno korisno da se ova knjiga, a pogotovo njezin prvi dio, uvrsti u nastavnu literaturu za kolegije iz leksikologije i povijesti jezika, a mo`da i da se prevede na hrvatski.Drugi tematski blok – »Leksikografija slavenskih jezika« (str. 373–442) – zapo~inje tekstom @eljke Fink Arsovski o Hrvatsko–slavenskom rje~niku poredbenih frazema (Zagreb, 2006.), jedinom rje~niku te vrste u slavenskoj fra-zeografiji, u kojemu je autorica u suradnji s hrvatskim i inozemnim slavistima obradila jednu specifi~nu vrstu frazema u devet slavenskih jezika – hrvatsko-me (kao polazi{nom), slovenskom, makedonskom, bugarskom, ukrajinskom, ruskom, poljskom, ~e{kom i slova~kom. Slijedi vrijedan i vrlo zanimljiv prilog srpskih leksikologinja Rajne Dragi}evi} i Marije Stefanovi} o slavenskoj aso-cijativnoj leksikografiji, zatim prilog ~e{ke paleoslavistice Emilije Blahove o sl7799b.indd   4 19.05.2014   13:24:52Prikazi, ocjene – SL 77, 1–6 (2014)5staroslavenskoj leksikografiji u ~e{koj i na kraju prilog Ljubovi V. Kurkine o ruskoj etimolo{koj leksikografiji na slavenskoj osnovi.U tre}u tematsku cjelinu – »Leksikografija u Rusiji« (str. 445–652) – svr-stani su, logi~no, ruski, odnosno rusisti~ki prilozi. Velika i sna`na ruska filo-logija u{la je tijekom pro{loga stolje}a u mnoga specifi~na leksikolo{ka pitanja kojih su se druge slavenske filologije jedva dotaknule, a brojni op}i i specijalni rje~nici u kojima je obra|ena ruska jezi~na gra|a dosti`u pa i nadma{uju mnoge slavenske filologije s duljom leksikografskom tradicijom. Jedanaest radova objavljenih u 3. dijelu knjige o kojoj govorimo u mnogim je detaljima leksikolo{ki inspirativno i leksikografski instruktivno i za hrvatske leksikogra-fe. Jurij D. Apresjan ima u 3. bloku dva rada – u prvome predstavlja novi obja-snidbeni rje~nik ruskih sinonima, a u drugome razmatra teorijske osnove ak-tivne leksikografije. Alla S. Belousova pi{e o novim ` anrovima ruskih rje~nika u redakciji N. J. [vedove. O ruskoj leksikografiji 18. stolje}a, onoj najranijoj, pi{u Elena E. Bir`akova, Irina A. Maly{eva i Irina E. Kuznjecova. Tuma~e}i su-vremene teorijske pristupe i nova na~ela u obradi leksi~ke gra|e, Marija L. Kalen~uk, Rozalija F. Kasatkina i Leonid L. Kasatkin op{irno predstavljaju ortografske rje~nike ruskoga jezika. Elena S. Koporska analizira na~ela obrade leksika u novome (jednojezi~nom), dopunjenom rje~niku suvremenoga ruskoga knji`evnoga jezika (u knji`noj i elektroni~koj verziji). Leonid P. Krysin u svom prilogu govori o tipovima rje~nika suvremenoga ruskoga jezika, dok Galina N. Skljarevska pi{e o postignu}ima i manjkavostima suvremene ruske leksiko-grafije. Specifi~nim leksikografskim podru~jima posve}eni su ~lanci Sergeja A. Myznikova o ruskoj dijalektnoj i regionalnoj leksikografiji od 19. do 21. stolje}a, Margarite I. ^ erny{eve o ruskoj povijesnoj leksikografiji te Larise L. [estakove o suvremenoj situaciji i razvojnim tendencijama ruske autorske leksikografije.^etvrti dio knjige – »Slavenska leksikografija u neslavenskim zemljama« (str. 655–676) – ~ine samo dva priloga: Renate Belentschikow (Belen~ikova) pi{e o bogatoj slavenskoj leksikografiji u Njema~koj, a Ulla Birgegård o ruskoj leksikografiji u [vedskoj.U petom dijelu – »Teorijska pitanja leksikologije i leksikografije slaven-skih jezika« (str. 679–724) – Anatolij A. Polikarpov u svojoj raspravi o modelu `ivotnoga ciklusa znaka posebnu pozornost posve}uje teorijskim osnovama povijesne leksikologije i derivatologije, dok Stana Risti} u prilogu o nekim as-pektima »unutra{nje« leksikografske kritike problematizira metodologiju rada i leksikografske postupke u izradi tezaurusa SANU.[est priloga inozemnih suradnika koji su napisani na izvornim jezicima (~e{kom, poljskom, slova~kom, slovenskom i srpskom) u Dodatku je (str. 727–879) prevedeno na ruski.Na kraju knjige (str. 880–883) nalaze se najnu`niji podatci o autorima tekstova, o njihovu akademskom statusu, ustanovi u kojoj rade i sredini koju predstavljaju, kao i o prevoditeljima. Sadr`aj knjige na kraju je ponovljen i na engleskom jeziku.Svi prilozi u ovoj kolektivnoj monografiji bogato su opremljeni relevan-tnom znanstvenom literaturom i podatcima o svim leksikografskim djelima koja se spominju u tekstovima, poglavito onima o povijesti leksikologije i leksi-sl7799b.indd   5 19.05.2014   13:24:52Prikazi, ocjene – SL 77, 1–6 (2014)6kografije u pojedinim slavenskim filologijama. Ve}inom su to znanstvene sinte-ze koje se nigdje drugdje ne mogu na}i na jednome mjestu. Iako se fokusira na razvitak i najnovije domete leksikografije u slavenskim filologijama, Славянская лексикография nije samo dragocjen izvor leksikografskih podataka nego je ujed-no i opis povijesti jedanaest slavenskih knji`evnih jezika. U tome je iznimna komparativna vrijednost ove knjige i za samu slavensku leksikografiju i za jezikoslovnu slavistiku u naj{irem smislu. U slavisti~kom je kontekstu iznimno va`no {to se u knjizi na{ao i hrvatski knji`evni jezik (rusko se jezikoslovlje ne slu`i nazivom »standardni« jezik ili ga eventualno rabi kao sinonim za tradici-onalni naziv литературный язык), koji su priznate hrvatske jezikoslovke Branka Tafra i @eljka Fink Arsovski svojim prilozima dostojno predstavile suvremenoj slavistici.Dubravka Sesarsl7799b.indd   6 19.05.2014   13:24:52

M. I. Černyševa (ur.): Slavenska leksikografija od početaka do danas

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia