Sve je veći broj stručnih radova koji ukazuju na dobrobit uključivanja duhovno/religioznih čimbenika u liječenje mentalnih bolesti. U Hrvatskoj postoji autentični model pružanja duhovne pomoći, pod nazivom hagioterapija. Ona se temelji na načelu da je svaka osoba duhovno/egzistencijalno biće koje u sebi nosi prirodni moralni zakon po kojem se specifično razlikuje od svih ostalih stvorenja. Područje rada hagioterapije je tzv. "duhovna duša". Egzistencijalistički filozofi ukazuju na trostruki izvor depresije: psihološki, biološki i egzistencijalni. Egzistencijano/duhovna depresija koju je opisao Park podudara se s opisom moralne patnje i boli opisane od Ivana Pavla II te s patnjom duhovne duše koju je opisao prof. Ivančić.
Autori predstavljaju pilot istraživanje provedeno na 42 osobe koje su poradi depresivnih simptoma zatražile hagioterapijsku pomoć u Centru za duhovnu pomoć u Zagrebu (CDP). Hagioterapija je primjenjena u oko sedam individualnih tretmana po osobi. Prije i poslije tretmana proveden je polustrukturirani intervju te je utvrđen intenzitet depresivnosti samoocjenskom skalom Beck Depression Inventory. Rezultati potvrđuju značajan pad u intenzitetu depresivnosti i značajne razlike u skali životnih vrijednosti nakon primjene hagioterapije
