Ameloblastom je benigni tumor koji nastaje iz odontogenih epitelnih stanica. Pokazuje lokalno agresivni način
rasta, uz razaranje koštanoga tkiva gornje ili donje čeljusti. Javlja se u svim dobnim skupinama. Ameloblastom
najčešće zahvaća donju (80%), a rjeđe gornju čeljust. Klinički se očituje kao bezbolna oteklina koja ima
sklonost rasta, s posljedičnom pojavom deformacije lica i čeljusti, malokluzije, trizmusa, te boli. U literaturi
je opisana povezanost ameloblastoma s nizom sindroma poput Gorlinovog, sindromom epidermalnog nevusa,
Simpson-Golabi-Behmelovog te Williamsovog sindroma, no njegova veza s Turnerovim sindromom nije
opisana. Prikazujemo slučaj bolesnice s ameloblastomom donje čeljusti. Bolesnica s Turnerovim sindromom
javila se u ORL ambulantu radi otekline u području desne parotidomaseterične regije. Kod bolesnice je
učinjena radiološka obrada koja je ukazala na cistični oseodestruktivni proces lokaliziran u trupu, te ramusu
desne strane donje čeljusti. Tijekom operativnog zahvata nailazi se na razorenu desnu polovicu tijela, razoren
uzlazni krak i kondilarni nastavak donje čeljusti. Učinjena je segmentalna mandibulektomija transcervikalnim
pristupom s posljedičnim defektom tipa IIc po Brownu. Kod bolesnice je bila planirana rekonstrukcija donje
čeljusti slobodnim osealnim režnjem lisne kosti, od koje se odustalo radi nepodobne vaskularne anatomije obje
potkoljenice. Isti aberantni anatomski uzorak opisan je MSCT angiografijom i na obje duboke kružne ilijačne
arterije, onemogućujući primjenjivost slobodnog režnja crijevne kosti. Patohistološka analiza potvrdila je da
se radi o ameloblastomu, folikularnom tipu. Liječenje ameloblastoma je prvenstveno kirurško. Opseg kirurške
resekcije ovisi o stupnju i mjestu zahvaćenosti čeljusti procesom. Konzervativnije metode kirurškog liječenja,
poput kiretaže ili enukleacije, nisu preporučljive radi visokog rizika od recidiva (60-80%). Operativnom
zahvatu potrebno je pristupiti što ranije zbog manjeg opsega zahvaćenosti čeljusti i posljedično manjeg opsega
resekcije. Postoperativno je potrebno klinički, te radiološki pratiti bolesnika minimalno 10 godina radi visokih
stopa recidiva bolesti. Iako postoji dokazana povezanost ameloblastoma s nizom sindroma, ista nije dokazana
u Turnerovu sindromu
