Pojam scenarija nalazimo u raznolikim kontekstima – vežemo ga, primjerice, uz kazalište i film, uz različite varijante rješenja nekog
problema, jednu ili više varijanti nekog razvojnog projekta, uz postavljanje prema kriznim situacijama. Medutim, kada govorimo o
metodi scenarija, govorimo o pojmu koji se povezuje s raznim oblicima istraživanja i planiranja, primjerice poslovnom, tehnološkom
i planiranju u javnoj upravi, ili istraživanju i planiranju prostora i okoliša. Metoda scenarija razvila se nakon Drugog svjetskog rata,
a među prvima scenarije su u tom smislu definirali Kahn i Wiener (1967), kao hipotetičke sljedove događaja koji su osmišljeni sa
svrhom usmjeravanja pažnje na uzročne procese i točke donošenja odluke
