Vladimir Štefanić

Croatian

Štefanić, Vladimir

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

V j E K O S L A V Š T E F A N I ĆJ O Š T R I G L A G O L J S K E I S P R A V EB A Š Ć A N S K O G N O T A R A M A N T A K O V I Ć AIZ G. 1514. I 1527.U »Vjesniku kr. državnog arkiva« N. S. VI. (Zagreb 1934) objelodanio samzanimljiv »Fragmenat glagoljske notarske knjige Ivana Mantakovića, bašćan-skog notara, iz godine 1526. i 1527.« Kasnije sam na Krku našao još jedanlist, koji je pripadao istom notarskom protokolu. Čini se, da je to baš nepo-sredni nastavak već objelodanjenoga fragmenta, te ima sve rukopisne osobineprednjih listova. Ovaj novi list sadržava dvije isprave iz g. 1527.Osim toga našao sam još jednu ispravu istog notara iz god. 1514., ali ovanije pisana Mantakovićevom rukom, nego je autentizirana kopija, što ju jepisao i potpisao notar pop Barić Papić: Ja pop Barić Papić nodar publik znehtu kopiju s protokola bivšega plovana Ivancola Mantakovića i t. d. Ova sekopija nalazi u biskupskom arhivu u Krku (svežanj XXII) medu spisimaparnice, što se god. 1566. vodila oko prava na kapelu sv. Marka u Baski.Zanimljiva nam je i zbog toga, što nam pruža dokaz, da je Ivan Mantakovićbio notar već god. 1514. Za Ivan bili su tada još u upotrebi i oblici s roman-skim nastavkom: Ivanol - Ivancol - Ivancu-I.Pop Barić Papić pisao je svoju kopiju jamačno baš god. .1566., kad se vo-dila ona rasprava o pravu na kapelu sv. Marka u Baski (koja i danas postoji).Njegov se prijepis bitno razlikuje od poznatih nam Mantakovićevih auto-grafa time, što nema ni traga mnogobrojnim znacima u obliku apostrofa ilicrtica, što ih je Mantaković upotrebljavao tobože namjesto bivšega poluglasa.No po svim ostalim karakteristikama Papićev rukopis ade bez sumnje u XVI.stoljeće. Njegovi su oblici što više i paleografski vrlo zanimljivi (isporedl napr. slovo i), stoga i donosimo reprodukciju prvih redaka njegova rukopisa.No čin:mo to i zbog toga, jer je ovo jedini poznati nam notarski dokumenatBara Papića, premda nam je iz bilježaka, što sam ih sabrao u krčkim arhivimapoznato, da se naš Papić bavio kancelarskim poslovima već od 1550. godine.Kod pojedinih je seoskih kaptola po otoku Krku u ovo doba jedan svećenik(koji je inače obično vršio i javnu notarsku službu) obavljao neke vrste kan-celarsku službu, te je izdavao i slao biskupiji potvrde, da je nekomu uručenpoziv ili prijetnja i slično. Takve sam dvije originalne, glagoljicom pisanepotvrde našega Papića vidio u biskupskom arhivu u Krku; jedna je iz g. 1550.s potpisom: pop Barić Papić k p, t.j. kancelar pisah, a druga je iz_g. 1551.Ni u njima pop Barić nije pisao nikakvih zna-kpva na mjestu poluglasa, aslovo b piše jednako kao i u ovom našem dokumentu s karakterističnimdvjema točkama. O notarskoj djelatnosti Papićevoj znam još samo iz jednogazapisnika u krčkom biskupskom arhivu od g. 1562., gdje se samo usput spo-minju njegovi »atti«.O našem Papiću još saznajem iz različnih biskupskih zapisnika da je većg. 1549. bio svećenik u Baski, a g. 1565. župnik. On je još župnik i na krajusvibnja g. 1603. za vizitacije apostolskog vizitatora Mihajla Friola. Budućida raspolažemo popisima bašćanskog klera iz cijele druge polovice XVI. sto-ljeća, nešto nas zbunjuje, što župnik Bartul Papić izjavljuje