Radošević, Milan

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

143Problemi sjevernog Jadrana 21 (2023), str. 143–146RENATO MATIĆ, DRUŠT VO I OTPOR FAŠIZMU. ISTARSK I POUČAK I  GLOBALNI IZAZOVISrednja Europa, Zagreb, 2022., 113 str.Koncem 2022. godine iz tiska je izišla knjiga sociologa Renata Matića, redovi-tog profesora na Hrvatskim studijima u Zagrebu, pod naslovom Društvo i otpor fašizmu. Istarski poučak i globalni izazovi, nakladnika Srednja Europa. Izdanje je podijeljeno u 14 poglavlja, uz popis literature i kazalo osobnih imena te bilješku o autoru. Predgovor (str. V–VII) uz Matića potpisuje i autor ovih redaka s ob-zirom na to da je knjiga dio zajedničke edicije „Stoljeće europskog antifašizma. Istra između lokalnog i globalnog“, nazvane po istoimenome znanstveno-istra-živačkom projektu, koji su od 2017. do 2023. vodili u okviru Istarskog povije-snog društva s namjerom istraživanja fenomena antifašizma interdisciplinarnim pristupom u njegovoj slojevitosti i interakciji mnogih čimbenika i struktura: rad-ništvo, građanstvo, nacionalne manjine, žene i ženski mirovni aktivizam, Crkva, emigracija, istovremeno uzimajući u obzir globalne geopolitičke i geostrateške mijene i procese. Autor u „Uvodu“ (str. 1–3) ističe kako je glavnu pozornost usmjerio na pitanje fenomena fašističkog nasilja, odnosno činjenicu da je zlo koje je fašizam gradio puna dva desetljeća na koncu preplavilo čitav svijet, a moglo se zaustaviti u njegovim samim začecima. Oni su vezani upravo uz Istru gdje se ono manifestiralo već 1920. i 1921. godine („Vodnjanska bitka“, Krvavi prvi maj, Palež Narodnog doma, potom Radničkog doma nakon Mussolinijeva dolaska u Pulu, Proštinska buna i „Labinska republika“), ali gdje je generiran i prvi otpor. Podnaslov knjige „Istarski poučak i globalni izazovi“ upućuje nas da su se do-gađaji u Istri ubrzo proširili čitavom Italijom, a uskoro i Njemačkom pojavom nacizma. Nastavno na to Matić postavlja dvije teze koje uspješno uspijeva razra-diti u svome djelu: 1.) da ne postoji izvjesnost koja bi jamčila nemogućnost pre-obrazbe kulturne zemlje u zemlju koju preuzima fašizam/nacizam; 2.) potpuno je izvjesna mogućnost da se to ne dogodi, posebice ako je većina društva kritički osviještena i demokratski dobronamjerna.U prvom poglavlju „Pojam i specifičnost fašizma“ (str. 5–12) upućuje se na specifičnost fašizma kao ideologije koja se javlja kao jedinstven oblik globalne 144Milan Radošević Renato Matić, Društvo i otpor fašizmu. Istarski poučak i globalni izazovi, Problemi sjevernog Jadrana 21 (2023), str. 143–146prijetnje čovječanstvu, koji je, unatoč vidljivu nasilnom karakteru, na međuna-rodnom planu naišao, kao i nacizam, na izbjegavanje otpora, ali i na povlađi-vanje i popuštanje. Istarski otpor promatra se kao svijetlu točku na globalnoj karti, gdje se željelo obraniti identitet, slobodu i život. Iz etnocentrističke, pa i rasističke perspektive „velikih naroda“ tada se, kao i kasnije (Mussolinijeva invazija na Etiopiju, Hitlerova aneksija Austrije, pripajanje Sudeta) reagiralo s nezainteresiranošću i podcjenjivanjem realnosti ili se pak stvarala iluzija kako nasilje neće eskalirati. Prije nego će fokus usmjeriti na specifične značajke nasilja fašističkih režima i njegovih pojavnih oblika Matić je dao sažet prikaz definici-je fašizma u domaćim i stranim enciklopedijama (Hrvatska enciklopedija, Istarska enciklopedija, Cambridge English Dictionary, Enciclopedia Britannica) uza zaključak da su im zajedničke karakteristike: ekstremni militaristički nacionalizam, pre-zir prema izvornoj demokraciji te političkom i kulturalnom liberalizmu, vjera u prirodnu društvenu hijerarhiju i vladavinu elita te želja za stvaranjem narodne zajednice u kojoj bi pojedinačni interesi bili podređeni dobru nacije. Drugo poglavlje „Prvi antifašistički otpor – Istra između lokalnog i global-nog“ (str. 