Celem niniejszego artykułu jest objaśnienie genezy prasłowiańskiego terminu *čižь oznaczającego czyża (Spinus spinus L.), czyli pospolitego w eurazji ptaka śpiewającego małych rozmiarów. Nawiązanie do charakterystycznego świergotu čí-čí wydawanego przez czyża jest powszechnie przyjmowane w literaturze przedmiotu. Praformy psł. *čižь nie można jednak objaśniać jako formacji reduplikowanej (z wtórnym udźwięcznieniem w śródgłosie). W artykule przedstawiono alternatywne rozwiązanie, zgodnie z którym Prasłowianie zapożyczyli ten wyraz ze źródła ugrofińskiego, por. uralski ornitonim *čičä ~ *činčä ‘mały ptak śpiewający’.This paper discusses the origin of the Proto-Slavic ornithonym *čižь / *čižьkъ / *čižikъ m. ‘common siskin, Spinus spinus L.’. The Eurasian siskin is a well known and easily recognizable songbird whose characteristic voice sounds like the repetitive chirp of čí-čí [ʧi:-ʧi:]. The onomatopoeic explanation, which was adopted many times in the literature on the subject, can only be justified after the first palatalization of the guttural consonants in the Proto-Slavic language, dated to the middle of the first millennium BCE. Thus, the Proto-Slavic term for ‘siskin’ is innovative from the point of view of the Balto-Slavic phonology. We cannot decide whether the ancestors of the Slavs themselves created the ornithonym *čižь / *čižьkъ / *čižikъ on the onomatopoeic basis in the late phase of the development of the Proto-Slavic language, or rather borrowed it from a foreign source. The voiced phoneme *-ž-, disturbing the native “onomatopoeic” origin, seems to support the hypothesis of foreign-language borrowing. In this article it is suggested that the source of the alleged loanword was probably the Proto-Uralic term *čičä(-kä) ~ *činčä(-kä) denoting ‘little songbird‘ (clearly preserved in Saami, Permian, Ugric and Samoyed languages), presumably already functioning at the time of the collapse of the Uralic community (i.e. in the fourth millennium BCE), and therefore several millennia older than the Proto-Slavic term for ‘siskin’. The author assumes that (in all probability) the Proto-Slavs took over this Uralism through an unidentified Finno-Ugric substrate that left various traces in the Proto-Slavic vocabulary.U ovom se radu raspravlja o podrijetlu praslavenskog ornitonima *čižь / *čižьkъ / *čižikъ m. ‘čižak, Spinus spinus L.’. Čižak je dobro poznata i lako prepoznatljiva ptica pjevica čiji karakterističan glas zvuči poput ponavljajućega cvrkuta čí-čí [ʧi:-ʧi:]. Onomatopejsko objašnjenje, koje je više puta prihvaćeno u literaturi o ovoj temi, moglo se pojaviti u praslovenskom jeziku tek nakon prve palatalizacije guturalnih suglasnika, datirane u sredinu prvoga tisućljeća pr. Kr. Dakle, s gledišta baltoslavenske fonologije, praslavenski je izraz za ‘čižak’ inovativan. Ne možemo odlučiti jesu li sami preci Slavena stvorili ornitonim *čižь / *čižьkъ / *čižikъ na onomatopejskoj osnovi u kasnoj fazi razvoja praslaveskog jezika ili su ga posudili iz stranoga izvora. Zvučni fonem *-ž-, koji narušava izvorno „onomatopejsko” podrijetlo, čini se da podupire hipotezu o posuđivanju iz stranoga jezika. U ovom se članku sugerira da bi izvor navodne posuđenice mogao biti protouralski izraz *čičä(-kä) ~ *činčä(-kä) koji označava ‘malu pticu pjevicu’ (savršeno sačuvan u saamiju, permu, ugarskom i samojedskim jezicima), koji je vjerojatno funkcionirao već u vrijeme raspada uralske zajednice (tj. u četvrtom tisućljeću pr. Kr.), pa je stoga nekoliko tisućljeća stariji od praslavenskog izraza za ‘čižak’. Autor pretpostavlja da su (po svoj prilici) Praslaveni tu uralsku posuđenicu preuzeli preko neutvrđenoga ugrofinskog supstrata, koji je ostavio različite tragove u praslavenskom leksiku
