U radu se obrađuje jedna od temeljnih stilističkih kategorija, a to je ekspresivnost. O njoj se raspravlja iz aspekta jezika (Jakobson) i iznose nejednoznačnosti prilikom prijelaza u književnost (Lešić, Wales). Ističući i elaborirajući jedan od postojećih koncepata ekspresivne stilistike na književnom polju (Plett), postavljamo mogućnost analize ekpresivnosti u pjesništvu suvremene hrvatske pjesnikinje Martine Vidaić koji nosi veliki dio njegova emotivnog i semantičkog sloja. Određujući poetiku Martine Vidaić kao primarno ispovjednu, uzimamo kategorije njezine teorijsko-stilističke razrade (Lemac) i po tim parametrima analiziramo ekspresivnost dovodeći je u kontakt s poetičkim i stilističkim silnicama. Teorijsko-metodološki okvir naših razmatranja sastoji se od teorijske stilistike, književne stilistike, poetike i stilističke kritike.The paper deals with one of the basic stylistic categories, namely expressiveness. It is discussed from the aspect of language (Jakobson), and ambiguities are presented during the transition to literature (Lešić, Wales). Emphasizing and elaborating on one of the existing concepts of expressive stylistics in the literary field (Plett), we present the possibility of analyzing expressiveness in the poetry of contemporary Croatian poet Martina Vidaić, which carries a large part of its emotional and semantic layer. Determining the poetics of Martina Vidaić as primarily confessional, we take the categories of her theoretical-stylistic elaboration (Lemac) and analyze expressiveness according to these parameters, bringing her into contact with poetic and stylistic forces. The theoretical and methodological framework of our considerations consists of theoretical stylistics, literary stylistics, poetics, and stylistic criticism
