FRAZEOLOGIZMI S KOMPONENTOM ZVONO, BUBANJ I GAJDE U FRAZEOLOGIJI SRPSKOG JEZIKA I NJIHOVI EKVIVALENTI U SLOVAČKOM JEZIKU

Abstract

Polazeći od shvatanja da se u frazeologiji jednog jezika odražava i specifična jezička slika sveta, te da su frazeologizmi izvor različitih kulturnih sadržaja značajnih za nacionalnu kulturu, u radu je ispitivana semantika zvona, bubnja i gajdi u frazeologiji srpskog jezika, u cilju sagledavanja značaja i uloge muzičkih instrumenata u jednom društvu i sredini. Nakon semantičkog opisa izdvojenih frazeologizama, tražili smo njihov (frazeološki) ekvivalent u slovačkom, očekujući visok stepen podudarnosti, s obzirom na bliskost dvaju jezika. Kontrastiranje jedinica frazeološkog fonda srpskog i slovačkog jezika, osim translatološkog i didaktičkog (mogućnosti prezentacije etnokulturnog sadržaja u proučavanju datih jezika kao stranih) značaja, sprovedeno je i s ciljem uočavanja sličnosti i razlika u konceptualizaciji pomenutih muzičkih instrumenata u frazeologiji dvaju slovenskih jezika i kultura.This paper considers the use and significance of Serbian phrasemes which include the components zvono (bell), bubanj (drum) and gajde (bagpipes). After the semantic description of the selected phrasemes, we have searched for their phrasal equivalents in the Slovak language and culture, relying on the typology of phraseological equivalence and contrastive analysis. Our starting point was the understanding that the phraseology of one language reflects the specific linguistic picture of the world, especially in the context of local cultures. It can be viewed as the source of various cultural events relevant to the national culture, which also indicate the role of musical instruments in the society and the environment

    Similar works