Indikacija za artroskopiju stražnjeg dijela gležnja ima puno više od samog stražnjeg sindroma sraza

Abstract

ankle impingement syndrome. However, other indications of the posterior part of the ankle/hindfoot remain mostly uninvestigated. The aim of this study is to investigate the indications for posterior ankle/hindfoot arthroscopy performed as a solitary procedure and to report the outcomes. A total of 71 patients, who had undergone this procedure in our department over a period of nine years, were analysed. In all cases, the van Dijk et al. technique was followed. The most prevalent indication for posterior/hindfoot arthroscopy remains posterior ankle impingement syndrome in 59.15% of cases. Other indications included ten various posterior ankle/hindfoot pathologies, with the subtalar joint contracture being the most common one (15.49%). During the mean follow-up period of 79 (range, 24 - 127) months, there were 2 minor complications noted, both pertaining to transitory sensory deficits. The total median AOFAS Ankle-Hindfoot score significantly improved from 69 to 98, with the improvement noted regardless of the indication. The satisfaction rate with the procedure was 98.59%. This study has shown that posterior ankle/hindfoot arthroscopy is an efficient and safe orthopaedic tool for the treatment of various posterior ankle and hindfoot articular and periarticular pathologies.Artroskopija stražnjeg dijela gležnja postala je uobičajena operacijska tehnika za liječenje stražnjeg sindroma sraza gležnja. S druge strane, korištenje te tehnike za druge indikacije u području stražnjeg dijela gležnja i dalje se istražuje. Cilj ovog istraživanja bio je analizirati indikacije za artroskopiju stražnjeg dijela gležnja kod bolesnika kod kojih je taj zahvat načinjen kao samostalan zahvat te prikazati rezultate i komplikacije provedenog liječenja. Istraživanje obuhvaća 71 bolesnika kod kojih je tijekom devetogodišnjeg razdoblja načinjen taj zahvat i koji su pristali sudjelovati u njemu. U svim je slučajevima zahvat načinjen prema tehnici koju su opisali van Dijk i sur. Najčešća indikacija za taj zahvat i u našem je istraživanju bila stražnji sindrom sraza gležnja i to u 59,15% slučajeva. Od drugih indikacija najčešća je bila kontraktura subtalarnog zgloba u 15,49%, a sveukupno je bilo 10 različitih indikacija zbog kojih je načinjen taj zahvat. Tijekom praćenja od 79 mjeseci (raspon, 24-127) primijećene su dvije manje komplikacije i to prolazni gubitak osjeta s lateralne strane gležnja i stopala. Ukupni zbroj bodova dobiven AOFAS upitnikom porastao je sa 69 prije zahvata na 98 na pregledu provedenom u svrhu istraživanja uz napomenu da je poboljšanje zabilježeno kod svih indikacija. Gotovo svi su bolesnici (98,59%) bili zadovoljni s načinjenim zahvatom. Rezultati istraživanja ukazuju da je artroskopija stražnjeg dijela gležnja sigurna i učinkovita metoda u liječenju različitih ozljeda i oštećenja u stražnjem dijelu gležnja