Croatian Sociological Association and Jesenski & Turk Publishing House
Abstract
The paper analyses certain military tactics employed by the Mongolian army, initially led by Genghis Khan and later by his successors. Since their contemporaries, such as Thomas of Spalato and Rogerius of Apulia, described them as barbarians and bloodthirsty conquerors, a view that some historians embraced without question, in recent decades there has been a need to shed new light on such perceptions. This paper will focus on the successful tactics employed by Mongol generals, that is, military leaders, on the battlefield. One reason the Mongols gladly accepted negative descriptions was the element of psychological warfare, which they successfully used against European and other armies. Despite the misconception that the Mongols were unruly and chaotic in battle, a detailed review will provide insights into how and why they fostered such an image. In addition to instilling fear in opponents, resulting in demoralisation and a reduced ability to act on the field, another frequently achieved goal was gaining victory over equal or more numerous opponents by minimising one’s own casualties. This is precisely what the Mongol leaders wanted to achieve: to continue the gradual conquest of enemy territory.U radu se analiziraju pojedine vojne taktike mongolske vojske predvođene prvotno Džingis-kanom, ali i njegovim nasljednicima. Pošto su ih tadašnji suvremenici opisivali kao barbare i krvoločne osvajače (Toma Arhiđakon i Rogerije iz Apulije), a takav su narativ bespogovorno preuzeli pojedini povjesničari, u posljednjim se desetljećima pojavila potreba bacanja novog svjetla na takvu percepciju. Ovaj će se rad fokusirati na uspješne mongolske taktike koje su generali, odnosno vojskovođe primjenjivali na bojnom polju. Jedan od razloga zašto su Mongoli rado prihvaćali takve negativne opise bio je element psihološkog ratovanja, koji su uspješno koristili protiv europskih, ali i drugih vojski. Unatoč krivo percipiranim doživljajima kako su Mongoli bili neukrotivi i kaotični na bojnom polju, detaljan pregled dat će nam uvid kako su i zašto prihvaćali takvu sliku. Osim ulijevanja straha kod protivnika, što je rezultiralo demoralizacijom i smanjenom mogućnosti djelovanja na terenu, cilj takvog djelovanja često je bio uspješno ostvaren – pobjeda nad istobrojnim ili brojnijim protivnikom uz reduciranje vlastitih žrtava. A upravo to su mongolski vođe htjeli ostvariti, kako bi nastavili politiku zauzimanja neprijateljskog teritorija i napredovanja
