Velika, Zapadna, Južna Morava, kao i Sava, Kolubara i Barička reka su pod značajnim uticajem komunalnih i industrijskih otpadnih voda. Ciljevi studije su procena genotoksičnog potencijala analiziranih lokaliteta i ispitivanje osetljivosti primenjenih biotestova i pristupa istraživanja. Studija slučaja Velika Morava obuhvatila je veliko ispitivano područje na osam lokaliteta na Velikoj, Zapadnoj i Južnoj Moravi, a u studiji Sava ispitivano je tri prostorno bliska lokaliteta koji su pod različitim pritiscima zagađenja. U in silico pristupu na osnovu literaturnih podataka analiziran je toksični/genotoksični potencijal jedinjenja detektovanih u vodi. Ex situ/in vitro pristup obuhvatio je ispitivanje genotoksičnog potencijala pomoću SOS/umuC testa, kao i primenom alkalnog komet testa na HepG2 ćelijskoj liniji. U in situ/in vivo istraživanju analizirano je DNK oštećenje ćelija krvi vrste Alburnus alburnus (uklija) pomoću alkalnog, Fpg-modifikovanog komet testa i mikronukleus testa. Rezultati su pokazali različitu osetljivost zavisno od upotrebljenih testova i pristupa, ali i različit odgovor kod uklija u zavisnosti od tipa zagađenja na lokalitetima. In silico i ex situ/in vitro pristupi su pokazali niži stepen osetljivosti u odnosu na in situ/in vivo testove, a alkalni komet test je pokazao najveći potencijal u diskriminaciji lokaliteta. Utvrđeno je da uklija može biti pouzdan bioindikator u ekogenotoksikološkim istraživanjima velikih ravničarskih reka
