Safety culture as an organizational factor has an essential role in preventing occupational injuries and diseases. In this descriptive-analytical study, the relationship between organizational safety culture, job stress and satisfaction has been investigated to have a better understanding of the effect of this organizational factor on employee job stress and satisfaction. Three valid tools, including the Safety culture questionnaire, standard job stress questionnaire (JSQ), and Standard Minnesota Job Satisfaction Questionnaire, were used. The study population consisted of 210 workers working in 13 production halls of an automotive industry who were selected by a simple random sampling method. After data collecting, SPSS software version 22 was used for data analysis, and AMOS software version 24 was used for confirmatory factor analysis. The results show a significant relationship between trained and untrained groups and safety culture (p = 0.002), job stress and education level (p = 0.006), and job satisfaction and education level (p = 0.011). Safety culture score was significantly different in trained and untrained groups (p = 0.002). Factor analysis showed that a workplace with higher safety culture could lead to less job stress and more job satisfaction in employees. Based on the results, safety culture affects job satisfaction and job stress. Also, we found safety and health education is one of the factors affecting safety culture, job satisfaction, and stress. Safety culture could result in less job stress and more job satisfaction in employees. Improving it will improve the safety and health situation and ultimately increase job satisfaction and reduce job stress.Kultura sigurnosti kao organizacijski čimbenik ima ključnu ulogu u prevenciji profesionalnih ozljeda i bolesti. Ovom deskriptivno-analitičkom studijom istražena je veza između organizacijske kulture sigurnosti s jedne strane te stresa i zadovoljstva na radnom mjestu s druge strane radi boljeg razumijevanja utjecaja koji ovaj organizacijski čimbenik ima na stres i zadovoljstvo koje zaposlenici osjećaju na radnom mjestu. Pri provedbi studije korištena su tri prokušana alata: upitnik o kulturi sigurnosti, standardni upitnik o stresu na radnom mjestu (JSQ) te standardni Minnesota upitnik o zadovoljstvu radnim mjestom. Uzorak populacije obuhvaćene studijom sastojao se od 210 nasumce odabranih radnika koji rade u 13 tvorničkih hala u tvrtkama iz područja autoindustrije. Sirovi podaci prikupljeni pri provedbi studije statistički su analizirani s pomoću računalnog programa SPSS v22, dok je potvrdna faktorska analiza provedena s pomoću računalnog programa AMOS v24. Rezultati pokazuju postojanje statistički značajne veze između treniranih i netreniranih grupa i kulture sigurnosti (p = 0.002), stresa na radnom mjestu i stupnja obrazovanja (p = 0.006) te zadovoljstva na radnom mjestu i stupnja obrazovanja (p = 0.011). Ocjena kulture sigurnosti značajno se razlikuje za trenirane i netrenirane grupe (p = 0.002). Faktorska analiza pokazuje da radna okolina s većom razinom kulture sigurnosti potencijalno vodi k nižoj razini stresa te višoj razini zadovoljstva na radnom mjestu. Rezultati pokazuju da kultura sigurnosti utječe na stres i zadovoljstvo na radnom mjestu. Također je utvrđeno da je edukacija u području sigurnosti i zdravlja jedan od čimbenika koji utječu na kulturu sigurnosti, a posljedično i na stres i zadovoljstvo na radnom mjestu. Kultura sigurnosti može rezultirati nižom razinom stresa i višom razinom zadovoljstva koje zaposlenici osjećaju na svojem radnom mjestu. Poboljšanje kulture sigurnosti poboljšat će sigurnosnu i zdravstvenu situaciju u radnim okolinama te u konačnici pojačati osjećaj zadovoljstva i smanjiti razinu stresa na radnom mjestu