vizitatoru 1603.,da je on župnik bašćanske crkve već 18 godina i pokazuje dukal od 23. siječ-nja 1584., kojim je postavljen za župnika, premda se u svim popisima od 1562.dalje župnik (plebanus) zove Bartkolomeus Papich. Paralelno se počinje spo-minjati još jedan svećenik istog imena, ali istom od g. 1586. Ovaj je biokapelan opatijske crkve sv. Lucije od g. 1589. Ta zagonetka bi se možda dalariješiti ovako: U zapisniku od 1603. kaže se za župnika Papića: presentdvitsitas bullas ordinum nec non snom deputationem in curatum et Plebamim.Budući da se ovdje govori i o kuratu i o plebanu, zapisnik jamačno uzima,da je Papić bio kurat prije nego je postao plovan; a plovan je postao, kakoje kazano, duždevim imenovanjem g. 1584: Da je to vjerojatno, potvrđujujoš neke okolnosti. Na Krku su od starine župnika birali sami župljani, anjihov je izbor potvrđivao biskup. Mletačka vlast kao nasljednica carskogapatronatskog prava nad crkvama nastojala je svakako da vodi prvu riječ upodjeljivanju crkvenih beneficija, pa je baš u drugoj polovici XVI. st. do-lazilo do žestokih sukoba između biskupa i mletačkih vlasti zbog podjeljivanjacrkvenih beneficija, dakle i župa. Vjerojatno je dakle, da je g, 1584. mletačkavlast posebnim dukalom sa svoje strane službeno priznala nageg Papića župni-kom, pošto je već.tu službu vršio valjda 20 godina. Sličan je slučaj.bio na pr.s Nikolom Brozićem, izdavačem glagoljskog brevijara od g. 1561. i župnikomn Omišlju. (Isp. moj članak »Nikola Brozić« u Nastavnom vjesniku XLIX.)O župniku Papiću znam još i to, da ga je na biskupskoj vizitaciji g. 1586.tužio svećenik Ivan Papić, da ne propovijeda, jer da je nesposoban; sličnoponavlja i g. 1590., da župnik vrši dobro službu, ali »non e molto instruttoin dottrina«. Tada je zapisano, da on posjeduje od knjiga: brevijar, misal,»Manipulum curatorum«, katekizam i »Declarationem evangeliorum« (Isp.»Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor«, knj. XV, 22).Ovdje objelodanjujem gore spomenute tri isprave notara Mantafcovića, i topo istim načelima transkripcije, kojih sam se držao u već objelodanjenim»Fragmentima«.150K O P (I) J AV ime Is(u)h(rsto)vo am(e)n. Let od negova porojenja čf gi [ = 1514], in-dicione .b. [=2], istini d(a)n ponedijak, d(a)n v [ = 3] aprila. Budući v BaŠki,na dvori meštra Mikule Žuvanića, pred počtovanimi muzi dominom Frankom/itranićem, ser Pavlom Čubranićem i meštrom Ivanom Golubićem stanućj vBaski, svedoci na to zvani i mojeni va nom mesti, počtovane žene Marija,Paskva i Antona, sestre, a hćere bivšega suca Grška z Baške, za se i za svoihostalih daše i popustiše i remmcijaŠe meštru Mikuli Žuvaniću, nih svaku, iLukŠi, sinu i netjaku, i nih ostalim vse pravice i oblasti, ke one imaju i moglebi imiti na crikvu svetoga Marka, ka je poli mora v Draži Bašćanskoj, ka jenih jus patronatus, i ča godi poda nu sliŠi zemjami i nim blagom gibućim inegibuoim i prihodišćem; i da omi mozite držajti, uživati, načiniti i n<a)ctojatii Činiti oficijati rečenu crikvu i nih ostanak, kako najbole budu mo6i, umiti i.znati; kako se pristoi cnkvenomu zakonu nactojanju. Ako bi po vrime bi od rodanih otil kim pristoi ta jus patronatus prijati se Jubvenim zakonom k toi crikvi,ondi rečeni meštar Mikula i Lukša kontentaŠe dobrovpjnim zakonom, da gaote prijeti i ne te mu kratiti ni zabraniti, kako roda nih, tim patom: plativsiprija traćenja del, ča na nih bude tukalo za traćenje ko je učineno i ko seučini za tu rečenu crikvu i za pravdu ka je sada i ko naprid bi moglo bitiprotiva onom ki budu proti' reČenoi crikvi hodili i pravdali, obligavajući re-čene sestre za se i za svoih ostalih rečenih svaka i netjaka i sina braniti iudržati protiv vsakomu človiku i nih ostanku obligajući vse nih dobro gibućei negibuće, ko je i ko bude. I ;'est pena, ki bi se porekal, l(i)b(a)r l [=50], kapena plaćena ili ne, a pismo y svojei moćnosti vazda imij tvrdo stati. To jeblago rečene crikve, ke su te više pisane sestre dale, i ako bi se ča veće znalo,da toi crikvi pristoi, bude(!) da ;'e mozite stirati i udržati kako /e zgora pisanoimenovanu: najprija zemja oratja, ka je pred crikvu rečenu svetoga Marka;ošćc .a. [=1] zemja oratja, ka se zove na Murvicah; ošće .a. [=1] zemjaoratja, ka je pod hižami Veloga Ivana; ošće .a. [ = 1] trsje i zemla oratja na.Bani sa vsimi nih kunfini.Ja pop Barić Papić modar publik z-neh tu kopiju s protokola bivšega plo-vana Ivancola Mantakovića od riči do riči i podpisah se moju ruku.2.POPA LODOVIKA DEKANICAV ime Is(u)h(rsto)vo amen'. L(e)to [rojeniž negova č.f.i.ž. ( = 1527), andik-'cioni] petnadeste d(a)n zaistinu četrtak, miseca oktubra d(a)n poslidni. Buduć'v Baski v kući pokoinoga popa Franka Bogdešića pri mori1 prid' s'vedoci:dom'n Tomas kanonik crikve sen'ske i Franko Feren'Čić z Baške i ini pri tom'1 Orig. »primori« moglo bi se možda čitati i: (v) Primorji (isp. Vjesnik kr. dr-žavnog arkiva VI. str. 6).svedoci zvani i prošeni va nom' mes'ti, jest* KatuŠa pridivkom' Milutica pro-dala jedno s'voje trs(j)e popu Ladoviku Dehaniću z Baške za l(i)b(a)r četr-deset' s' vlazom' i vilazom' i ča k' nemu pris'toi, Stimano po prisežnicih' po-č'tovanih' muzi od' BaSfce.I jes't' sklicano2 sa v'simi zakoni i ča k nim1 pris'toi' po Franku Ferenčićuoficielom' bašćan'skim po zakonu naše^ga me)sta i deliberano na istan'ci/arečenomu popu Lodoviku3 i nega os'talim'. I rečeno trsje jes't' pos'tavjeno vDraži bagćan'.skoi v kunt-radi kadi se zove na Gorici, poli kuć' Matie Abuka-tića, s ovimi kumfini: s' trmun'tane trsje meštra Martina pos'tolara Desfcovića,z levanta popa Matie1 Bravarića, z loŠ'tra i z grbina zemje i trsje Jurka Bra-varića i Matie rečenoga shranu/ući k tomu pravi/e kum'fini. I je se rečenaKatuša za se i za s'voih os'talih' ozvala, da ;'e kun'ten'tana i plaćena za rečenotrsje od popa Ladovika zgora imenovanoga. I ;'es't' vojan* rečeno trsje odsada napnida i nega os'tali držati, dati, prodati i darivati i pustiti komu negadrago k(a)ko vlasce s'voje dobro. I je se rečena Katuša obligala za se i zasvoih' os'talih* braniti i odbraniti i -odbraniti popa Lođovika za trsje rečeno inega os'talih' od* v'sakoga č{lovi)ka i v'sake nepravde. I ka bi se stran' po-rek'la, da plaća penu l(i)b(a)r .i d. [=25], ke pene imij' pol poiti g(ospo)di,a pol* s'trani ka bude t'vrdo s'tati. I rečena pena plaćena ali ne, ov' in'stru-men't' imij' t'vrdo stati.I V A N A I F R A N K A I SEST<A)R f t I H , SINI V E L O G A I V A N AV ime Is(u)h(rsto)vo amen'. L(e)to roeniž negova č.f.i.