Jabuka je jedna od najgajenijih vrsta voćaka u svetu i u Srbiji. Kvalitet plodova
jabuke je značajan kako za stonu potrošnju, tako i za prerađivačku industriju.
Tradicionalni genotipovi, lokalne populacije i divlji srodnici kultivisanih biljaka pokazuju
širok spektar raznovrsnih osobina kvaliteta i otpornosti na stres, što može biti značajno
za budućnost poljoprivrede. Oni predstavljaju važan resurs za buduće programe
oplemenjivanja i imaju veliki značaj u kontekstu rastućih klimatskih promena.
Konzervacija i održiva upotreba tradicionalnih genotipova obezbeđuje diverzitet ishrane
lokalnih zajednica i veću nezavisnost lokalnih sistema proizvodnje hrane. Tradicionalni
genotipovi gajeni u tradicionalnim, ekstenzivnim poljoprivrednim sistemima su takođe
značajni sa aspekta zaštite životne sredine u poljoprivredi. Oni takođe imaju kulturološki
i gastronomski značaj.
Region zapadne Srbije je veoma bogat tradicionalnim genotipovima voća, pa stoga
predstavlja zanimljivo područje za istraživanje ovih genetičkih resursa. Cilj ovog rada je
bila evaluacija kvaliteta i senzoričkih osobina plodova 11 tradicionalnih genotipova
jabuke iz zapadne Srbije, koja je praćena analizom saznanja vezanih za upotrebu ovih
genotipova. Sa aspekta kvaliteta plodova, mereni su masa, širina i dužina ploda, čvrstina
ploda, sadržaj solubilnih materija i organskih kiselina. Senzoričke osobine plodova su
ocenjene putem upitnika za najvažnije karakteristike ploda: izgled, miris, ukus, sočnost i
trpkost.
Analiza morfoloških osobina je pokazala da je najveću masu plodova, ali i
najmanju čvrstinu imao genotip 'Kožara žuta'. Najčvršći plodovi su bili prisutni kod
genotipova 'Repača' i 'Kožara starinska'. Najveći sadržaj solubilnih materija i organskih
kiselina su imali plodovi genotipa 'Kožara starinska'. Najniži sadržaj organskih kiselina
109
odlikuje genotipove 'Valijka', 'Bela vajlija' i 'Šarenika', dok je najniži sadržaj solubilnih
materija prisutan kod genotipova 'Streknja' i 'Bela valija'.
Evaluacijom kvalitativnih i senzornih osobina najviše ocene za izgled je imao
genotip 'Zvečarka' zbog veoma atraktivnih plodova, ali i najnižu ocenu ukusa. Plodovi
jabuka 'Repača' i 'Kožara starinska' su bili najsočniji, ali su bili i najmanje atraktivni za
potrošače. Najbolji ukus, praćen dobrom aromom, su imali plodovi genotipova
'Lepocvetka' i 'Valijka'.
Na osnovu tradicionalnih saznanja, genotip 'Kolačara' je najbolje poznat lokalnoj
zajednici i ima prepoznat potencijal kao jabuka za preradu, dok je potencijal genotipova
'Budimka' i 'Streknja' prepoznat u proizvodnji sokova. Među ispitivanim genotipovima
zbog svojih kvalitativnih osobina 'Lepocvetka' je pokazala veliki potencijal za stonu
potrošnju, iako nije široko poznata. Najmanje poznat lokalnoj zajednici je genotip
'Repača', ali zbog izuzetnih ocena ukusa, arome i sočnosti može biti zanimljiv za stonu
potrošnju. Takođe ovaj genotip ima izuzetno čvrste plodove, što ukazuje na njegov
potencijal u održanju kvaliteta tokom skladištenja