13–20) nastoji naglasiti značaj Istre kao područja gdje se javlja prvi otpor fašističkom nasilju, pa se može govoriti o izvornom, odnosno primarnom antifašizmu. U tom kontekstu Matić objašnjava čemu nas ima naučiti „Istarski poučak“. Naime, u Istri su od 1920. stalno prisutne dvije komponente: 1.) ustraj-nost i 2.) nepopustljiva želja za slobodom, što je i omogućilo da postane važna sastavnica cjelovitoga narodnooslobodilačkog pokreta u Hrvatskoj tijekom Dru-goga svjetskog rata. Nakon prikaza činjeničnog okvira i začetaka antifašističkog otpora u Istri autor otvara teorijsku raščlambu na temu „Kako se razvija društvo nasilja?“ (str. 21–26). Razvoj fašističkog nasilja, ističe, polazi od pojedinačnoga, huliganskog i uličnog da bi fašističkoj državi postao njezin osnovni sadržaj, čime se ostvaruje ideal negativne utopije, tj. „antidruštva“. „Individualna sklonost fašističkim idejama“ (str. 27–36) naslov je poglavlja u kojem se putem misli The-odora Adorna i Maxa Horkheimera razmatraju karakteri podložni autoritetima te uloga manipulacije kroz mitove i predrasuda s ciljem preuzimanja društva.Središnji dio knjige bavi se nacizmom i sastoji se od četiriju poglavlja: „Glo-balni izazovi“ (str. 37–38), „Preuzimanje i pokoravanje društva – primjer Nje-mačke“ (str. 39–64), „Globalna prijetnja“ (str. 65–73) i „Demokratska javnost 1930-ih o fašizmu i nacizmu“ (str. 75–78). U njima se Matić posvetio sintezi, potom sociološkoj analizi i interpretaciji poznatih činjenica vezano uz genezu, razvoj i uspon nacizma. Podnaslovi poglavlja jasno upućuju čitatelja što je u tom procesu bilo od krucijalne važnosti: geopolitički odnosi, nacističko iskorištava-145Milan Radošević Renato Matić, Društvo i otpor fašizmu. Istarski poučak i globalni izazovi, Problemi sjevernog Jadrana 21 (2023), str. 143–146nje slabosti demokratskog sustava, sustavno izazivanje mržnje, manipulacija i pridobivanje naklonosti njemačke inteligencije prijetnjama ili pružanjima po-godnosti. Pozivajući se na tezu izraelskog povjesničara Yehude Bauera, upućuje se na spoznaju kako su u okolnostima diktature upravo intelektualci najslabija karika u društvu s obzirom na to da je njima lako manipulirati i pretvaraju se u poslušnike i sljedbenike ili se izolacijom izlažu ne samo egzistencijalnoj nego i životnoj opasnosti. Fašizam, a potom i nacizam postali su globalna prijetnja kao rezultat „najskuplje tragične zablude“ kolonijalnih sila (u prvom redu Francu-ske, Velike Britanije). Ona se sastojala od iluzije kako se povlađivanjem i popu-štanjem fašističkom nasilju može obuzdati njihov daljnji globalni zločinački po-hod. Španjolski građanski rat u tom se kontekstu razmatra kao generalna proba, a uslijed promatračkog statusa spomenutih sila za ono što će koju godinu kasnije uslijediti: Anschluss, pripajanje Sudeta i najzad njemačke invazije na Čehoslo-vačku, čime se Hitler otvoreno izrugivao potpisnicama Minhenskog sporazuma. Sve se to dogodilo pola godine nakon Kristalne noći kada više nitko nije mogao sumnjati u slijed zbivanja. Tek se 1. rujna 1939. njemačkim napadom na Gdanjsk odustaje od daljnjeg ustupanja nasilniku, prihvaća se zabluda o uzaludnosti di-plomacije i odlučuje se ući u vojni sukob s nacističkom Njemačkom, a od 10. lipnja i fašističkom Italijom.U poglavlju „Suvremeni izazovi – kroz analizu 14 značajki fašizma prema Umbertu Ecu“ (str. 79–88) autor raščlanjuje i daje suvremenu interpretaciju 14 točaka primjerima iz fašističke i nacističke povijesti te aktualizira čuveni esej „Ur-Fascism“ talijanskog filozofa i esejista, objavljenog izvorno 1995. godine. Na to se nadovezuje poglavlje „Istarski poučak – zaključno“ (str. 89–96) u ko-jem se autor vraća „istarskom poučku“, terminu, ali i lajtmotivu iz podnaslova knjige. Naime, Matić postavlja logično pitanje – s obzirom na poznatu povijest i procese nastanka te razvoja fašizma i nacizma, njihove mehanizme preuzimanja vlasti i nametanja potpune kontrole nad populacijom sa stalnom namjerom za geografskim širenjem svog utjecaja – o tome koliko se o počecima hrvatskog ot-pora fašizmu, započetog u Istri, uči u školama i koliko je ta činjenica prisutna u (hrvatskoj) javnosti. Sistematski istražujući udžbeničku građu dolazi do zaključ-ka kako se fašističkom teroru u Istri, koji se provodio od 1920., kao i prvomu antifašističkom otporu pozornost posvećuje tek fragmentarno ili je pak potpuno zanemaren. Naposljetku je i sâm predsjednik Republike Hrvatske, kako saznaje-mo u posljednjem poglavlju „Zanemarena povijest antifašističkog otpora – pita-nja koja ostaju“ (str. 97–102), u povodu obilježavanja stote obljetnice Proštinske bune, ustvrdio da se o tom otporu seljaka Proštine u Hrvatskoj malo zna te da 146Milan Radošević Renato Matić, Društvo i otpor fašizmu. Istarski poučak i globalni izazovi, Problemi sjevernog Jadrana 21 (2023), str. 143–146je potrebna lekcija iz povijesti. U hrvatskoj javnosti, pa i historiografiji ostala su mnoga otvorena pitanja: od uzroka izrazitog nesrazmjera broja objavljenih knjiga i članaka o ustašama i partizanima u odnosu na međuratni istarski (i rije-čki) antifašistički otpor, o činjenici da Republika Slovenija ima višestruko veću produkciju na temu primarnoga (početnog, međuratnog) antifašizma od Hrvat-ske, o nepovezivanju tradicije i utjecaja istarskih antifašista s kasnijim razvojem NOB-a u cjelini, ali i možda najvažnije pitanje, zašto se u Hrvatskoj uporno izbje-gava vidjeti i prihvatiti istina da je antifašizam autonomna vrijednost upravo hr-vatskog društva jer su za stvarni početak antifašističkog otpora zaslužni upravo istarski građani, hrvatski, slovenski i talijanski antifašisti. Valjalo bi, zaključuje Matić, uzeti u obzir povijesne spoznaje koje istarski antifašistički otpor tumače u njegovoj političkoj heterogenosti, koja uključuje sve društvene grupe, kao i prisutnim narodnim karakterom počevši od 1920., pa do 1945. godine. Time bi “istarski poučak”, ističe, ponudio perspektivu otvorenijeg sagledavanja antifaši-stičkog otpora i mogao biti vodič prema konačnom napuštanju tradicionalnog, ideološki opterećenog pogleda i uopće razumijevanja antifašizma kao pojma. Koncentracijom budućih multidisciplinarnih i interdisciplinarnih istraživanja u tom smjeru („Završna napomena i otvorena pitanja za daljnja istraživanja“, str. 103–105) pružio bi se konkretan doprinos boljem razumijevanju i objašnjavanju pojave otpora fašizmu (i nacizmu) sa svim svojim kratkotrajnim, dugotrajnim, anarhoidnim, organiziranim, pluralističkim, monističkim partikularitetima, koji ga čine kompleksnijim fenomenom nego što je sama pojava fašizma i nacizma. Knjiga Renata Matića Društvo i otpor fašizmu. Istarski poučak i globalni izazovi predstavlja važno i nezaobilazno znanstveno djelo historijske sociologije, koje na provokativan (ne i provokatorski!) način aktualizira i upozorava na drama-tične i tragične događaje XX. st., proizišle kao posljedica uspona fašizma i naciz-ma i globalnog zanemarivanja njihova rasističkoga, ksenofobnog i ekspanzioni-stičkog plana. Fašističko nasilje nad Istranima, Hrvatima i Slovencima, potom i Talijanima koji nisu podržavali takvu ideologiju, ranih 1920-ih godina, bila je uvertira za ono što će uslijediti u Drugome svjetskom ratu i rezultirati poraznom brojkom od više od 50 milijuna mrtvih. „Istarski poučak“ trebao bi biti jasan po-kazatelj koji je jedini mogući scenarij kada nasilje širih razmjera kao državni alat postane međunarodno politički prihvatljivo radi „viših“ ekonomskih interesa i zavaravanja u mogućnost održavanja ravnoteže moći diplomatskim odnosima. Milan Radošević

Renato Matić, Društvo i otpor fašizmu. Istarski poučak i globalni izazovi, Srednja Europa, Zagreb, 2022., 113 str. .

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia