Šegota, Tomislav

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

87Blatno jezero (Mađarska) nije ostatak Panonskog moraTOMISLAV  ŠEGOTA Već niz godina recenziram geografske udžbenike. Znamo da i na toj “najnižoj” razini sve o čemu se piše mora biti u skladu sa suvre-menom znanstvenom istinom. Ali, na ovoj razini nije potrebno detaljno dokazivati neke činjenice. Međutim, one moraju biti odraz stanja suvreme-ne znanosti. Ostaje problem da za sve procese postoje razna tumačenja, a obično postoje i neu-sklađena datiranja. U našoj geografskoj literaturi uobi-ča-jena je tvrdnja: Blatno jezero je ostatak nekada velikog Panonskog mora koje je nekada ispunja-valo Panonsku zavalu. Upoznavanje prirode odgovara tre-nutnom stanju razvijenosti znanosti. Znanje se stalno produbljuje. Sve pretpostavke pod-liježu stalnoj reviziji pod utjecajem novih istraživa-nja. Najprije je bilo logično pretpostaviti da je Blatno jezero ostatak miocenskog i plio-censkog mora, odnosno jezera. U završnoj fazi nestajanja Panonskog jezera preostalo je Blatno jezero. U zavali Balatona bilo je više plitkih bazena koji su se ispunili slatkom vodom teku-ćica i padalina u jedinstveno slatkovodno jezero. To jezero nastalo je u kasnom pleistocenu. Ta je pretpostavka iz 1913. god. dokazana i kasnijim istraživanjima, ali u našoj literaturi još gotovo jedno stoljeće pisalo se o Blatnom jezeru kao ostatku Panonskog mora. Način postanka je ostao isti, ali se sta-rost jezera smanjivala. Po slijedećem datiranju to je bio ris-virmski interglacijal. Istraživanje dna jezera suzuje postanak jezera na kasni virm (kraj posljednjeg glacija-la).   Na konačno datiranje utjecalo je radio-karbonsko mjerenje kojim je utvrđena starost 12 000 godina. (U mađarskoj literaturi prihvaćeno je da se radi o holocenu).      Zaključak: Blatno jezero je slatkovo-dno jezero holocenske starosti. U genetskom smislu nema nikakve veze s Panonskim mo-rem.     Blatno jezero je plitko (najviše do 11 m); dno je prekriveno holocenskim muljem prosječno debelim 5 m. Ispod njega su debele naslage pleistocenskog pijeska, šljunkovitog pijeska, pjeskovitog praha, pjeskovitog šljunka nataloženih rijekama i potocima. U talozima su i čestice prašine (les). Ispod Blatnog jezera nema starijih jezerskih sedimenata! U našoj literaturi uz Blatno jezero povezana je i tvrdnja: “Otjecanjem vode Pa-nonskog jezera kroz Đerdap, Panonsko je jezero presušilo”. To danas ne odgovara znanstvenim spoznajama. Ali, potrebno je otići u daleku pro-šlost. U toku alpske orogeneze Panonska zavala se spustila (ali ne jednoliko i za isti iznos). Na njenom rubu izdigle su se Alpe, Karpati, Di-naridi, Balkan. Transgresijom mora Tetis (Sre-dozemno more) u Panonskoj zavali od sredine miocena je nastalo more Paratetis (Panonsko more). Snižavanje erozione baze i hladnija kli-ma u višim planinama silno su ubrzali denuda-ciju. Tako su planinske rijeke donosile golemu količinu materijala (Od tog fluvijalnog nanosa nastali su marinski sedimenti.) koji je zatrpavao Panonsko more. Geotektonski pokreti i dalje su bili aktivni pa je krajem miocena prekinuta veza između Panonskog mora i Sredozemnog mora, odnosno Panonskog mora i Dacijskog mora na istoku. Panonsko more se oslađuje, postaje izo-lirano jezero koje se i dalje ispunjava nanosima. 88Najviše materijala donosio je Dunav, a nešto manje druge rijeke (Tisa, Drava, Sava itd.), pa se Panonsko jezero smanjivalo od sjeverozapada prema jugoistoku.  Zaključak: Panonska zavala zatr-pana je nanosima Paleo-Dunava i rijekama dunavskog sliva. Voda Panonskog jezera nije mogla oteći kroz Đerdap u jezera istočno od njega, jer tada još nije bilo današnjeg Duna-va. U toj fazi vjerovatno nije bilo Đerdapske klisure. Panonsko jezero definitivno je nestalo krajem pliocena. Tek u pleistocenu nastaje Dunav. Panonska zavala je “puna” kratkotrajnih jezera, koje rijeke brzo zatrpavaju. Tek sada, u kvartaru, nastaje mogućnost da Dunav poteče Đerdapskom klisurom. Taj dio Karpata je tada bio niži, a Dunav se usijecao u podlogu onoliko koliko se počeo jače izdizati planinski okvir. Dakle, kroz Đerdap je potekla slatka voda dunavskog poriječja. (Kompleksnost procesa uočava se iz činjenice da su se brda i planine u Panonskoj zavali u određenim fazama izdizale dok se nizinski dio zavale, Velika i Mala ravnica, spuštao. Zato se Dunav morao usijecati u Višegradsku klisuru. Taj proces teče i danas. Očito je da se radi o sličnom procesu kao i u Đerdapskoj klisuri.) U nekoliko udžbenika prikaz fizičko-geografske osnove u Panonskoj zavali završava tvrdnjom da je “les nastao taloženjem prašine koju su otpuhnuli i donijeli sjeverni vjetrovi iz pojasa oko ledenog pokrova”. Budući da se u ge-ografskoj literaturi, tj. na “nižoj razini” ne ulazi u problem geneze “panonskog lesa” dovoljno je reći: “panonski les” nisu donijeli sjeverni vje-trovi iz periglacijalnog pojasa oko Sjeverno-europskog ledenog pokrova. “Panonski les” nastao je u Panonskoj zavali. Sitne čestice od kojih je nastao les otpuhivao je vjetar s nižih br-dskih padina i iz osušenog mulja poslije poplava uz rijeke. Većina lesa je pretaložena u jezerima i močvarama. Izvornog eolskog lesa ima malo, pa većina spada u kategoriju fluvijalnog lesa.LITERATURA:-Marosi, S. & J. Szilard 1981:  The origin of Lake Balaton. Földrajzi   Közlemenyek 29 (10/5), 1-30.-Pecsi, M. & B. Sarfalvi 1962:  Die Geographie Ungarns. Budapest.-Pecsi, M. 1964:              Ten years of physicogeographic    research in Hungary. Budapest.-Pecsi, M. 1999:              Landform Evolution Studies in    Hungary. Budapest.

Blatno jezero (Mađarska) nije ostatak Panonskog mora

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia