Kolić, Marko

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

II. Prikazi 153Ivan Mateša. Mons. Marijan Ožura – živjeti s Crkvom. Cetingrad: Cetin – 1527, 2022. 228 str.U kolovozu 2022. iz tiska je u izdanju Udruge Cetin – 1527.  izišla knjiga pod nazivom Mons. Marijan Ožura – živjeti s Crkvom. Knjigu je napisao Ivan Mateša, rođen 1961. u selu Glinskom Vrelu kraj Cvitovića. Knjiga Mons. Marijan Ožura – živjeti s Crkvom je biografija koja se bavi Marijanom Ožurom, cetingradskim župni-kom od 1963. do 2017. Međutim, prateći Ožurov život, Mateša je donio i pregled povijesti mjesta i župe Cetingrad. Autor Marijana Ožuru poznaje još od dječačkih dana, a intenzivno su se počeli družiti osamdesetih godina prošloga stoljeća. Stoga je ova knjiga rezultat gotovo četrdeset godina prijateljstva i suradnje. Knjiga započinje „Predgovorom“ (9-12) Zdenka Križića, tadašnjeg biskupa Gos-pićko-senjske biskupije, i Tome Medveda, potpredsjednika vlade Republike Hrvat-ske i ministra branitelja, rođenog u Šiljkovači, općina Cetingrad.Prva dva poglavlja bave se Ožurinim životom do ređenja i njegova dolaska u Cetingrad. U prvom poglavlju „Djetinjstvo u Hrvatskom“ (13-16) Mateša donosi crtice vezane uz Ožurinu obitelj, školovanje i rodno mjesto Hrvatsko, koje se nalazi u Gorskom kotaru na granici sa Slovenijom. „Sjemenište i bogoslovija“ (17-24) naziv je drugog poglavlja, u kojem je Mateša opisao Ožurin put prema svećeništvu koji je započeo 1952. odlaskom u riječko sjemenište. Zaređen je 31. ožujka 1963. u Senju. Diplomirao je 1975. na Visokoj bogoslovnoj školi u Rijeci s temom „Apo-stolat laika“ pod mentorstvom teologa i sveučilišnog profesora Marijana Jurčevića.U trećem poglavlju „Pastoralno djelovanje“ (25-44) opisana je Ožurina župnička služba u Cetingradu koja je trajala pune 54 godine. U ovom poglavlju autor je obra-dio različite aspekte Ožurine službe, poput obavljanja dužnosti dekana Slunjskog dekanata (1973-1986) i kanonika Riječkog i Senjskog kaptola (1997-2017), zatim kratkotrajno poslijeratno upravljanje župom Cvitović, organizaciju pučkih misija te proslave crkvenih blagdana u župi. Osim toga, u ovom je poglavlju autor priložio i statistiku napravljenu na temelju župnih matica.Zatim slijede dva poglavlja koja se bave Cetingradom u Domovinskom ratu. Prvo od njih, odnosno četvrto poglavlje knjige nosi naziv „Demokratske promjene i početak Domovinskog rata (1989-1991)“ (45-50), a u njemu su donesene infor-macije vezane uz početak rata na cetingradskom području u okviru širih društve-no-političkih kretanja u tadašnjoj Hrvatskoj. Potom slijedi poglavlje „Progonstvo i zarobljeništvo (1991-1995)“, u kojem je Mateša opisao položaj cetingradskih pro-Podplješivički graničari 7 - 2023.154gnanika koji su prvotno otišli u Veliku Kladušu, gdje se Ožura bavio organizacijom pastoralne skrbi i vjerskog života prognanih Cetingrađana. Širenjem rata i na taj prostor, Ožura se uključio u organizaciju prelaska prognanika iz Velike Kladuše pre-ma Karlovcu. Kada je i sam Ožura pokušao prijeći granicu na Maljevcu 20. kolo-voza 1994., zarobljen je i odveden u logor u Vojniću, gdje je ostao do 24. kolovoza iste godine. Potom je odveden u zatvor u Tušiloviću, gdje je ostao sve do puštanja na slobodu 10. rujna 1994. Nakon toga smjestio se u Karlovcu kod rodbine, gdje je ostao do 28. kolovoza 1995. i konačnog povratka u Cetingrad.Šesto poglavlje nosi naslov „Povratak u Cetingrad“ (61-68), a u njemu je Mateša opisao Ožurine aktivnosti vezane uz obnovu župne crkve i ostalih sakralnih objekata koji su bili uništeni tijekom rata. U sljedećem poglavlju Mateša se pozabavio Ožurinim hodočašćima i pastoralnim radom među cetingradskim župljanima u inozemstvu. U poglavlju „Hodočašća i pastoralna putovanja“ (69-106) saznajemo kako je Ožura pet puta posjetio župljane u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi, tri puta u Australiji i Novom Zelandu te župljane u Njemačkoj i Švicarskoj. Osim toga, hodočastio je u Svetu zemlju, Rim i Maltu. Osmo poglavlje „Priznanja i zahvale“ (107-110) kronološki nabraja najznačajnije zahvale i priznanja koja je Ožura dobio, pri čemu je Mateša naveo i riječi zahvale koje je Ožura povodom tih događaja izrekao. Primjerice, Ožura je 7. kolovoza 2015. primio Nagradu za životno djelo Općine Cetingrad, a nositelj je i Spomenice Domovinskog rata. Potom slijedi poglavlje „Svjedočanstva“ (111-130), u kojem je Mateša sakupio ukupno 12 svjedočanstava Ožurinih suvremenika s kojima je na različite načine bio povezan tijekom života. Radi se o svjedočanstvima sljedećih osoba –  Marina Kalić, Željko Mucić, Ilija Perković, Zorka Cindrić, Miljenko Ožura, Fikret Abdić, Nikola Paulić, Marijan Filipović, Hajrudin Muhamedagić, Milan Bogović, Milan Gašparo-vić i Admir Muhić. Deseto poglavlje „Jubileji i svečanosti“ (131-138) donosi podatke o dvije velike svećeničke obljetnice: Srebrena misa – 25. obljetnica svećeništva (29. lipnja 1988) i Zlatna misa – 50. obljetnica svećeništva (29. lipnja 2013). Budući da je knjiga objavljena 2022., nije zabilježena Dijamantna misa – 60. obljetnica svećeništva odr-žana 15. travnja 2023. Posljednje, jedanaesto poglavlje „Povijest mjesta i župe Cetingrad“ (139-158) donosi pregled povijesti cetingradskog kraja od Cetingradskog sabora 1527. do Do-movinskog rata. Autor je priredio popis župnika od 1796. do danas te priložio bio-grafije župnika koji su potekli iz cetingradske župe – Petar Medved, Franjo Jurčević i Joso Perak. Osim toga, Mateša je istaknuo i neke važne događaje iz povijesti župe. II. Prikazi 155Primjerice, 14. i 15. kolovoza 1939. u Cetingradu je održan euharistijski kongres na kojem je bio i zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac.Potom slijedi „Pogovor“ (159-162) koji su napisali Mile Pecić, bivši slunjski žu-pnik i dekan Slunjskog dekanata, i Ivica Tolla, sadašnji župnik u Cetingradu. U poglavlju „Fotografije“ (163-221) autor je priložio 125 fotografija koje prikazuju različite trenutke iz života Marijana Ožure i župe Cetingrad. Na kraju knjige nalazi se „Bibliografija“ (223-225).Ivan Mateša iznio je različite činjenice vezane uz život i župničku službu Marija-na Ožure i župe Cetingrad. Generalno govoreći, prošlost Korduna u historiografiji još uvijek nije dovoljno istražena. Stoga ova knjiga svakako donosi doprinos boljem poznavanju prošlosti Korduna druge polovine 20. stoljeća i prva dva desetljeća 21. stoljeća, osobito u kontekstu lokalne povijesti.Marko KolićMedicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Ivan Mateša. Mons. Marijan Ožura – živjeti s Crkvom. Cetingrad: Cetin – 1527, 2022. 228 str.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia