PITANJE USTAVNOSTI ODREDABA KOJIMA SE NAMEĆE OBVEZA OBJAVE JAVNE PONUDE ZA PRIJENOS NENAPLATNIH KANALA TELEVIZIJE PREMA ZAKONU O ELEKTRONIČKIM MEDIJIMA

Abstract

Odredbama Zakona o elektroničkim medijima, donesenog 2021. godine, nameće se obveza nakladnicima televizije s dodijeljenom koncesijom na državnoj razini u Republici Hrvatskoj da objave javnu ponudu za prijenos svojih nenaplatnih televizijskih kanala koje emitiraju temeljem dobivene koncesije svim operatorima elektroničkih komunikacija koji pružaju uslugu naplatne televizije krajnjim korisnicima. To predstavlja važnu novost u odnosu na prijašnji zakonodavni okvir. Naime, kako se predmetnim zakonom ukidaju ograničenja koja su se odnosila na mogućnost vertikalne koncentracije poduzetnika koji pružaju medijske usluge na tržištu i poduzetnika koji pružaju usluge elektroničkih komunikacija u Republici Hrvatskoj, zakonodavac je putem regulacije ex ante odlučio intervenirati u autonomiju poduzetnika nametanjem obveze objave javne ponude (must offer), uz istovremeno ograničavanje maksimalne cijene koju nakladnici mogu naplaćivati za prijenos nenaplatnih kanala, a koju utvrđuje nadležno tijelo – Vijeće za elektroničke medije. Budući da se navedenim mjerama ograničavaju poduzetničke i tržišne slobode zajamčene Ustavom Republike Hrvatske, u članku se raspravlja o ustavnosti nametnutih ograničenja. Nadalje, komparativnom analizom vrši se prikaz pravnog uređenja sustava must-offer i must-carry u državama članicama EU-a te se analizira zakonom propisano postupanje nadležnog tijela RH pri određivanju maksimalne cijene za prijenos nenaplatnih kanala. Konačno, osobit naglasak daje se analizi regulacije ex ante i njezina utjecaja na tržišno natjecanj