Joško Božanić

Božanić, Joško

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Joško Božanić Komiža - Split KAPITALNO DJELO HRVATSKE DIJALEKTOLOGIJE Josip Lisac: Hrvatska dij alektolog ij a 2 - Čakavsko narječje U izdanju Golden marketinga iz Zagreba pojavi la se i druga knjiga znanstvene trilogije Hrvatska dijalektologija. Godi ne 2003. isti je izdavač publicirao prvu knjigu Hrvatska dijalektologija J -Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govori torlačkog narječja, a 2009. izašla je Hrvatska dijalektologija 2. - Ćaka vs ko narječje. Josip Lisac, č lan suradnik HAZU i istaknuti profesor Zadarskog sveučilišta na kojemu je voditelj poslijediplomskog studij a jezikoslovlja, č l an uredništva Čakavske riči te osni vač i g lavni urednik dij alektološkog časopisa Sveučilišta u Zadru Croatica et Slavica l adertina, objavio je oko tisuću bibliografskih jedinica te nekoliko zapaženih znanstvenih knjiga među kojima ćemo istaknuti posebno one koje su znač il e velik doprinos hrvatskoj dijalektologiji: Hrvatski jezik i njegovi proučavatelji (Split 1994.), Hrvatski dijalekti i jezična povijest (Zagreb 1996.), Hrvatski govori, fi lolozi i pisci (Zagreb 1999), Tragom zavičaja. Delnički govor i govor Gornjih Turnji u svjetlosti goranskih kajkavskih govora (Sp lit 2006.) te dvije knjige trilogije Hrvatska dijalektolog ij a. Ćakavsko narječje Josipa Lisca kapitalno je djelo hrvatske dijalektologije - nezaobi-lazna diljalektološka sinteza za sve istraživače čakavskog idioma, studente kroatistike, ali i sve one koje zanima fenomen čakavskog narječj a, njegovih šest dijalekata i pojedinačni njegovi govori od Lastova i Pelješca do Istre. Josip Lisac uzima kao g lavni kriterij za određenje granica među čakavskim dijalektima kontinuant praslavenskog jata te prozodiju i kriterij suglasni čkog inventara. Autor slijedi tradicionalnu sistematizaciju u podjeli čakavskih dij alekata, ali daje nov uvid u pojedine dijalekte i govore na temelju vrlo bogate referentne literature i vlastita terenskog istraživanja. U prezentaciji pojedinih dijalekata Lisac najprije locira nj egov prostor imenujući brojna naselja i mikrolokalitete koji mu pripadaju. Zatim opisuje nj egovu fonologiju, morfologiju i leksik te daje dijakronij ski pregled njegova nastanka i geneze, a na kraju navodi primjere usmenog kazivanja na konkretnim govorima pojedinog dij alekta. Za svaki dijalekt priložena je iscrpna literatura neophodna svakom i straživaču pojedinih čakavskih dijalekata ili govora. 174 J o š ko B o ž ani ć, Kapita lno dj e lo hrvatske dijalektologij e ( 174-1 75) »Ćakavska rič« XXXVII (2009) • br. 1-2 • Split • siječanj-prosinac Pojavila se dakle velika čakavološka sinteza - djelo Josipa Lisca koje je kruna njegovih brojnih znanstvenih i stručnih radova o čakavskom idiomu. To djelo naslanja se i na prethodna istraživanja istaknutih hrvatskih dijalektologa kao što su Božidar Finka, Milan Moguš, Petar Šimunović , te na djelima čakavologa riječke filološke škole kao što su Iva Lukežić, Silvana Vranić , Sanja Zupčić te na dijalektološkom opusu Stjepana Ivšića i Dalibora Brozovića, ali i stranih istraživača čakavskog narječja među kojima se ističu Willem R. Venneer, Petar Houtzagers, ]anneke Kalsbeek i Pavle Ivić. Posebno valja istaknuti značaj ovakve dijalektološke sinteze Josipa Lisca u vremenu globalizacije koja je dramatično ugrozila dijalekte i organske idiome u većoj mjeri nego što se to ikad dogodilo u povijesti. S druge strane probudila se i potreba da se ti govori i dijalekti zabilježe i tako sačuvaju . Probudila se svijest o kulturnoj vrijednosti zavičajnog jezika, njegove stilističke vrijednosti i bogatstvu njegova leksika. Izgleda da jezik mora najprije umrijeti da bi se pojavila svijest o njegovu kulturnom značenju za narod čiji je taj jezik najznačajniji izraz njegova identiteta. Ovakve knjige kao što je Čakavsko narječje Josipa Lisca imaju neprolaznu vrijednost i trajan su spomenik. Međutim takva kapitalna djela otvaraju i perspektivu za nova istraživanja, otvaraju i brojna neriješena pitanja hrvatske dijalektologije, pitanja preciznijih razgraničenja među dijalektima, njihovim teritorijalnim granicama, međusobnim odnosima u dijakronijskoj i sinkronijskoj perspektivi, pitanja odnosa epihorskih idioma prema standardnom hrvatskom jeziku, pitanja sudbine dijalekata u procesu globalizacije, pitanja nacionalne jezične politike prema nestandardnim idiomima, pitanja odnosa neštokavskih idioma i standardne novoštokavštine u nedovršivu procesu standardizacije hrvatskoga jezika. Knjiga Josipa Lisca jest znanstveni temelj hrvatskogjezikoslovlja bez kojega ta pitanja ne mogu biti niti valjano postavljena niti rješavana. Stoga, s nadom što bržeg objavljivanja trećeg djela trilogije Hrvatska dijalektologija, ocjenjujemo njena prva dva dijela klasičnim knjigama hrvatske dijalektologije. 175 

KAPITALNO DJELO HRVATSKE DIJALEKTOLOGIJE (Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija 2 - Čakavsko narječje)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia