Autor prikazuje glavne ideje transhumanističke antropologije koje po svojoj naravi predstavljaju izazov filozofskoj i teološkoj antropologiji. Najprije ističe glavne karakteristike dosljedne antropologije o kojoj se promišlja iz filozofske, kulturne i teološke perspektive kako bi se vidjelo na koji se način transhumanizam razilazi s njom. Nadalje, rad opisuje transhumanističku antropologiju kao tehnocentrički usmjerenu s opasnošću odbacivanja Boga, i posljedično čovjeka. Dana obećanja u takvoj antropologiji pokazuju redukcionističko poimanje čovjeka čije se ispunjenje nalazi u tehnologiji. Na kraju autor prikazuje konkretan primjer suvremenog načina proizvodnje savršenog djeteta pod utjecajem transhumanističkih ideja čime želi ukazati na opasnost transhumanizma koji se ne može smatrati znanstvenom fantastikom
