'Faculty of Political Science, University of Zagreb'
Abstract
U prvom dijelu autorica analizira tipove dvodomnih (bikameralnih) parlamentarnih struktura u nekim suvremenim političkim sustavima te ukazuje na čimbenike koji utječu na njihovo formiranje u federativnim i u unitarnim državama. Analiza odnosa dvaju domova u nekim političkim sustavima navodi na zaključak da je bikameralizam snažno i značajno obilježje federativnih država (izuzetak je Austrija), dok je u unitarnim državama bikameralizam u pravilu slab, a uloga je prvog doma značajnija od uloge drugog doma, kako u obavljanju zakonodavne tako i obavljanju egzekutivne funkcije.
U drugom dijelu rada autorica analizira odnos Zastupničkog i Županijskog doma Sabora Republike Hrvatske. Iako je Sabor dvodoman (bikameralan), ipak nije riječ o klasičnom bikameralizmu u kojem su domovi ravnopravni partneri u zakonodavnom procesu ili pak u svojem odnosu prema egzekutivi. Zastupnički i Županijski raspolažu različitim ovlaštenjima, njihovi se članovi biraju na različite načine, a različit je i njihov odnos prema egzekutivi. Saborski bikameralni sustav može se okarakterizirati kao asimetrična dvodomna parlamentarna struktura.
Iako Županijski dom ima pravo inicirati zakone, on nema, međutim, pravo odlučivati o donošenju zakona. Županijski je dom, dakle, zamišljen kao predlagateljski, savjetodavni i svojevrsni nadzorni (kontrolni) saborski organ sa suspenzivnim ovlastima kao i dom kroz koji će se artikulirati i reprezentirati regionalni interesi na teritorijalnioj osnovi.
Iako stvarni centar političke vlasti nije u Saboru, već u Vladi i utjecajnom Predsjedniku Republike, budući da je u hrvatski politički sustav ugrađena koncepcija poremećene ravnoteže podjele vlasti u korist egzekutive, novi je Sabor svojom obimnom i intenzivnom legislativom, kontrolnom i legitimacijskom funkcijom u protekle dvije godine demokratske tranzicije, stvarao pravni okvir za temeljne i dalekosežne političke, ekonomske i socijalne institucionalne transformacije u Republici Hrvatskoj.The author devotes the first portion of the article to an analysis of several modern "two-house" parliamentary systems, and shows the factors influencing their formation in federal and unitary states. An analysis of the relationship between the two houses in some political systems leads to the conclusion that this system has consiredable influence in federal countries (with the exception of Austria), while there is considerably less influence upon unitary states - where the role of the first house is considerably greater than that of the second in law-making and executive functions.
The second portion of the article is an analysis of the relationship between the Representatives\u27 House and House of Counties in the Croatian Parliament. Although a two-house system by definition, it lacks equality between the two houses in the law-making process and their stance towards the executive. They each have different powers, their members are elected in different ways, and their relationship with the executive differs The parliament can be characterized as an asymetrical two-house parliamentary system.
Altough the House of Counties can initiate laws, it cannot by law, pass laws. Thus, the House of Counties is seen as a suggestive, advisory, and in some degree, a supervisory body with the right of veto, and as a house through which regional interests are articulated and represented. Although the real centre of power is in the hands of the State and the President, and not in the parliament - since the Croatian political system is based upon a concept of imbalance favouring the executive - the new Parliament is the real framework for fundamental and long-term political, conomic, and institutional transformation in Croatia as seen by the intensive legislative, supervisory and legitimate functions of the past two years