ž. [ = 1527], indik-cioni petnades'te za istinu d(a)n utorak, miseca novem'bra d(a)n d [=5]. Ovobi učineno v BaŠki, pred fcuću-pokoinoga Ivana Velikoga, pred' manu notarom'i pred' s'veđoci: Marko Grubasić' s'tanući v Krči i Franko Feren'čić z Baškei ini pri tom* s'vedoci zvani i mojeni va nom* mes'ti. I totu buduć za/ed'noos'tanaik' rečenoga Ivana Velikoga po imenu svoim' kipom1 Ivan', negov* sin,i tako od' strane s'vo '̂ega brata Franka obeća đŽ rato govoreć', da je negovprokradur /eneral'; i pri nem* (na)zoČi ses'tre Jelenka i Lude i s mužem's'voim' meštro[m] Martinom* fcotižarom* lyub'venim* načinom', ne po sili nihinbi ni pod'mićeni nijednu stvaru, ka bi suprot' pravdi j is'tini, razvi svo/udobru voju, jesu vzeld i obljubili za dobra i blago svojega oca i matere takogibuće i tako s'tanuće, a to poč'tovanih* muzi i prisež'nikov' od Baške: An'ton'/uranić, Mihovil' [Brm]balić' i IH6 Paunić', da oni provide i razđile 'flie/are[Čen]imi dobra nih, kako bude nim* viditi naipravi/e po nih1 kunŠeh'ri, takodel' bratom, tako i ses'tram* po zakonu naše presv(it)le g(ospo)de be[ne]taŽkeča im' ukazaže blaga, vinogradi, zemje, kuće i os'talo rečenoga pokornogaIvana i nega žene. Naiprvo razdilivšl d[.. .]e na đel bratom' rečenim' zajednoFranku i Ivanu kuće rečene, ke su bile oca i matere nih s' vlazom' i vilazom'a Iza te riječi je precrtano: po zakonu našega mes'ta.8 Pisar doista jedan put piše Lođovika, a drugi put Ladovika.152t poli rečenih fcuć* zdola s' trmuntane vrli i v'se zemje orat'je i ča k'nimpris'toi doli do puta op'ćena; a rečenoi ses'tri Jelenki daše {i) razdiliše nanei del' zemju pus'tu, ka se zove na Vratiduškoj (?) Vodi sa zmorca; i tako/ejedri" drmun' pašis"će, ki /e na Batomji; i tako/e z[em]Iu i tr[sje], ka je pod*Batom}em', kadi se zove v' Seli Mikule' Vosca i [zdjola rečfene] zem'Je jedna.zemja orat'e, ka se zove v' Rogozijfći; i takoje ;'edna zemj orat'e1, kadi sezove pod Visoku, kako kažu nih' ku'm'fini, A rečenoj Luciji razdiliše i dašena nei' del' zem'Ju, ka je sa zmorca rečenih' kuć i zemaj, ku je nasadila rečenaLucič s' svoim' mužem; i tako;'e del' zem'Je zgora rečenih' z loštra počam'šiza z bure, kadi je počel rečeni meš'tr Martin* zidati kuću, zgoru vdile dotrse1 pokoinoga Gržića Brmbalića, k'ko kažu nego[ve] kum'fini. I na v'sem'tom' rečena bratja i sestre obligaše se j[e]d'n drugoga braniti i od'braniti od'v'sakoga Č(lovi)ka i v'sake n[epr]avde za blago rečeno; i stase kun'ten'ti idobro vojni v'saki na s'vo/em* đelu, ča im' razdiliše zgora imenovani dobrimuzi. I od sada naprida vsaki' od nih' s'vaim' delom' /es't vojan' dati i pro-dati i darovati i pustiti komu nim' drago, a-to bojim putem' i naŽioom, kim'oni boje z'nahu i umiti budu. I jest' pena, ki bi se od nih porekal, da plaćal(i)b(a)r .r. [=100], ke pene hnii poiti pol' g(ospod)i, a pol strani ka budetvrdo [stati; ka pena] plaćena al ne, ov [in'štrumen't imij'] tvrdo stati.(Primljeno za štampu na 7. sjednici L odjela od 9. X. 1953.)Z U S A M M E N F A S S U N GHier werden drei glagolitische Urkunden des Notars Ivan Mantaković ausBaška von J. 1514. und 1527. publmert, und zwar als Erganzung seines Pro-tokolls, vom Autor (Vjesnik Dri arkiva, B. VI. Zagreb .1934) veroffentlicbt.153

Još tri glagoljske isprave baščanskog notara Mantakovića iz g. 1514. i 1527.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia