Kako (p)ostati zadovoljna radnica/k u društvu koje te ne cijeni – slučaj nastavnica/ka u Hrvatskoj

Abstract

Pojava sve većeg broja odlazaka iz nastavničke profesije te sve težeg privlačenja mladih za rad u školi globalna je pojava koja se vrlo jasno očituje i u Republici Hrvatskoj. Nestručna zastupljenost u procesu poučavanja i učenja, sve kraća razdoblja rada te nedostatak interesa za nastavničke smjerove na visokoškolskim ustanovama samo su neke od manifestacija ovih trendova. U ovom radu prikazani su rezultati istraživanja o zadovoljstvu nastavnica/ka, promjenama u strukturi i zahtjevnosti posla slijedom pandemije bolesti COVID-19 i potresa te njihova percepcija društvenog statusa vlastite profesije. U online istraživanju je tijekom dvije godine (2021.-2022.) sudjelovalo 8431 nastavnica/k iz 161 osnovne i srednje škole. Rezultati istraživanja u ukazuju da su nastavnice/ci u Republici Hrvatskoj zadovoljni svojim poslom usprkos činjenici da je za gotovo sve jedna od posljedica pandemije i potresa povećana zahtjevnost rada. Rezultati o strukturi ukazuju da se povećanje zahtjevnosti prije svega nalazi u onim poslovima koji se tiču pružanja socio-emocionalne podrške učenicima. U strukturi rada posebice ističe opterećenost administrativnim obvezama te briga o uspješnosti učenika. Nastavnička procjena statusa profesije u društvenom kontekstu izrazito je kritična pri čemu se posebice ističe ideja da nastavnice/ci nisu cijenjeni od strane donositelja odluka i medija. Ovi rezultati prikazani su i u kontekstu razlika s obzirom na razinu (osnovna i srednja škola) te vrstu odgoja i obrazovanja (razredna/predmetna nastava; gimnazijsko/strukovno obrazovanje). U raspravi posebno su istaknute mogućnosti i prijetnje situacije u kojoj negativni društveni kontekst može utjecati na smanjenje zadovoljstva i dodatno obeshrabriti mlade za, društveno izrazito važan, posao u odgojno-obrazovnom sustavu

    Similar works