Rad u zdravstvenom sektoru pripada uslužnoj djelatnosti, te je njegovo procjenjivanje puno složenije i kompleksnije u odnosu na klasične proizvodne sektore. Konačni učinak zdravstvene usluge prema korisnicima rezultat je multidisciplinarnog pristupa koji uključuje rad više pojedinaca, i to onih koji vrše temeljnu zdravstvenu, kao i onih koji obavljaju popratne uslužne djelatnosti u zdravstvu. Ocjene radnog učinka su ključne za efektivno poslovanje i evaluaciju zaposlenika. One pomažu razvoju individualnosti, poboljšanju djelovanja organizacije i poslovnog planiranja. Da bi procjena rada opravdala svoju primjenu, ona nužno mora udovoljiti zahtjevima valjanosti, vjernosti i objektivnosti. Proces ocjenjivanja pruža osnovu za razvoj i motivaciju, tako da bi organizacije trebale njegovati osjećaj da opetovana ocjenjivanja predstavljaju pozitivne mogućnosti, u vidu poboljšanja vlastitog rada pojedinca i sustava u cijelosti. Rad svakog zaposlenika uglavnom može biti bolji, ali biti bolji znači dobro poznavati sadašnje stanje, anticipirati želje i htijenja s obzirom na mogućnosti (kreirati ciljeve), te osmisliti putove koji vode do cilja. Sustav samoprocjene rada pojedinca u zdravstvu provodi svakodnevno svaki zaposlenik vodeći se po osobnom nahođenju, etici i moralu koristeći prethodno stečena znanja, metode i vještine, nastojeći usavršavati svoj rad
