Društvo za zaštitu bilja Srbije, Nemanjina 6, 11080 Beograd
Abstract
Industrijalizovana poljoprivreda je donela brojne ekološke probleme, vođena zahtevima za većom produktivnošću. Zbog toga je gajenje useva uz smanjenu upotrebu pesticida, u sistemima koji prate klimatske promene, predmet novih regulativa koje zahtevaju pronalaženje balansa između produktivnosti i osnovnih principa održivosti kao što je očuvanje biodiverziteta. Prema Evropskom zelenom dogovoru (2021) potrebno je smanjiti upotrebu pesticida za 50% do 2030. godine. U održivim sistemima gajenja useva prioritet je smanjiti upotrebu pesticida i povećati efikasnost proizvodnje uz iskorišćavanje postojećih resursa i zaštitu agroekosistema. Jedan od načina povećanja održivosti jeste gajenje kukuruza nakon pokrovnih useva koji doprinose unapređenju kvaliteta zemljišta, čuvaju rezerve vode, smanjuju zakorovljenost i pojavu štetočina i bolesti. Cilj istraživanja je da se ispita kako alternativni sistemi gajenja utiču na prinos i zakorovljenost kukuruza, pa će u tom smislu istraživanja biti višegodišnja. U 2020. godini je u Institutu za kukuruz „Zemun Polje“, Beograd, započet ogled sa proučavanjem tri sistema gajenja kukuruza i njihovog uticaja na zastupljenost korova: - ekstenzivni sistem: posle žetve strnina (oz. pšenica), površina ostaje neobrađena, žetveni ostaci se ne zaoravaju, tokom leta se primenjuje totalni herbicid radi suzbijanja izniklih korova, u proleće se direktnom setvom poseje kukuruz; - intenzivni sistem: posle žetve strnina (oz. pšenica), strnište se plitko zaorava (ljuštenje strništa), kasnije se suzbijaju iznikli korovi primenom totalnog herbicida, u jesen se sprovodi duboko oranje, u proleće predsetvena priprema zemljišta i setva kukuruza; -održivi sistem: posle žetve strnina (oz. pšenica), strnište se plitko zaorava (ljuštenje strništa), seju se ozimi pokrovni usevi – ozimi ovas, ozimi stočni kelj i ozimi stočni grašak, pokrovni usevi se u proleće pokose i kada biomasa svene i delom se razgradi, direktnom setvom seje se kukuruz. U sva tri sistema gajenja kukuruza, korovi su ocenjeni nakon primene svih opisanih mera, a pre primene herbicida, 3.6.2021., metodom probnih kvadrata. Utvrđen je broj vrsta, broj jedinki, sveža i suva masa korova po m2. Najveća zakorovljenost utvrđena je u konvencionalnom sistemu gajenja kukuruza - 15 vrsta, 109 jedinki, 1712,1 g sveže i 1166,8 g suve mase korova po m2. U ovom sistemu gajenja, najzastupljenije su bile vrste Chenopodium album (L.), Amaranthus retroflexus (L.) i Bilderdykia convolvulus (L.). U ekstenzivnom sistemu gajenja kukuruza je bilo 7 vrsta korova čiji je broj jedinki bio 28 jed. m-2 a sveža i suva masa 152,4 i 142,4 g m-2. Pretpostavlja se da su žetveni ostaci pšenice delovali kao mrtvi malč i sprečili klijanje i nicanje korova u većoj meri. Najmanju zakorovljenost imao je održivi sistem gajenja kukuruza i to varijante sa stočnim keljom i stočnim graškom kao pokrovnim usevima koje su imale 4 i 3 vrste korova i to Convolvulus arvensis (L.), Sorghum halepense (L.) Pers., Digitaria sanguinalis (L.) Scop. i Hibiscus trionum (L.). Navedene vrste korova su produkovale po 15 jedinki korova po m2 na svakoj varijanti dok je sveža masa korova iznosila 52,5 i 22,5 g m-2 a suva 31,6 i 14,0 g m-2. Dobijeni jednogodišnji rezultati nisu dovoljni za izvođenje suštinskih zaključaka pa će se istraživanja nastaviti. Ipak, evidentno je da alternativni sistemi proizvodnje kukuruza imaju perspektivu i prednosti u pogledu zakorovljenosti useva kukuruza